Regionalna agencija New Moment osvojila je četvrtog zlatnog Lava na festivalu u Kanu za međureligijski projekt „The One – Jedna knjiga za mir“, autora Mirnesa Kovača, u kategoriji dizajn. Prije toga, ovaj projekt nagrađen je sa dva bronzana i jednim srebrenim Lavom u kategorijama Print, PR i Promo End Activatation. O tome razgovaramo sa jednim od učesnika, teologom, Pavlom Mijovićem.
RSE: Kako je nastao projekt The One - Jedna knjiga za mir?
Mijović: Projekt je nastao na inicijativu novinara i teologa Mirnesa Kovača, koji je osmislio taj koncept. Želio je da najširim masama približi teološke temeljne ideje. Onda je angažirao mene, sa Katoličko-bogoslovnog fakulteta, i mog kolegu Muhameda Fazlovića sa Fakulteta Islamskih nauka. Ideja je bila vrlo jednostavna, s ciljem približavanja teoloških ideja širokoj publici, da izaberemo deset tema, kako iz Kurana, tako i iz Biblije, koji govore o ljubavi, o odnosu prema bližnjem, i da na te teme prikupimo po deset citata te da ih usporedimo. Glavna ideja je bila u pozadini, da proberemo citate koji imaju univerzalnu važnost, koji nisu isključivo teološki, koji imaju široku univerzalnu, opće ljudsku poruku.
RSE: Šta je vama bio motiv da učestvujete u jednom ovakvom projektu?
Mijović: Meni je glavni motiv bio što smatram da su to najprirodnije stvari koje ljudima često promaknu. Budući da se danas, u društvu BiH, velika većina ljudi izjašnjavaju kao vjernici, na neki način, iz tih vjerskih tradicija, često poprilično selektivno, biraju teme koje im odgovaraju. Taj selektivni pristup vlastitim vjerskim tradicijama na neki način ljude zatvori, ograniči ih u jednu perspektivu.
Moja glavna ideja i želja za sudjelovanjem u projektu je bila da pokažemo koliko monoteističke religije imaju mnogo toga zajedničkog, a da ljudima te, upravo univerzalne poruke, na žalost često promaknu.
RSE: Četiri nagrade, samo na jednom festivalu, potvrđuju da se radi o impozantnom poduhvatu. Koliko Vama znače ta priznanja?
Mijović: Drago mi je jer je često društvo BiH etiketirano negativno. Ova nagrada mislim da je zaslužena jer knjiga lijepo vizualno izgleda. O sadržaju smo već pričali, ali je vizualno prelomljena na jedan način koji je doživio afirmaciju na Kanu. Mislim da nam svima može biti drago što je BiH, na jednom prestižnom festivalu, dobila tu nagradu.
RSE: Kako ljudi vani gledaju na ovaj projekt, obzirom da dolazi iz države u kojoj se prije dvije decenije ratovalo i gdje je velika većina ljudi danas razdvojena po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti?
Mijović: Koliko sam imao prilike podijeliti s ljudima ideje vezane za knjigu, vidim da su na neki način oduševljeni. BiH često je brendirana negativno u međunarodnoj javnosti. Ovdje su bila grozna, ratna vremena, čije se posljedice i danas osjete. Mnogima je poprilično neočekivano da vide da ljudi ovdje normalno žive, normalno surađuju i normalno komuniciraju. Vjerujem da je velika većina društva u BiH opredijeljena za zdravi vid komunikacije. Nagrade, koje je knjiga dobila, su priznanje svim tim ljudima u konkretnom životu, ali možda i na nekim drugim nivoima, da jednostavno komuniciraju.
RSE: Zbog čega je bitno na ovakav način govoriti o religiji?
Mijović: Religija mnogo ovisi o ljudima koji je prakticiraju. Ako neko u sebi ima naglašen neki primjer za militantni aspekt, vjerojatno je religija koju on prezentira takva. Sve religije, kada se ogoli njihov institucionalni aspekt, promoviraju normalan odnos čovjeka prema čovjeku. To često puta nedostaje. Mi smo toga svjesni i zato smo usporedili vrlo jednostavno određene citate, koji pokazuju upravo to.
RSE: Smatrate li da se u današnjem vremenu religija često zloupotrebljava?
Mijović: Naravno, ali ne samo danas. Gotovo kroz čitavu povijest religija je mnogo puta bila instrumentalizirana. Ni jedna vjerska tradicija nije bila imuna na to. U ime religije su se vodili ratovi, osvajanja i sve te militantne rabote, kojih se normalan čovjek srami. Smatram da su veći problem, nego sama religija, bili ljudi pojedinci, ponekada često i institucije, koji su tu religiju prakticirali. Danas, u XXI stoljeću, je vrlo važno stalno naglašavati tu pacifističku paradigmu nove suvremene religioznosti i podsjećati ljude na nju.
RSE: Kako komentarišete sve češću pojavu, naročito kod mlađih generacija, da odbijaju učiti o drugom i drugačijem, pravdajući to gubitkom njihovog, vlastitog?
Mijović: Ima tu svega. Adolescencija je period u životu gdje čovjek traži neku svoju vrstu odabira i identiteta. Zbog toga se mladi čovjek često puta se getoizira. Ne samo u religiji, već i u smislu navijačkog opredjeljenja, u odabiru glazbe, sporta, bilo čega. Vjerujem da ta religijska opcija nije imuna na to. Kod adolescenata to je donekle razumljivo i često ta faza pokazuje jednu nedovršenost religije. Vjerujem da će jednim normalnim razvojem, i svoje vlastite ličnosti i vjerskog odgoja, shvatiti da niti jedna religija nije izolirana, nego da se sve religije testiraju u odnosu na druge.
RSE: Knjiga je napravljena u audio-vizualnoj formi. Da li je to jedan od načina na koji se religija može približiti javnosti na jedan moderan način?
Mijović: Slažem se. Danas religija traži neke nove putove da se približi modernom čovjeku. Knjiga je objavljena u klasičnom formatu i vrlo je lijepo prelomljena. Dostupna je i na Internetu u PDF formatu. Taj oblik audio knjige, mislim da može pomoći.
RSE: Projekt je rađen za Međureligijsko vijeće BiH, koje obilježava 20 godina rada i postojanja. Koliko je to važno za njih?
Mijović: Mislim da je dosta važno da je ovakav projekt dobio podršku Međureligijskog vijeća BiH. Samo Međureligijsko vijeće je projekt suživota čitavog društva u BiH. Ovo je njihova obljetnica i mislim da 29. juna slave 20. obljetnicu. Ove nagrade i neke pozitivne poruke pokazuju i ono što je Međureligijsko vijeće, više-manje uspješno, ipak pokušalo promovirati na ovim prostorima.
Facebook Forum