Kalmeta kao Forrest Gump  

Činio se bistar, ali možda smo se svi u njemu ipak prevarili. Dogodi se katkad da nam se zaostala osoba učini pametnom

Božidar Kalmeta blaženo je neuk čovjek. Afere se gomilaju oko njega, užasne stvari otkrivaju o njegovim bliskim suradnicima, a on sam je nedužan kao krava, koza, žirafa ili takav neki biljožder, bezazleno Božje stvorenje koje nikakvo zlo nije ni >> Pročitaj celu vest na sajtu e-Novine << željelo ni činilo. Nikakva gadost njega nije dotakla, iz svih je svinjarija izašao čist kao hindus kad izađe iz Gangesa. Dok se Kalmetinog prijatelja i štićenika Zdravka Livakovića, nekadašnjeg državnog tajnika i predsjednika Nadzornog odbora Hrvatskih autocesta, optužuje da je državnu blagajnu oštetio za šest milijardi kuna, mi trebamo vjerovati da Kalmeta nema ništa s time. Ministar mora, prometa i infrastrukture ništa od toga nije vidio, ništa nije znao. Kako je to moguće?

Šest milijardi kuna velika je suma čak i ako se zovete Bill Gates ili Warren Buffet. Ja nisam osobito spretan s novcem, ali s priličnom sam pouzdanošću spreman tvrditi da bih primijetio da negdje nedostaje šest milijardi. Većini ljudi ne bi promakao toliki manjak. Netko tko to ne bi vidio morao bi biti idiot, luda, tupan, blesan, tikvan, kratak među ušima. Osobi kojoj možete ukrasti šest milijardi kuna valja dodijeliti skrbnika. Šibice i oštre predmete treba držati dalje od njega. Ne ostavljati ga s uključenom peglom.

Je li Božidar Kalmeta zaista Forrest Gump kakav se želi prikazati? Činio se bistar, ali opet, dopuštam da smo se svi, od građana što su glasali za njega do premijerke koja mu je ukazala povjerenje, prevarili u čovjeku. Dogode se katkad i takve opasne pogreške da nam se zaostala osoba učini inteligentnom. Ne bi mi teško bilo zamisliti da je Kalmeta takav slučaj, da je on, jadan, sve vidio i čuo, ali intelektualno ograničen kakvim ga je Bog dragi dao, jednostavno ništa nije razumijevao. Zli ljudi iskoristili su njegovu prostodušnu, dobroćudnu glupost.

Doveli ga u gostionicu na poslovni ručak pa se oni nešto domunđavaju i računaju na salvetama, a Božidar Kalmeta sa strane miče usnama dok čita jelovnik.

“Imaju punjene paprike“, primijeti napokon ministar mora, prometa i infrastrukture.

“Božidare, nećeš jesti punjene paprike, znaš da ti naškode“, upozori ga član Uprave Hrvatskih cesta.

“Ali, kad ih volim“, reče ministar molećivo.

“Božo, ne!“ neumoljiv je Prskalo.

Kalmeta uvrijeđeno naškrubi usne i nastavi čitati.

“Teleći medaljoni?“ predloži nakon nekoliko trenutaka.

“Teleće medaljone možeš dobiti“, složi se Prskalo.

“Jes!“ uzvikne Kalmeta pobjednički stisnutih šaka.

“Jure, možemo pred njim otvoreno...?“ upita Juricu Prskala Slaven Žužul iz Skladgradnje, glavom pokazujući ministra.

“Pred njim? Ma, nema problema. On je malo šuk, šuk...“ Prskalo se dvaput kucne kažiprstom po sljepoočnici.

“Malo šuk, šuk...“ ponovi Kalmeta nasmiješeno, kvrckajući se po glavi. Premda joj ne razumije značenje, uočljivo mu se sviđa Prskalova gesta.

“Božidare, nemoj se glupirati za stolom!“ upozori ga član Uprave Hrvatskih autocesta.

“Ali, ti si to sad napravio“, pobuni se Božidar.

