Neutralna šizofrenija  

U nekadašnjem bioskopu Balkan, danas Europa od 24.5. do 28. 5. 2009. godine prikazano je 28 filmova svjetske i hrvatske produkcije, a sve to povodom Festivala židovskog filma. Radi se o filmovima koji, na žalost, nisu dostupni redovnoj bioskopskoj distribuciji na našim prostorima. Odabir je napravljen od oko 90 ponuđenih filmova

Zajednička umjetnička ideja cjelokupnog programa >> Pročitaj celu vest na sajtu e-Novine << ovogodišnjeg festivala bila je sudbina onog najkrhkijeg, najnevinijeg i najvrijednijeg, koji najviše strada u ratu, dakle sudbina djece u ratu bez obzira na vjeru, rasu, boju kože... Kroz festival se širila svijest o razumjevanju i toleranciji. Cijela ova ideja je sprovedena u djelo pod palicom gospodina Branka Lustiga, višestrukog oskarovca i predsjednika festivala. I on sam je u djetinjstvu prošao pakao koncentracionih logora. Na festivalu je o tome razgovarao s učenicima srednjih i osnovnih škola. Lustig povodom osnovne ideje ovogodišnjeg festivala kaže: „Ne radi se samo o tome da svi moraju znati za holokaust već o tome što svi mi možemo naučiti od holokausta. Djecu i mlade moramo odgojiti tako da se ne ponove slične tragedije, ali teško im je reći da se neće ponoviti kad se već ponavlja”, rekao je Lustig i dodao „Šokiran sam što je televizija u nedavnom prijenosu s komemoracije na Bleiburgu prikazivala ljude s ustaškim simbolima, među kojima su bila čak i djeca s kapama sa slovom 'U'.”

Gospodin Branko i njegov tim su se potrudili i odradili svoj posao. A odmah nakon festivala već 30. svibnja na glavnom zagrebačkom trgu veliki koncert ima pjevač čije je umjetničko ime marka puške (Thompson op. a.) i koji javno propagira ustaštvo. I šta više onda reči?

Prikazala su se i dva filma u kojima glume Hrvati uspješni u Hollywoodu – Uspomene jednog bjegunca s Radom Šerbedžijom i Hrabro srce Irene Sendler s Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi.

Gospodin Lustig je poznat po tome da je čovjek koji ima dva oskara u svojoj vitrini, da je radio sa Spilbergom, Scottom itd., te da je uvijek kada je mogao dovlačio prijatelje, filmske radnike sa naših prostora u Hollywood kada je imao priliku za to.

Osim što se JFF ove godine bavio educiranjem svih, pa i sebe samih o tome kako djeca najviše pate i kako ne smijemo to dopustiti da se ponavlja, još jedna vrsta edukacije se dogodila u sklopu festivala. Ova se bavila filmom, mladim talentima i njihovom sviješću o filmu. Bavila se unapređivanjem njih i davanjem prilike da čuju predavanja sjajnih filmskih radnika. a to su Branko Lustig, Jochen Alexander Freydank,Kayvan Mashayekh, David Polonsky, Nenad Puhovski, Heidrun Schleef, Željko Vukmirica, Francesco Crispino i Goran Devčić. Također, dobili su sjajnu priliku da na trošak JFF-a stvore kratki film. Bravo! Radionica je trajala osam dana, a u njoj je učestvovalo 14 odabranih talenata iz cijelog svijeta. Radionica je bila veoma intenzivna, uz sjajna intimna predavanja vrlih filmskih znalaca. Drugi dio radionice se bavio radom na scenariju, odabiru žanra i stila, te odabirom osnovne ideje i teme budućeg filma. nakon toga se pristupilo produkcijskoj fazi, da bi se postprodukcijska završila na dan zatvaranja festivala kada su filmovi prikazani u bioskopu Europa, a svi talenti nagrađeni statuama trećeg Jewish Films Festivala te plaketama.

Popratni program

Popratni program donosi koncerte i izložbe fotografija. Koncerti koje bi izdvojio bili su Yair Dalala, te Jewsers u Kazalištu Komedija i Jazz Clubu. Yair Dalal je kompozitor, violinist, pjevač i svirač oud-a (tradicionalni instrument s područja bliskog istoka, sličan lutnji), te jedan od najznačajnijih izraelskih “etno” glazbenika, koji također igra veliku ulogu u uobličavanju svjetske “world music” scene. U zadnjem je desetljeću izdao 11 albuma na kojima kroz glazbu autentično predočava izraelsko, arapsko, i šire, blisko istočno kulturno nasljeđe spajajući ih u nerazdvojivu glazbenu cjelinu. Dalalov rad pokazuje njegovu široku glazbenu vještinu u klasičnoj i arapskoj glazbi, ali isto tako odražava i njegov afinitet prema mistici pustinje i njenih stanovnika. Dalalova obitelj je doselila je u Izrael iz Bagdada i njegovi irački korijeni su utkani u njegovu glazbu. Stvarajući svoju glazbu, on stvara novu glazbu Bliskog Istoka isprepličući tradicije iračke i židovsko-arapske glazbe sa širokim spektrom utjecaja koji izviru iz različitih kulturnih miljea – od Balkana do Indije. Tokom godina Yair Dalal održao je brojne koncerte širom svijeta surađujući s vrhunskim glazbenicima – proslavljenim dirigentima, vrhunskim solistima, te filharmonijskim orkestrima. Osim svoje posvećenosti glazbi Dalal je također i mirovni aktivist koji izdvaja velik dio svog vremena i energije na brisanje ideoloških barijera između različitih kultura, posebno između Židova i Arapa. 1994. godine u Oslu je nastupio na gala koncertu Nobelove nagrade za mir u čast izraelskom premijeru Yitzhak Rabinu,ministru vanjskih poslova Shimonu Peresu i palestinskom predsjedniku Yasseru Arafatu. Dalal je osvojio brojne nagrade u Izraelu koje potvrđuju njegov direktan doprinos izraelskoj glazbi. 2000. Godine bio je nominiran za Grammy kao dio ansambla Jordi Savall-a. 2003. Godine nominiran je i za BBC World Music Award. Jewsers je klezmer sastav kojeg čine četiri mlada akademski obrazovana muzičara. Osim što su predstavili klezmer hrvatskoj publici, kritika ih je prepoznala kao interesantne, inovativne i jedne od kvalitetnijih sastava u Hrvatskoj. Svoju popularnost duguju brojnim nastupima, i to na različitim scenama: od Dubrovačkih ljetnih igara do B.P. cluba, od uličnih festivala do Dvorane Lisinski.

