Mreža za restituciju podržala je juče ideju o ukidanju Diposa, što je jedna od preporuka koju je Savet za borbu protiv korupcije uputio Vladi nakon detaljnog izveštaja o načinu na koji to društvo kapitala raspolaže državnim nepokretnostima. Dipos je, inače, osnovan kako bi preko njega Direkcija za imovinu iznajmljivala državne nekretnine. Cilj je bio da se tom imovinom upravlja racionalno i da se ona daje u zakup pre svega diplomatsko-konzularnim predstavništvima koja rade u Srbiji. Međutim, sporan je deo stanova, vila i poslovnog prostora čiji stanari nisu strane diplomate, a iznajmljeni su pod nepoznatim okolnostima i višestruko nižim cenama od tržišnih. Među tim zakupcima, prema imenima do kojih je došao Savet, nalaze se sadašnji i bivši političari, ljudi „iz senke“, advokati, biznismeni, ali i poznati sa estrade.

– Mreža za restituciju podseća da se na spisku Vlade Mirka Cvetkovića iz 2009. godine, sa kojeg je skinuta oznaka „poverljivo“, ne nalazi samo 158, nego

ukupno 474 stambenih jedinica – vila, kuća, stanova, poslovnih prostorija, a koji su dati na upravljanje i gazdovanje privrednom društvu Dipos. Mreža je saglasna sa javno iznetim stavovima predstavnika Saveta za borbu protiv korupcije da ovakva privredna društva treba ukinuti, jer su pojedinci koji su bili u prethodnim vladama, i to pre svega iz SPS i DS, po svaku cenu želeli da se nijedna nekretnina koju koristi Dipos ne vrati kroz restituciju – navodi se u saopštenju Mreže.

Dodaje se da sada, bez sumnje, ima više informacija o zakupcima tih nekretnina, ali da više uopšte nije problem u vraćanju osam jedinica koje u restituciji potražuju bivši vlasnici, već to što se kroz te predmete razotkrivaju zloupotrebe sa ostale 474.

– Uzimajući u obzir činjenicu da spektar imovine koja je predmet ovog
izveštaja, a koju koristi Dipos, predstavlja kap u okeanu nepopisane javne svojine, i
to dominantno zemljišta, od nadležnih ćemo ponovo zahtevati da se hitno i bez daljeg odlaganja preduzmu konkretne mere na obezbeđivanju popisa i evidencije
javne svojine, i to pre bilo kakvog propisa kojim bi se omogućilo raspolaganje tom imovinom – kažu u Mreži.

To što država nema preciznu (niti bilo kakvu drugu) evidenciju o sopstvenoj imovini, samo je jedna od karika koje su omogućile zloupotrebe u korišćenju ili otuđivanju velikog broja nekretnina. Na posredan način to je i zaključak Saveta, nakon istraživanja o obimu fonda i raspolaganju imovinom u javnoj svojini. Naime, iako je Savet od Republičke direkcije za imovinu i Diposa pribavio značajnu dokumentaciju, ona je po pravilu bila nepotpuna.

– Savet je u skladu sa zakonskim okvirom identifikovao sistemske nepravilnosti i probleme kada je reč o raspolaganju nepokretnostima u javnoj svojinidavanjemu zakup. Utvrđeno je da je veliki broj stanova i vila u periodu Miloševićeve vladavine prodat pod sumnjivim okolnostima. Organi vlasti još uvek ne postupaju savesno prema javnoj svojini, te ne postoji kompletna i ažurna evidencija imovine u javnoj svojini i njenim korisnicima. Nepokretnosti se daju u zakup mimo važećih propisa. Samo su privilegovani pojedinci obavešteni o slobodnim nepokretnostima i mogućnosti zakupa, a visine zakupnina nisu uvek u skladu sa tržišnim cenama – navodi se, između ostalog, u izveštaju Saveta.

Dodaje se da podzakonski akti nisu u celosti u skladu sa Zakonom u javnoj svojini, pa tako za izdavanje prostora za koji nema zainteresovanih među stranim diplomatama, Dipos je primenjivao svoj pravilnik, koji je odobrila Republička direkcija za imovinu, ali kojim se ne obavezuje, kako to zakon nalaže, da se slobodan prostor oglasi i da se zakupac bira na osnovu najbolje ponude. Ostalo je, najblaže rečeno, nejasno kako su poznate i uticajne ličnosti iz javnog života saznale da postoji slobodna vila ili ekskluzivni stan, pa su na osnovu toga podnosili zahtev da im se on izda, po ceni koja je daleko ispod tržišne. Savetu je sporno i nekoliko zamena privatnih nekretnina za državne na atraktivnim lokacijama, ali i cena po kojoj su, kada se izuzmu iz portfelja Diposa, kasnije prodavani tadašnjim stanarima. Neki od njih mogli su u Beogradu da kupe vilu od 425 kvadrata za manje od 15.000 evra, ili kuću od 550 kvadrata za oko 17.000 evra. Uz to, Savet ukazuje da se podaci o državnoj imovini, koje su dobili od Diposa, ne slažu sa onim što je dostavila Republička direkcija za imovinu, a još manje sa podacima na osnovu kojih je kontrolu poslovanja Diposa vršio državni revizor.


Van spiskova 2,5 miliona državnih hektara

U Mreži za restituciju posebno ukazuju na najavljene izmene Zakona o poljoprivrednom zemljištu na način kako je to predložila Uprava za poljoprivredno zemljište. Dodaju i da su ministarstva građevinarstva i poljoprivrede, kao i javno preduzeće Srbijašume, javno priznali da ne popisuju niti vode evidenciju o dva i po miliona hektara državnog zemljišta, iako je to njihova zakonska obaveza.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari