ZATIRE SE SEME UBICE CARA NIKOLAJA? Unuci Jakova Jurovskog redom ginu pod misterioznim okolnostima (FOTO)

Izvor: Telegraf.rs, 28.Avg.2016, 22:38   (ažurirano 02.Apr.2020.)

ZATIRE SE SEME UBICE CARA NIKOLAJA? Unuci Jakova Jurovskog redom ginu pod misterioznim okolnostima (FOTO)

Jakov Mihailovič Jurovski se rodio u sibirskom gradu Tomsku, 19. juna 1878. godine kao osmo od desetoro dece staklara Mihaila Jurovskog i njegove supruge, krojačice Jestire Mojsejevne.

Premda je njegova porodica bila jevrejska, sporno je koliko je bila religiozna: možda je Jakov u detinjsku izučavao Talmud, ali se po svemu sudeći porodica udaljila od jevrejskih korena i prešla u pravoslavlje, verovatno zbog pogroma i predrasuda prema Jevrejima koje su vladale u Carskoj Rusiji. >> Pročitaj celu vest na sajtu Telegraf.rs <<

Jakov je bio časovničar po struci, i kratko je živeo Nemačkom carstvu 1904. godine, nakon čega se vratio u Rusku imperiju da bi učestvovao u propaloj Ruskoj revoluciji 1905. Tada je pristupio boljševicima, koji su tada uvek bili samo frakcija unutar Ruske socijaldemokratske radničke partije, i više je puta narednih godina hapšen i zatvaran.

Jakov Sverdlov, šef Sovjetske Rusije koji je odgovoran za ubistvo Romanovih. Foto: Wikipedia/public domain

Priča se i da je pre toga bio u Bundu, odnosno Jevrejskom radnom savezu, socijalističkoj partiji koja je u Rusiji okupljala pripadnike ovog naroda, te da je u boljševički tabor pristupio na nagovor svog prijatelja i imenjaka Sverdlova, koji će kasnije postati de fakto šef države Sovjetske Rusije.

Uglavnom, nakon što je propala njegova ilegalna štamparija, iz koje je izlazila zabranjena marksistička literatura, pobegao je u Berlin sa suprugom i troje dece, i tamo se konvertovao u luteransko protestantsko hrišćanstvo.

1912. se ilegalno vratio u Rusiji, ali je bio primećen od strane carske tajne policije Ohrane, pa je prognan iz Tomska. Smestio se u Jekaterinburg gde je otvorio fotografsku radionicu, neprestano na oku policije, koja ga je čak terala da fotografiše sumnjiva lica; utoliko je komičnija činjenica da u istoj radionici krivotvorio pasoše za boljševike.

Grupni portret ruske imperijalne porodice Romanov. S leva nadesno: Olga, Marija, Nikolaj, Aleksandra, Anastasija, Aleksej, Tatjana. Slikano 1913. Foto: Wikimedia Commons/Boasson and Eggler

Nakon Februarske revolucije 1917. postao je deputat u Sovjetu radnika i vojnika za oblast Urala, a aktivno je sudelovao i u Oktobarskoj revoluciji, odnosno, u njenoj primeni u Jekaterinburgu. Kada je carska porodica prebačena u taj grad, on je kao pripadnik Čeke (sovjetske komisije za borbu protiv kontrarevolucije) dobio dužnost komandira kuće Ipatijevih u kojoj su Romanovi bili smešteni.

U noći 17. jula 1918. godine čekisti na čelu sa Jakovom Jurovskim odvode Romanove (a to znači: cara Nikolaja II, caricu Aleksandru, njihovog sina i prestolonaslednika, 14-godišnjeg carevića Alekseja, te njihove ćerke, velike kneginje 23-godišnju Olgu, 21-godišnju Tatjanu, 19-godišnju Mariju i 17-godišnju Anastasiju) u podrum kuće Ipatijevih, zajedno sa četiri člana imperijalnog domaćinstva i psima: Tatjaninim francuskim buldogom Ortinom, Anastasijinim španijelom Džimijem i Aleksejevim španijelom Džojom.

Kuća Ipatijevih u Jekaterinburgu, u podrumu koje su ubijeni Romanovi. Njenim rušenjem 1977. godine neposredno je rukovodio Boris Jeljcin. Foto: Wikimedia Commons/Lewa

Carskoj porodici je prvobitno rečeno da silaze u podrum zbog svoje bezbednosti, jer su monarhističke trupe (već je bukteo građanski rat) napredovale ka gradu, ali kada su se našli u podrumu Jurovski im je kazao da su osuđeni na smrt.

