Primetio sam u poslednje vreme da novinari koji na televiziji intervjuišu goste sve manje slušaju odgovore koje dobijaju na svoja pitanja. To se ogleda u tome što novinar pripremi pitanja, nauči ih napamet, ili ih čita iz svoje beležnice.
Naravno, što je novinar profesionalniji, to bolje pripremi pitanja. Takvih kod nas ima dosta. Ali su ređi oni koji, kada dobiju zanimljiv >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << odgovor, pokažu interesovanje za njega i na licu mesta smisle još zanimljivije potpitanje, u zavisnosti od onoga što je gost odgovorio.
Najčešće, s rukama u džepovima, diskretno pogledaju svoju ceduljicu i postave pitanje koje su ranije pripremili.
Kod takvih novinara neretko je na licu ocrtana ravnodušnost prema sagovorniku. Više se zabavljaju sobom, svojim narednim pitanjem, izgledom i ulažu trud u to da deluju što opušteniji.
Mogu da kažem da me takvi novinari najmanje inspirišu i bivam manje zanimljiv nego što bih bio kada bih u očima i intonaciji osetio da moga sagovornika zanima šta ću odgovoriti. Poneki početnik me pre početka intervjua pita šta da me pita.
Imam spreman koristan savet: „Pitaj me šta tebe zaista interesuje, a ne šta pretpostavljaš da bi me pitao neki iskusniji novinar“.
Mladom i inteligentnom novinaru to obično pomogne da narednih pola sata vodimo dobar dijalog.
Povezane vesti: Upravnici nisu mlakonje Gubitnici bez gubitka Besplatne ulaznice Izgleda da je važno Pustite me na miru