Izvor: Nezavisne Novine, 30.Maj.2016, 21:54   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Slađana Zrnić: Na koncu svega, glumac ili jesi ili nisi

BANJALUKA- Slađana Zrnić glumica je Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) sa stalnim angažmanom od 2004. godine. Samo u ovoj kući tumačila je oko 40 različitih uloga, a prošle godine po treći put odnijela je priznanje za najbolju glumicu nacionalog teatra RS.

 Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja iz oblasti pozorišne umjetnosti, a iza nje je i blizu 30 uloga na filmu, serijama i televiziji. Svojevremeno je bila i članica amaterskih pozorišta sa kojima danas >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << sarađuje na polju režije. Takođe je i članica orkestra Gradskog pozorišta "Jazavac", te džez benda "Combine quartet". Za "Nezavisne novine" ovaj put pričala je povodom toga što je bila predsjednica žirija na nedavno završenom 19. Teatar festu "Petar Kočić" u Banjaluci.

NN: S obzirom na to da je bilo oprečnih komentara, koliko ste na kraju zadovoljni izvedenim predstavama na Teatar festu?

ZRNIĆ: Zadovoljna sam festivalom, ali ne i predstavama. Ovaj festival je pokazao da ima lijepu, pozitivnu  atmosferu.  Čini mi se da gosti odu ostvareni i srećni. Problem je u opštoj krizi koja nas okružuje, a samim tim i produkcije predstava su na lošijem nivou nego prethodnih godina. Vidi se nedostatak novca, ideje. Selektor je imala težak zadatak ako su ovo neke od boljih predstava u regionu, pretpostavljam da veće predstave nisu ni mogle stati na našu scenu ukoliko su bile kvalitetnije. U svakom slučaju, nedostaje autorstvo: rediteljevo, glumačko. Postoji neka inercija koja pozorište vuče ka dnu. Bez obzira na sve, shvatili smo gdje mi kao ansambl kotiramo, a kotiramo visoko.

NN: Festival je, čini mi se, ipak opravdao moto "Ovdje i sada". Da li se slažete da je jedna od vodećih misija pozorišta da upire prstom na trenutne probleme u društvu?

ZRNIĆ: Tako je, pozorište ima taj zadatak, pogotovo danas. Neophodno je da progovorimo o svim stvarima a da nije na dnevno-političkom nivou. Potrebno je ukazivati na nepravdu kao što je to ideja nagrađene predstave "Duh koji hoda" Dejana Dukovskog Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada.

NN: Igrali ste u predstavi "Podvala", koja je van takmičarske konkurencije otvorila festival. Kakvi su Vaši utisci o predstavi i predviđanja o budućnosti komada?

ZRNIĆ: "Podvala" je odlična predstava koju preporučujem. Diskretna i pametna režija sa fantastičnim ulogama Ljubiše Savanovića, Deana Batoza i Aleksandra Stojkovića kao i predanim ansamblom NP RS. Naše pozorište odavno niže predstave koje se odigraju po 50 ili 100 puta. Nama su sale odavno pune. Ovoj predstavi predviđam najmanje 50 igranja, komedija nam to garantuje.

NN: Dobili ste nagradu za najbolju glumicu u prošloj sezoni NP RS. Koliko znače ovakve nagrade i koje je zapravo najveće priznanje za jednog glumca?

ZRNIĆ: Najveće priznanje za glumca je da igra i da ga traže, vole i poštuju. Zaborav je taj koji nas muči. Nagrade su svakako radost, ali vrlo kratkog daha.

NN: Pomenuta nagrada plod je rada na ulozi Ruže u "Urnebesnoj tragediji" Dušana Kovačevića. Koje su uloge za Vas zahtjevnije od ostalih, a koje sa lakoćom igrate, te da li radije prilazite tekstovima tragičnog, komičnog ili izrazito dramskog sadržaja, i da li je rezultat uvijek onakav kakav očekujete?

ZRNIĆ: Teško možemo da procijenimo gdje će nas neka uloga odvesti. Ruža iz "Urnebesne tragedije" Dušana Kovačevića mene drži u glumačkoj kondiciji, svako igranje me iznenadi i shvatim da moram da popravim još nešto. Najdraže mi je kada čujem od žena koje su gledale predstavu da se prepoznaju u Ruži i da im se ta činjenica ne dopada. Time je Ruža postigla svoj cilj. Tako je i sa ostalim ulogama - ili one grade mene ili grade gledaoca i to je ono što ja u svom poslu najviše volim. Prepoznavanje. Sve drugo me umara.

NN: Moja generacija Vas pamti još po ulozi Sneške iz emisije "Šareni bukvar". Koliki je uticaj imala ova emisija na Vašu kasniju glumačku karijeru, kakva su sjećanja na istu i čim se danas bavi Vaš kolega Aleksandar Granulić koji je tumačio Krcka?

ZRNIĆ: "Šareni bukvar" je nešto što se u mom životu desilo prije 23 godine. Naravno da je rad sa divnim ljudima uticao na mene jer sam bila mlada i željna znanja. Emisija je sigurno ostavila traga na mnoge generacije, ali ne volim puno da pričam o tome jer treba da damo šansu novim emisijama, predstavama, filmovima. Sa Krckom sam u dobrim i prijateljskim odnosima, nažalost nemamo toliko vremena da se viđamo češće. Uopšte, sa cijelom ekipom "Šarenog bukvara" sam i dan-danas u kontaktu i sarađujem, neki od njih su mi preko dvadeset godina prijatelji.

NN: Pripadate prvoj generaciji studenata glume na banjalučkoj Akademiji umjetnosti. Da li imate svijest koliko se kulturna scena u Banjaluci promijenila od Vaših brucoških dana do danas, te koliki je doprinos Vaša generacija dala tim promjenama?

ZRNIĆ: Sa sigurnošću mogu reći da su prva i druga generacija Akademije unijele novu snagu od koje se još crpi. Sada smo već srednja generacija, ali grizemo više i jače. Ponekad pomislim da smo ambiciozniji nego današnji studenti. Ono što je velika istina jeste da  smo se bezbrižnije školovali. Danas je mladom glumcu najteže.

NN: Šta biste savjetovali mladim ljudima koji žele upisati glumu danas?

ZRNIĆ: Dati savjet mladom čovjeku koji upisuje glumu je jako teško, jer znamo da je to jedna od najneizvjesnijih profesija. Kada razgovaramo o tome, uvijek kažem da treba da vjeruješ i da pokušaš, ali prije svega moraš zaroniti u sebe i potpuno racionalno i iskreno zapitati sebe da li si ti glumac. Jer na koncu svega, glumac ili jesi ili nisi. Završetak akademije ili čak i zaposlenje u pozorištu ti ne garantuju da ćeš postati i ostati glumac.

NN: U odnosu na glumu, koliku ulogu ima muzika u Vašem životu i karijeri?

ZRNIĆ: Muzika mi znači toliko da me opusti, rastereti i održi u nekoj mentalnoj kondiciji. Pjevanje je sastavni dio mog glumačkog opsega. Meni više od toga ne treba.

Nastavak na Nezavisne Novine...