Čitava teritorija Balkana bila je do sredine 8. veka pod nadležnošću rimskog episkopa, sve dok vizantijski car Lav III nije odlučio da kazni papu i oduzme mu te teritorije zbog - papinog pravoslavlja!
Direktno se umešavši u posao koji nije njegov, time dajući za pravo svim zapadnim kritičarima istočnih crkava da su vizantijski vladari praktično dirigovali patrijarsima, on jenaredio da se prekine sa pravoslavnim običajem poštovanja ikona i svetaca i počeo progon svih neistomišljenika.
Izbio je ustanak u Grčkoj koji je u krvi ugušen, a patrijarh German I je podneo ostavku jer nije hteo da pristane na ikonoklasje. Car Lav III ga je zamenio poslušničkim patrijarhom Anastasijem.
Međutim, pravoslavni vernici iz istočne crkve podršku su dobili od patrijarha Zapada, rimskog episkopa Grgura III, odnosno pape. (Mala digresija: ovo je poslednji ne-evropski papa pre pape Franje. Ima li tu neke simbolike?) On se oštro usprotivio Lavu III i 730. te 732. godine sazvao sabore u Rimu na kojima je bacio anatemu na sve ikonoborce i ekskomunicirao ih iz Crkve, time igrajući bitnu ulogu u konačnoj odbrani pravoslavlja.
Ali, ne samo to. Besni Lav III, poludeo zbog činjenice da mu je rimski papa stao na crtu i podržao ogromnu većinu naroda u Vizantiji, doneo je edikt 740. kojim jeoduzeo Rimskoj crkvi nadležnost i jurisdikciju nad Balkanom (koja se protezala sve do Soluna) i naše poluostrvo predao u naručje u tom trenutku poslušnom i nepravoslavnom carigradskom patrijarhu.
Na taj način, kada je nekoliko decenija kasnije hrišćanstvo snažnije počelo da se širi u dubokom Balkanu, Grci su bili ti koji su srpskim plemenima propagirali jevanđelje, manjim delom filozofskim besedama, a većim taktikom štapa i šargarepe (svakako ništa drugačije nego što bi to činili poslanici Vatikana).
Drugim rečima, da se nije dogodilo to što se dogodilo, verovatno bismo danas bili rimokatolici, pošto bismo se gotovo sigurno politički vezali uz Vatikan, s obzirom da bi naši vladari iz tog centra primili novu religiju.
Jedan zanimljiv posredan dokaz u prilog ovakvoj alternativnoj istorijskoj mogućnosti svakako je i Petrova crkva u Rasu, sagrađena upravo u 8. veku, na bazi još starijeg hrama: ne samo što je posvećena apostolu koji je sam po sebi ključni dokaz Rimokatoličke crkve u prilog teoriji da papa ima pravo da vlada celom Crkvom, nego je ona po svom načinu gradnje slična italijanskim i dalmatinskim hramovima iz tog perioda. Takođe, najstariji sloj životopisa ima sličnosti sa karolinškim slikarstvom.
E sad, da li bi za nas bilo bolje ili lošije da car Lav III nije prebacio Carigradu u jurisdikciju naše poluostrvo, teško je reći, a i nije na nama da iznosimo takav vid spekulacije.Dovoljno je kazati: istorija Srba bi bila POTPUNO drugačija da smo otišli u rimokatoličkom smeru.
Ima i ironije u tome: Srbi su danas pravoslavci zato što je vizantijski car kaznio papu jer je ovaj bio pravoslavan. A možda to i nije ironija. Možda je to samo svedočanstvo u prilog tezi da je sve relativno, i besmisleno.
Pratite najnovije vesti putem naše Facebook stranice, Twitter-a ili preko Android aplikcije na vašim telefonima.