Momčilo Pantelić: Fudbalski kontinent

Izvor: NoviMagazin.rs, 26.Jun.2016, 10:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Momčilo Pantelić: Fudbalski kontinent

Zaista imamo zašto da žalimo što reprezentacije Srbije nema na evropskom fudbalskom prvenstvu u Francuskoj. Većina ekipa je, u takmičenju po grupama, takoreći kopirala glavna, višegodišnja, svojstva naše selekcije – mučenje lopte koja odbija da ih sluša, tako da su i tamo nažalost huliganske akcije bile uzbudljivije od mahom dosadne igre.

Najubedljiviji u “plagiranju” bili su Rusi. Em su odmah eliminisani, em ih je zbog navijačkih incidenata UEFA već na startu >> Pročitaj celu vest na sajtu NoviMagazin.rs << kaznila (zajedno sa Englezima). Hapšenje njihovih izgrednika razgnevilo je Moskvu toliko da se iz nje zvanično protestovalo, dok su se nezvanično čule i medijske pohvale tim “momcima koji su branili nacionalnu čast” i pokazali se kao “izraziti favoriti na paralelnom šampionatu”. Na toj “paraleli” ozbiljan rival im je bila Hrvatska, ali ona je blaže sankcionisana, možda i zato što je vinovnike “bakljade” (koja je bila i nedozvoljen i akt u korist sopstvene štete) hitro osudila kao “neprijatelje domovine”.

EURO 16 je i inače prošaran raznovrsnim paralelama. Antikrizni karakter mu je, na primer, još izraženiji nego prethodni, 2012. Održava se u vreme kad su se na ekonomska posrtanja, doduše sa znacima oporavka, nadovezale terorističke pretnje i posle atentata zbog kojih je domaćin Francuska u produženom vanrednom stanju, opterećena takođe nizom štrajkova, i dok se povećavala ne samo kontinentalna nego i globalna napetost oko britanskog referenduma o (ne)izlasku iz Evropske unije.

Ispoljene su, pritom, dve paradoksalne koincidencije. Prva je okolnost da su se preklopili nacionalni i internacionalni događaji izrazito nabreklih strasti – da je do izjašnjavanja o (ne)ostajanju Ujedinjenog Kraljevstva u EU došlo baš u trenucima kad je Stari kontinent obuzet igrom koja je, u sadašnjem vidu, nastala na Ostrvima i koja je danas jedna od retkih oblasti gde Evropa i dalje uživa status najveće svetske sile. Druga se ogleda u činjenici da je učešće u završnici nadmetanja njenih reprezentacija prošireno (od 16 na 24) upravo u vreme pojačanog otpora širenju EU, kao i projektovanja njenog razjedinjavanja ili bar raslojavanja.

Iz takvog uvida mogao bi da proiziđe zaključak da je nogomet – čak i kad ga karakteriše previše rivalstava, promašaja, faulova i drugih prekida igre – značajan faktor održavanja kakvog-takvog jedinstva Evrope. Privredni aranžmani i parlament drže Evropu na vezi, ali je fudbal uvezuje (u celinu) – konstatuje pariski dopisnik kanadskog lista Gloubendmejl.

Fudbal daje i istančaniju sliku o sada jednom od najbolnijih i najpolemičnijih evropskih pitanja. Imigracija je, kaže holandski globalista Kas Mude, bitno promenila sastave nacionalnih timova – na bolje. Teško je, proizlazi iz njegove studije, zamisliti kako bi izgledale selekcije Francuske, Engleske, Švajcarske i niza drugih zemalja bez igrača – potomaka doseljenika. Ujedno, dodaje, mnoge reprezentacije sastavljene su mahom od igrača koji nastupaju u inostranim ligama: prema njegovoj evidenciji samo u osam od 24 ekipe na EURO 16 prevladavaju igrači domaćih klubova.

Iako se u nizu društava i stranaka oštro polemiše oko nacionalnog identiteta koji je navodno ugrožen prilivom “drugih” (naročito rasa i vere), u navijanju se takvo diferenciranje ne ispoljava. Naš je, u tom pogledu, svako ko u naše ime i za naš račun doprinosi uspesima, koje god rase, rodoslova i vere bio…

Učestali izgredi na utakmicama svedoče, međutim, da postoji opozicija svemu navedenom. U njoj, prema dostupnim izveštajima, preovladava ekstremna desnica koja bi da razbije evropsku univerzalnost i nacionalnu i internacionalnu scenu očisti od multikulturalnosti bez koje Evropa ne može. Ohrabruje, uzgred budi rečeno, što je iz Hrvatske brzo demantovana insinuacija jednog tamošnjeg medija da su za ispad grupe njenih navijača krivi “državljani Srbije i BiH”.

Mada će EURO 16 potrajati, čini se izvesnim pobednik u dalekosežnijim nadmetanjima izvan fudbalskog terena. Ako ništa ne pokvare, titulu najboljih navijača poneće fanovi Republike Irske. Oni su sve oduševili postupcima i na tribinama stadiona, i u prevozu, i u kafićima, i na ulicama. Jednoj francuskoj navijačici masovno su pevali romantičnu serenadu, jednoj bebi uspavanku, a jednom građaninu pomogli da promeni gumu na kolima. Policijski kordon, kao i stanare koje su uznemirili bukom, omekšali su zdušnim pozdravima. Za sobom su skupljali otpatke svoje razdraganosti i kad za nju nisu imali povoda.

Uživali su u svakom trenutku evropskog okupljanja, bez obzira na rezultat njihove nacionalne selekcije. Takvi bi trebalo, po mišljenju poznavalaca, da budu i ostali navijači. Kao i svi oni koji sebe doista smatraju savremenim Evropljanima, ljudima sklonim prevazilaženju uskogrudosti i oslobođenih fiksacije da su pobede nad drugima važnije od pribavljanja uživanja za sebe koje se dopada i drugima.

To neće moći, ali bi možda trebalo da se uvede i takvo finale u kojem bi zaigrale dve reprezentacije s najboljim navijačima. Možda bi i nama to bio podstrek da se pokažemo boljim nego što sada jesmo, i na terenu i na tribinama.
Pogledaj vesti o: Evropsko prvenstvo

Nastavak na NoviMagazin.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta NoviMagazin.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta NoviMagazin.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.