Car je u neverici upitao: "Šta? Šta?", i okrenuo se ka porodici, u kom je trenutku Jurovski izdao naređenje da se puca. Carica Aleksandra i velika kneginja Olga su pokušale da se prekrste, ali nisu uspele. Jurovski je lično pucao caru u grudi i lično pucao u glavu careviću Alekseju, izbliza, iza uha. On je takođe bio i osoba koja je ubila Tatjanu.

Članovi imperijalnog domaćinstva, posluga i guvernante, su takođe likvidirani, kao i carske kuce zato što nisu htele da prestanu da zavijaju od tuge; navodno je samo Džoj carevića Alekseja izvukao živu glavu.

Podrum kuće Ipatijevih u Jekaterinburgu, u kojem su boljševici streljaci carsku porodicu, posluge i pse. Foto: Wikimedia Commons/rusarchives.ru

U napuštenom rudniku svi su iseckani na komade, natopljeni sa 550 litara benzina i spaljeni, dok su veće kosti boljševici uglavnom rastopili u 200 litara sumporne kiseline; lobanje su im drobili kundacima. Ostatke su sahranili u šumi; Aleksej i jedna njegova sestra, Marija ili Anastasija, sahranjene su petnaestak metara dalje od ostalih kako bi zbunili onoga ko bi možda našao ostatke.

Navodno je Jurovski kasnije tvrdio da je dobio telegram iz Moskve u kome se nalazilo naređenje za likvidaciju cara Nikolaja II, potpisano od strane Jakova Sverdlova; naređenje nije pominjalo ostale članove porodice, ali je on pobio sve, pod uticajem Uralskog sovjeta.

Petar Ermakov, jedan od ljudi koji su streljali Romanove, oko 1920. godine na mestu na kome su carsku porodicu sahranili. Ermakov je na poleđini slike napisao: "Stojim na carevom grobu". Foto: Wikimedia Commons/searchfoundationinc.org

Inicijativa je, navodno je tvrdio Jurovski, potekla od Lenjina, a primio ju je i prosledio njemu - Filip Gološčekin, vojni komesar Uralskog sovjeta (koji će kasnije odigrati ključnu ulogu u sovjetizaciji Kazahstana, koja će dovesti do velike gladi 1932-33. godine i do smrti između između jednog i dva miliona ljudi, zbog čega to zovu Gološčekinov genocid).

Dželati su bili: pomenuti Jakov Jurovski, G. P. Nikulin, M. A. Medvedev, Petar Ermakov, S. P Vaganov, A. G. Kabanov, P. S. Medvedev, V. N. Netrebin i J. M. Celms. Dva ili tri stražara su odbila da učestvuju u likvidaciji.

Nakon što se Ruski građanski rat završio pobedom boljševika, Jurovski je radio kao šef Čeke u Moskvi, a potom i u Jekaterinburgu. Radio je i druge poslove. Preminuo je 1938. godine od čira na dvanaestopalačnom crevu.

Jakov Jurovski, ubica Romanovih, na fotografiji snimljenoj 30. jula 1925. godine. Foto: Wikimedia Commons/Ma Este

Za sobom je ostavio ženu, dva sina i ćerku.

Ostavio.

2008. godine ruska novinska agencija "Interfaks" prenela je neverovatnu priču.

Skoro svi unuci Jakova Jurovskog su tragično preminuli, a skoro sve njegove unuke umrle u ranom dobu. Njegov praunuk Vladimir kaže da je u pitanju nevolja koju je na porodicu navukao sam Jakov.

Hram na Krvi u čast Svih Svetih u Zemlji Ruskoj rasejanih. Tako se zvanično zove crkva sagrađena na mestu na kojem se nalazila kuća Ipatijevih u podrumu koje su ubijeni Romanovi. Foto: Wikimedia Commons/Vladimir Udilov

Jedno dete Jakovljeve voljene ćerke Rime je poginulo u požaru, drugi sin je pao s krova, treći se otrovao pečurkama, četvrti se obesio, peti je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Rima je skončala u gulagu.

Sam Vladimir koji to priča nije direktni potomak Jakovljev, već potomak njegove nećake Marije koja ni sama nije dobro prošla: pobegla je s nekim pripadnikom romske nacionalnosti koji ju je ostavio samu sa sinom Borisom, koji je morao da se stara i da sam sahranjuje braću i sestre koje su njegovoj majci pravili razni ljudi, a koji su - braća i sestre - redom umirali od gladi i hladnoće. Osim njega, Borisa, koji je rodio Vladimira koji to priča.

- Ni dobročinstva niti čestito življenje njegovih potomaka ne mogu da iskupe ono što je Jakov Jurovski uradio Romanovima, i jako sam zabrinut za budućnost mog sina i ćerke.

(M. N.)

Nastavak na Telegraf.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Telegraf.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Telegraf.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.