Sređen i krater od bombardovanja!

Lokalne vesti - Utorak 06.10.2015 - 23:23

U okviru redovnog finansiranja zaštite životne sredine, Direkcija za izgradnju iz Vranja sređivala je korita gradskih reka.

Na ovom mesti bio je krater od bombe FOTO Direkcija za izgradnju Na ovom mesti bio je krater od bombe FOTO Direkcija za izgradnju

Ono što je zanimljivo, uređen je deo rečnog korita Sobinske reke, kod „donje“ kasarne, gde je tokom bombardovanja 1999. godine eksplodirala bomba i gde je ostao krater već 15 godina.

- Direkcija je u ove svrhe planirala dva miliona za 2015. godinu,  raspisala javnu nabavku i popravka ostećenja je u toku.

Sa ovim poslom mora se nastaviti i u narednom periodu, jer se na pojedinim deonicama reka radi o velikim ostećenjima - kaže direktor Direkcije Dragan Stojković.

Izvođač radova je preduzeće „IG auto“.

Ovaj slučaj ponovo je pokrenuo priče oko kontaminacije Vranja i Pčinjskog okruga u toku NATO agresije 1999. godine.

 

Jug Srbije najgađanije je područje u toku rata, sa najviše žrtava i najviše materijalnih razaranja.

 

Prema svim informacijama do kojih se moglo doći u toku bombardovanja 1999. godine projektili sa osiromašenim uranijumom nisu korišćeni severno od Vranja.

 

 

Većina ovih izveštaja koji su pripremljeni u okviru Programa zaštite životne sredine Ujedinjenih Nacija (UNEP) se mogu naći na sajtu: http://postconflict.unep.ch/

 

Prema najverovatnijim procenama, tokom bombardovanja je na Kosovo i Metohiju bačeno oko 9. 000 kilograma osiromašenog uranijuma a na jug Srbije oko 1.000 kilograma.

 

U godinama iza rata, timovi iz Instituta Vinča su pronašli i uklonili oko 200 penetratora sa juga Srbije, što predstavlja samo 10 odsto od bačenih projektila.

 

- Uranijum je metal srebrnkasto sive boje, veoma velike gustine. Prirodni uranijum se može naći svuda u malim količinama – u raznim stenama (granit), u zemlji, u vodi, u biljkama i životinjama pa i u ljudskom telu. 

 

Slabo je radioaktivan, te ne predstavlja problem kao spoljašnji ozračivač, ali veoma ozbiljni zdravstveni problemi nastaju ako se unese u organizam udisanjem uranijumske prašine, ili preko hrane odnosno vode za piće.

 

Uranijum je hemijski toksičan, i zavisno od količine unete u organizam (na primer, preko pijaće vode) može vrlo brzo da dovede do trovanja - objašnjavaju za OK Radio stručnjaci Zavoda za zaaštiitu zdravlja iz Vranja, koji već decenijama rade na monitoringu uticaja ovog elementa na životnu sredinu na mestima koja su njime bombardovana.

 

Srećom, mesto gde je bomba pogodila reku nije radioaktivno zagađeno, jer je gađano „običnim bombama“, ali, što reče jedan od naših sagovornika, „koga zmija ujede i guštera se boji.

 

Prema podacima OK Radija, samo u Vranju, od čitave srbije i teritorije KIM, vrši se redovno proverava kvalitet pijaćih voda na teritorijama gde je bombardovano projektilima koji su sadržali osiromašeni uranijum i prati zdravstveno stanje vojnika i civila koji su bili izloženi uticaju osiromašenog uranijuma u toku bombardovanja 1999. godine.

 

- Vranje ima specifičnost da su radnici „Vodovoda“ bili na rasčišćavanju repetitora na Pljačkovici, koja je gađana uranijumom, pa pratimo i njihovo zdravstveno stanje -  kaže u ZZJZ.

 

Iz čitave priče jasno se vidi da je dva miliona dinara, koliko izdvaja lokalna vlast u Vranju za saniranje ekološke katatrofe iz devedesetih, tek kap u moru potreba.

 

Hoće li biti sluha da se čitava priča podigne na viši nivo, dok nije baš i sasvim kasno.

 

500 GODINA RASPADA

U izveštaju Svetske zdravstvene organizacije o osiromašenom uranijumu na na jugu Srbije se tvrdi da je potrebno oko 500 godina da bi penetrator od 300 grama  osiromašenog uranijuma korodirao.

Nasuprot tome, u izveštaju UNEP iz 2001. godine se navodi da prilikom udara projektila o tvrdo tlo ili stene dolazi do fragmentacije ili pukotina koje onda prouzrokuju veoma brzu koroziju, pretvaranje u prašinu , ubrzano raznošenje i zagađivanje šire okoline i vazduha, uključujući i podzemne vode i vodu za piće.

Interesanto je da su timovi Ujedinjenih nacija (UNEP) dolazili tri puta na jug Srbije da prikupljaju uzorke i utvrde činjenično stanje: u novembru 2000. godine posetili su 11 lokacija, uradili više stotina merenja i sakupili više od 300 uzoraka za analizu.

Naredni put od 27. oktobra do 5. novembra 2001. godine posetili su Srbiju i Crnu Goru i prikupili 161 uzoraka biljaka, zemljišta, vazduha i vode, i pronašli nekoliko penetratora.
 
Na kraju, ovi stručnjaci bili su tu i od 12. do 24. oktobra 2002. godine kada su prikupili 132 uzorka


 

Ovaj tekst objavljen je uz podršku Ministarstva kulture i medija Vlade Srbije, u okviru projekta „Ekologija - šansa juga Srbije“. Stavovi izneti u tekstu isključiva su odgovornost OK Radija i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i medija.

OK RADIO

Vrati se na kategoriju Lokalne vesti

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: