Grupa žena iz unutrašnjosti prosi na Bulevaru: Građani Šapca ne mare za ljude kao što smo mi
Na Bulevaru kralja Aleksandra četiri starije žene iz Šapca prose. U Beograd su došle zajedno, danju prose, noću spavaju u parku ili na ulici.
Kažu da nemaju ništa. Ni novac za hranu i lekove. Neće da se fotografišu, jedva razgovaraju s nama.
Jedna od njih je Zlata Marinković (68). Dok prosi kod Đeram pijace, priča nam:
- Zajedno s još nekoliko žena došla sam u Beograd kako bih isprosila novac za život. Građani Šapca ne mare za ljude kao što sam ja. Nemam penziju, nemam socijalno, nemam zdravstveno. Kuća u kojoj sam živela počela je da se urušava te sam morala da napustim svoj dom. Imam sina. I on je samohrani otac dvoje dece, živi od socijalne pomoći pa ne može da se stara i o meni - priča Zlata.
Nedaleko od nje na trotoaru sedi i jede suvi hleb Zora Jovanović (70). Zajedno su došle.
- Muž i ja smo prodavali suvenire u Crnoj Gori na crno jer nismo mogli da pronađemo drugi posao. On je preminuo, a ja sam ostala potpuno sama i bez novca - priča Zora i dodaje da joj prolaznici udele pokoji dinar, dovoljno da kupi hranu i lekove.
One spavaju u parkovima i na ulici. Na pitanje da li se plaše da spavaju napolju, kažu da nemaju drugo prenoćište i da su se vremenom navikle.
Malo dalje od njih na trotoaru leže još dve starije žene. Ne žele da pričaju za novine.