Toma Crni Panter umesto kusura dobio 'mercedes'!
Toma Crni Panter, vođa orkestra 'Blek pantersi' koji svira na čuvenom beogradskom splavu, nedavno je nakon svirke mrtav umoran u cik zore seo u taksi i krenuo kući.
- Taksimetar je otkucao oko 300 dinara, ja izvadim novčanicu od 1.000, a taksista se u’vati za glavu! 'Jao, brate, nemam sitno da ti vratim kusur, ajd’, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << majke ti, izađi do trafike da razmeniš novac'. A ja umoran, ne vidim belu mačku. Šta ću, dođem do trafike, kad ni prodavačaca nema toliko sitnog novca. Da mi 950 dinara i umesto još 50 uvali mi greb-greb. U’vatim ja ono, izgrebem i imam šta da vidim - tri zvezde! Protrljam oči, pokažem onoj ženi karticu, a ona pobelela! Uzvikne: 'Pa, vi ste dobili mercedesa!' Poče narod da se okuplja, a ja brzo tutanj! Nazad u taksi. ‘De da mi neko marne karticu! - priča nam Toma dok sedimo na splavu ispred kojeg se šepuri novi crveni 'mercedes' A klase i kroz smeh dodaje: - Rodi me, majko, srećnog pa me u taksi baci!
Toma sa svojim 'Pantersima' i glumcima Rastkom Jankovićem i Kuburom ovih dana snima pesmu kojom će se takmičiti na Radijskom festivalu. A kako ga je krenulo, velike su šanse da upravo on osvoji prvu nagradu od 5.000 evra!
- Slušaj, sestro, ne bi me uopšte iznenadilo! I znaš šta, ja sam mnogo učinio za 'Lutriju Srbije'. Od kad su ljudi saznali da sam izvuk’o 'mercedesa' skočila im je prodaja za najmanje 30 odsto! Evo, svi moji gosti grebu li grebu!
Za 15 godina, koliko postoji splav 'Crni panteri', skoro da ne postoji ličnost iz javnog života koja nije tu i osvanula.
- Svi dolaze. I Joksimović i Ceca i Tijana Dapčević, Nataša Bekvalac, Dragan Bjelogrlić, političari... i bivši i sadašnji, sportisti... Evo, Kežmana smo pratili u Madrid; pravo sa splava je otišao na aerodrom. Dolaze i diplomate i stranci. Mi smo, bre, znamenitost Beograda. Ceo svet zna za nas. Ima nas i po sajtovi i u avion... Strance odma’ naučimo 'Cajku'. Pevamo im: 'Gospođice na visoke pete, ja sam čuo da se vi je..te, pa sam don’o ovo malo plate da i meni malo p...e date'. Smeju se. Onaj ko ih dovede prevodi im.
Zato za Tomin čuveni performans sa pivom prevod ne treba. Otvorenu flašu stavi za pojas, ali da grlić viri, pa ispred neke dame počne u ritmu da meša stomakom i kukovima dok pena ne krene da curi iz flaše. Simbolika je jasna, a niko se nikada još nije naljutio.
Čuveni orkestar, uprkos tome što retko koju pesmu zna da odsvira od početka do kraja, ljudi rado angažuju za svoje zabave.
- Jao, sestro, sve sviramo! I svadbe i žurke, ispraćaje, čak i razvode! Jednom paru smo tri puta svirali svadbu i tri puta razvod! Kakva je to ljubav! Svadbu sviramo oboma, a za razvod prvo odemo kod mladoženje, pa kod mlade. Mislim... bivše mlade, razumeš. Jaooo, pa plaču, pa ih onda mi mirimo... Ma, idi, i mi plačemo! - priča Toma i objašnjava da često sviraju i na sahranama.
- Zove nas familija, kažu umro čovek, a dolazio na splav, voleo da nas sluša... Kažu, bila mu želja da ga 'Pantersi' pesmom isprate i na onaj svet. Šta ćeš, odemo na sa’ranu, zasviramo pored sanduka i ispunimo čoveku poslednju želju. Red je - uzdišući priča Toma.
Dešavalo se da u šest ujutru muzičari izađu sa splava i bez para za taksi, ali i da u kesama nose novac kući. Toma još pamti najveći bakšiš od čak 20.000 maraka za veče!
- Jedan poznati biznismen i čuveni sportista cele noći bacali su pare po nama. Ma, tepih se nije video od love! Svi su nam gosti ujutru pomagali da skupimo novac. Kad smo prebrojali, umal’ u nesvest nismo pali! Ženo, 20.000 maraka! A da znaš kako su nas jednom neki drugi sportisti zeznuli! Ej, došli iz Brazila puni onih njihovih para. I kite li kite! I to sve Bronsonu (član orkestra. prim. nov.) trpaju u kontrabas! Mi sviramo li sviramo, sve oko njih... ispunjavamo želje... Oni guraju li guraju, napuniše kontrabas. U zoru kažu da su nam dali oko 5.000 maraka, mi ih ispratimo k’o kumove! Razvalimo kontrabas i odnesemo da zamenimo pare, kad ono - ćorak! Nema ni za 50 maraka. A još smo morali i da krpimo instrumenat!
Svirali su 'Pantersi', priča Toma, i za pare i bez para; peli su ih i na drveće, vozili čamcem po Savi...
- Naiš’o talas i sve sa nas skupa sa instrumenti oborio u vodu! Umal’ se ne podavismo! A šta smo mi gostiju iz Save vadili! Ma bar dvojica nedeljno padnu u vodu! I znaš šta?! Sve trezni padaju. Jer pijanog i Bog čuva. Simonida Stanković