Svoj stil nazivaju globalni klezmer, a to su američki, balkanski, bliskoistočni i istočno europski klezmer stopljeni zajedno i začinjeni jazzom, ciganskom glazbom, hrvatskim folklorom, rock i latino ritmovima.

Prikazano je mngo filmova, ali izdvojit ću pojedine.

Zemlja igračaka koju je režirao mladi Jochen Alexander Freydank, iz Njemačke, dobitnik je ovogodišnjeg oskara za kratki film. Priča je to o onim Njemcima koji su pomagali Jevrejima u nacističkoj Njemačkoj. Priča je to i o prijateljstvu koje ni najveće zlo poput tadašnjeg ne može pokoriti.

Dječak u prugastoj pidžami Mark Hermana, priča nevjerovatnu priču iz vizure osmogodišnjeg dječaka Brune. On je sin zapovjednika u koncentracijskom logoru. Druži se sa židovskim dječakom s druge srane logorske žice. To „zabranjeno” prijateljstvo će imati neočekivane posljedice.

Moramo pamtiti je veoma zanimljiv dokumentarni film. Ponajviše zbog načina na koji je nastao. Naime, za vrijeme njihovog školskog učenja povijesti jako su se zainteresirali za to što se dešavalo u drugom svjetskom ratu. O svom trošku su otputovali te posjetili koncentracijske logore Dachau, Auschwitz i Birkenau. Priča je to o prošlosti koja se ne može izbrisati, i o sadašnjosti u kojoj su oprećna mišljenja o toj istoj prošlosti. Anketa sprovedena nad mladima je pokazala da čak 25% mlađe populacije nema pojma tko je bio Adolf Hitler!

Uspomene jednog bjegunca se izdvaja svojom fascinantnom pričom i tretiranjem traume kroz jedan odnos starca i djeteta. Rade Šerbedžija je jako dobar u ulozi arheologa koji spašava Jakoba, Jevrejskog dječaka iz Poljske. Zajedno, kroz drugarstvo oni savladavaju traume i nastavljaju živjeti puni iskustva i ljubavi.

Valcer s Bashirom režiran od strane Ari Folmana je nemoguće ne izdvojiti. Brilijanto djelo, dopuštavm si da kažem, remek djelo moderne filmske umjetnosti, dokumentarno igrani animirani film koji jako kritički i jako kreativno govori o zločinima koje su počinili Jevreji. Strahovito bitan film jer zbog ovakvih autorskih hrabrih filmova nema se prostora prigovoriti Jevrejima kako jedno pričaju, a drugo rade. Bravo. Sudionici Talent Campusa su imali priliku razgovarati s jednim od crtača i animatora koji je radio na ovom filmu.

Hrabro srce Irene Sendler je strahovito bitna storija o Ireni Sendler koja je spasila 2500 židovske djece za vrijeme nacističke okupacije Poljske. Bila je socijalna radnica i imala pristup varšavskom getu. Bila je uhvačena i mučena brutalno. Ne samo da je spasila židovsku djecu, već je spasila generacije njihovih potomaka. Hvala Irene!

Adam je uskrsnuo, je mnogostruko nagrađivani film Paul Schradera. Priča je to o rehabilitacijskoj bolnici za preživjele logoraše. Tužna priča u kojoj ipak ljubav i dobrota, uz puno muke uspjeva pobijediti zloću.

Nadam se da se vidimo i naredne godine na Festivalu Židovskog Filma i da će u međuvremenu biti što manje ratova, pogibija, mržnje, mučenja, ponižavanja, te da će biti manje povoda da se festivali posvećuju djeci u ratovima.

Shalom! (שָׁלוֹם).

0 0

EMportal: Miletić: Srbija može ostati vojno neutralna

Miletić: Srbija može ostati vojno neutralna   

Načelnik Generalštaba Vojske Srbije(VS) Miloje Miletić izjavio je da je moguće da u Srbija ostane vojno neutralna u sadašnjem rasporedu geopolitičkih snaga u svetu.

Nastavak na Cafe.ba... 0 0

Dodajte komentar