Nakon sedam godina, mjesto vječnog počinka, u Budvi ponovo ima jednaku cijenu za sve – tržišna inspekcija je naložila ukidanje duplih i skupljih cijena za kupce grobnog mjesta koji nemaju budvansku ličnu kartu.
I to nije jedini kuriozitet koji prati umiranje u "metropoli turizma" – oni koji je odaberu za sahranu, umjesto vječnim mirom, biće okruženi stambenim zgradama.
"Ne voli narod o smrti da priča. Svi je se bojimo, iako je to normalna pojava. Isto kao što su svadbe i veselja sastavni dio našeg života, tako su groblja i sahrane. I moramo biti toga svjesni, a mislim da je čar života u tome što ne znamo kad će trenutak smrti doći", riječi su Božidara Milovića, direktora Pogrebnih usluga.
O "čarima" života i smrti ovako može govoriti samo neko poput Milovića kome je smrt dio posla i zato je pomirljiviji od većine ljudi sa njenom neumitnošću. Koja je, do ovih dana, koštala duplo više sve one koji su tu htjeli kupiti svoju vječnu kuću, a nisu imali budvansku ličnu kartu.
U gradu sa najvećim prilivom stanovništva, lokalna vlast je cijenom pokušala obezbijediti dovoljno prostora za ukop mještana.
Sve dok se ovih dana nije umiješala tržišna inspekcija i naložila da smrt mora imati jednaku cijenu za sve.
"Moramo da ukinemo dvojne cijene i da u ravnopravan položaj stavimo sve potrošače, kao i za svaku drugu vrstu robe, tako i za ova grobna mjesta", navodi Božidar Milović.
Znači, bilo da je neko stanovnik Podgorice ili Cetinja, ili je stanovnik Rusije ili Engleske, ukoliko zaželi da kupi ovdje grobno mjesto, i za njega važi cijena od 4.800 eura, kao i za mještane Budve – objašnjava Milović.
U prvi mah se može učiniti da je grobno mjesto u Budvi preskupo, u odnosu na, recimo, Nikšić gdje se na vječni počinak mođe za upola te cijene.
No, ima onih koji misle suprotno.
"Groblje je locirano u centru grada, a poznato je da u svim gradovima ta lokacija najskuplja", konstatuje Budvanin Đorđije Pribilović i dodaje ironično da je osim po cijeni, novo gradsko groblje u Budvi jedinstveno i zato što je okruženo stambenim zgradama.
Umjesto zelenila, mira i intime koji prate tako stresan događaj u životu svake familije, budvanske sahrane često imaju i svoju balkonsku publiku.
"Stanari oko groblja svakodnevno, ne svojojm željom, prisustvuju sahranama. I koji to moraju na određeni način da preživljavaju, sav taj plač, kukanje, žalost", ističe Pribilović.
Pitanje je da li se Budva baš puno mora voljeti da bi neko poželio da se tu ukopa?
"Jako volim Budvu, ali već pokušavam da pobjegnem od nje i da bar te zadnje dane proživim van Budve, van ovog grada. I ja sam već napravio grobnicu pred Sv. Jovanom, to je crkva u mom selu", navodi Đorđije Pribilović.
Zanimljivo je da se prema podacima Pogrebnih usluga, nijedan stranac ili državljanin Crne Gore bez mjesta boravka u Budvi nije tokom proteklih sedam godina odlučio na grobno mjesto po cijeni od oko 10.000 eura.
A za pokop mještana, kakvog god imovinskog stanja bili, nikada nije bilo dužnika, kaže Božidar Milović iz Pogrebnih usluga.
"Nikada nije bilo lako sahraniti člana porodice, nekada je selo priskakalo u pomoć, kao i prijatelji. I danas je to isto tako teško. Imamo i takvih slučajeva da se nema mogućnosti, ali ako neko nema da plati grobno mjesto ni u šest rata, imali smo razumijevanja da ga sačekamo. Do sada nismo imali slučaj da nam je neko ostao dužan", pojašnjava Milović.
Facebook Forum