“Ja sam drugo. Jesi li oprao ruke prije ručka?“

“Jesam“, reče visoki dužnosnik brzo i momentalno se zarumeni.

“Sram te bilo!“ ukori ga Prskalo. “Brzo u zahod oprati ruke!“

Ministar posramljeno ode put nužnika, a Slaven Žužul tužno pogleda za njim pa se šapatom obrati Prskalu:

“Nisam imao pojma da je ministar ovako retardiran.“

“Tragedija!“ uzdahne čelnik Autocesta. “Pet minuta ga ne smiješ ostavit samoga. Prije neki dan umalo se udavio kravatom.“

“Kravatom?!“

“Zatvorio ladicu, a nije primijetio da mu je kraj kravate ostao u njoj. Tajnica ga našla kako modar u licu kleči kraj radnog stola.“

“Bože, jadni čovjek!“ zgrane se direktor Skladgradnje, a Prskalo ga prstom preko usana upozori da ušuti, jer se ministar, brišući mokre dlanove o sako, upravo vratio za stol, a on zbog nečega ne voli da se priča o neugodi s kravatom i ladicom. Ako mu to spomeneš, počne vrištati i udarati se šakama po tjemenu. Malo zatim dođu im puni tanjuri i sva trojica prionu jelu i zamuknu na nekoliko minuta mljackajući.

“Božidare, zatvori usta dok žvačeš“, upozori Prskalo Kalmetu.

Ministar poslušno zatvori usta, znatiželjno se osvrćući po gostionici. Pametnim očima, s velikim zanimanjem gleda ljude kako jedu i konobare s tanjurima na podlakticama, jednog psa kako kusa iz zdjelice na podu kraj vlasnikovih nogu, gleda filadendron, žute zavjese i državni grb na zidu.

Odjednom spazi rogatu jelensku glavu kako viri iz zida i ozbiljno se zapilji u nju. Zuri ministar Kalmeta u jelena i jelen u ministra Kalmetu, jedan drugoga izazivaju koji će prvi popustiti i trepnuti ili odvratiti pogled. Ministar nezadovoljno odustane tek kada mu se oči napune suzama. Okrene se ovoj dvojici i shvati da oni pričaju o nekakvom tunelu i bojanju.

“A ja imam bojanku!” bubne tada Božidar Kalmeta pobjednički.

“Kakvu to bojanku imaš, majstore?” upita ga Slaven Žužul raznježeno.

“Winnie The Pooh i prijatelji!”

“Oooo!” zadivi se tobože direktor Skladgradnje. “Ta je najbolja. Hoćeš i da ti i barba Slaven kupi jednu?”

“Hoću!” razvedri se Kalmeta.

“Molim, to ne dolazi u obzir”, javi se Prskalo odsječno.

“Zašto?” začudi se Žužul. “Pa nema problema, kupit ću ministru bojanku. Bit će mi drago da ga nečim mogu razveseliti.”

“Ne, ne”, ponovi neumoljivo član Uprave Hrvatskih autocesta. “Gospodin ministar ne može primati darove, on je izvan naših dogovora. Gospodin ministar mora ostati čist kao suza.”

Kalmeta se snuždi. Prskalo ga utješno pomilki po ćiverici.

“A hoćemo li jesti palačinke?” upita ministar mora, prometa i infrastrukture s nadom u glasu.

“Hoćemo”, kimne mu Prskalo dobrodušno, “jest ćemo palačinke.”

“S čokoladom i orasima?”

“S čokoladom i orasima.”

Eto, to je bila sva uloga Božidara Kalmete u notornoj aferi s bojanjem tunela Mala Kapela. Naš državni odvjetnik svakako će uvažiti ove činjenice i odustati od progona nedužne bene. Ako mu državni odvjetnik možda i ne povjeruje, ja vjerujem Kalmeti. Časti mi, ja mu vjerujem.

* Tekst je preuzet sa internet portala Jutarnjeg lista

0 0