Naj, naj, naj...

Izvor: Vesti-online.com, 30.Mar.2015, 06:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Naj, naj, naj...

Kada bi danas primenili kriterijume koje su američke sudije postavile na sudskom procesu nacistima u Nirnbergu, neposredno posle Drugog svetskog rata, "svaki posleratni američki predsednik bi - napisao je, svojevremeno, Noam Čomski - visio na vešalima". A, kako bi to izgledalo i kakvu bi stvarnu sliku ugledali kada bi, zaista, američke predsednike ocenjivali i sudili, ne po slici koju spin-mašinerija stvara o njima, nego po onome koliko su ljudi njihovi vojnici poubijali po svetu u vreme >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << njihovih predsedničkih mandata, a koliko su sukoba i nesreća, eventualno, sprečili?

Albret (Al) Karol, u njegovoj knjizi "Brojanje leševa: Dvanaest najgorih i četiri najbolja američka predsednika", pokušava da odgovori na ovu hipotezu, ali, nažalost, na tipično vašingtonski svetonazor o američkoj izuzetnosti i "naj, naj" misiji na Planeti. Karol, tako, daje Linkolnu i Ruzveltu pohvale - jednom za građanski rat u Americi, drugom za Drugi svetski rat - dok sve druge predsednike samo nežno blamira za "male ratove" i nonšalantno zaobilazi - kao da nikada nije ni postojala - celu "mitologiju humanitarnog rata u Bosni" (Dejvid Svonson u "Global Riserču"), a glatko ignoriše celu seriju drugih, osvajačkih, velikih, ali manje "humanitarnih" američkih ratova.

Jedino s čim bi se čovek manje zaražen mitom o "obećanom narodu", u potpunosti složio, jeste piščeva kritička primedba da se američki predsednici i njihova liderska uloga u nacionalnim i svetskim događajima - njihov predsednički kalibar - danas u Americi ocenjuju pretežno tabloidnim narativom.

Na Zapadu i dalje ništa novo. Pogotovo u Americi. Naj-naj grandomanija i - sledstveno - agresija koje se bezobzirno proizvode u "humanitarne" ratove, oduvek su bile genetski deo mitologije o "naj, naj" i fenomen izgubljenosti u ekstazi vlastite veličine. Englezi, uostalom, vole da kažu kako ti svi oko tebe izgledaju kao ekseri, kada ti se u ruci nađe malj.

Trumanov diplomata, Džordž Kenan, bio je ključni arhitekt hladnog rata u ondašnjem Vašingtonu. Sastavio je za Belu kuću priručnik o tome kako bi SAD trebalo da barataju sa ostatkom sveta:

1. U odnosu sa drugim državama Amerika "mora da se otrese svake sentimentalnosti i budnih snova"!. Ništa sporno, reklo bi se: pragmatizam je polazište svake politike i diplomatije koje računaju na uspeh.

2. Amerika mora da isključivo gleda naš nacionalni interes; moramo da se otarasimo svih želja da se dopadamo drugima, da budemo adresa nekog uzvišenog međunarodnog altruizma.

3. Moramo da prestanemno sa stremljenjem ka nerealnim ciljevima kao što su ljudska prava, demokratija...

4. Savim je blizu dan u kome ćemo morati da (u odnosu sa svetom) upotrebljavamo koncept direktne sile.

5. Što nas manje budu sputavali idealistički slogani - utoliko bolje ...

Kratko. Jasno. Juče i danas. Sve po "priručniku" po kome američki predsednici, od Trumana, preko Klintona, pa, danas, do Nobelovca mir, barataju ekserima od ostatka saveta. Ništa novo ni sporno sa stanovišta svake imperije, od Hanibala do Nobelovca .Dok god im se može. A, može im se još sasvim malo i dok još ima onih kojima su Klinton, sa bombardovanjem Srbije i Nobelovac, sa njegovim mrcvarenjem Iraka, Avganistana i, evo sada, Jemena - ideal i fascinacija. Dopišite ih.

Nastavak na Vesti-online.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Vesti-online.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Vesti-online.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.