Izvor: Radio Slobodna Evropa, 01.Nov.2014, 14:28   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Šoć: Najvažnije je "gađati" nekoga kulturom

Početkom nedjelje, prvi put u istoriji, Crnogorci su izabrali svoj Nacionalni savjet u Srbiji. Najviše elektonskih glasova osvojila je lista koju prevodi akademski slikar Ratko Šoć iz Vrbasa. Od 23 mandata, njoj je pripalo 17, dok je listi Aleksandra Vučinić, iz udruženja Krstaš, pripalo šest mandata.

Šoć je rođen na Cetinju 1938., gdje je počeo školovanje, pa nastavio u Herceg Novom i Novom Sadu, gdje je završio Umjetničku akademiju. Postdiplomske studije je nastavio >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Slobodna Evropa << u Rimu. Bavio se i poezijom. Između ostalog, napisao poznatu pjesmu "Osam tamburaša s Petrovaradina".

Šoć: Još nismo imali tu sjednicu. Najvjerovatnije, kako vidim po raspoloženju, ću biti izabran, ali o tome ne mogu sada ništa definitivno da kažem jer je sve to u povoju.

Šoć: Nisam imao nikakvu namjeru da se bavim politikom i nikada nisam bio ni u jednoj partiji i nikakvoj stranci. Prosto se ukazala prilika da se uradi nešto po tom pitanju.

Šoć: Prava svih su ista jer smo u jednoj teškoj ekonomskoj situaciji i jedino što nas sve zbližava je siromaštvo. U Srbiji, 1993. godine, bilo je 180.000 Crnogoraca, a sada ih ima 38.000. Došlo je do jedne autoasimilacije. Ljudi su tražili posao, misleći da će asimilacijom lakše doći do nekog posla i obezbjediti sebi neku egzistenciju. Hitna rješenja su ekonomska.

Kada je čovjek u nekom blagostanju, daleko se to lakše rješava, nego kada je siromašan. Sirotinju je lako zapaliti. Nema tu ničeg specifičnog za Crnogorce u odnosu na ostale. Nema tu neke velike mudrosti. Svi smo sirotinja i bijeda. Nezadovoljni smo svi. Svijet se polarizovao na mnogo bogate i mnogo siromašne. Nema srednje klase. Ona je propala između ove dvije.

Šoć: Mislim da nije. To su sve lični interesi. Nemojte misliti da Srbi bolje žive od Crnogoraca. Nije to u pitanju. Politika tjera svoje. Nisam u toj branši. Slikar sam po profesiji i to drugačije gledam, na neki humaniji način. Kada je u pitanju politika i vojska, to je dijametralno suprotno od moje profesije. Za disciplinu, dovoljna je milicija, a za emancipaciju, ni milenijum.

Šoć: Po meni, najvažnije je "gađati" nekoga kulturom. To je ono osnovno što treba da bude neka perjanica svega toga. Očuvanje nacionalnog blaga je vrlo bitno jer imamo čime da se ponosimo. Cetinje uvijek poredim sa Firencom. Firenca je dala Leonarda i Mikelanđela, a Cetinje i Crna Gora su dali Lubardu i Dada i mnogo drugih dobrih i velikih slikara i stvaralaca.

Šoć: Ja i srpski razumijem dobro. Neće tu biti nikavih problema što se tiče jezika. Ono što može da se uradi po tom pitanju, će raditi lingvisti i oni koji više znaju o pravu. Ja ću se fokusirati na kulturu i očuvanju tradicionalne kulturne baštine Crnogoraca, ali i na pomirenju svih grupacija Crnogoraca u Srbiji.

Šoć: Jeste. Zadovoljan sam. Vidio sam u prvom pokušaju da imaju volje da se okupe i da se radi po tom pitanju.

Šoć: Malo pratim Internet, ali kada vidim čega sve ima na Internetu, i Interpol bi imao posla. Svako ima pravo da iznese šta hoće, ali uglavnom su to sve lični interesi.

Nastavak na Radio Slobodna Evropa...