Izvor: Nezavisne Novine, 28.Avg.2015, 20:44   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Bečka škola, bosanska juha

Beč, grad valcera, evropska prijestonica velike historije i tradicije, megapolis koji je toplo prigrlio i hiljade ljudi s naših prostora, mjesto na kojem bi čuveni "Benetton", kada je riječ o sudaru kultura i nacija, najprije mogao utjeloviti svoj slogan (united colors), mogao bi ostati upamćen i kao "briselski temelj" za početak boljeg života na zapadnom Balkanu.

Kada kažemo "mogao", onda akcenat stavljamo na ovu riječ. Da li će on to na kraju i biti - zavisi isključivo od >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << nekoliko faktora, međusobno usko povezanih, zavisnih i nadovezujućih, ali prevashodno od politike.

Dakle, veliki briselski brat, uz svesrdno pokretanje vlastitog birokratskog mehanizma na njemački pogon, odlučio je ubrizgati nemalih 600 miliona eura za poboljšanje infrastrukture u državama zapadnog Balkana.

Uistinu, kada laički razmišljamo, takva vrsta međunarodne pomoći "nasušni je hljeb" za većinu država u regiji kojima pruge i saobraćajnice (izuzimajući nekolicinu dionica) odaju teksturu kakvog ratnog koridora, izbušenog rupčagama i isprepletenog nepredvidivim zamkama. Njoj ćemo se, ako na kraju bude i realizirana, najviše obradovati upravo svi mi koji imamo uglavnom loša, pojedinci i grozna iskustva saobraćanja bh. cestama i putovanja bh. vozovima.

Što je još značajnije, svi najavljeni infrastrukturni projekti, kao zajedničke misije država zapadnog Balkana, ali i uporedni rast BDP-a od jedan posto godišnje, trebalo bi da otvore nekoliko desetina hiljada, po nekim procjenama i čitavih 200.000 radnih mjesta u narednim godinama!

I sve to lijepo, naprosto očaravajuće izgleda u verbalnoj verziji i na papiru.

Jer, Evropa je ovdje jasna: želi vidjeti stabilnu i dobrosusjedsku regiju, istinske reforme i pogled na budućnost umjesto bavljenja prošlosti. Dijalog umjesto sukoba, bavljenje mladima umjesto nacionalnim mitovima.

No, kako god okrenemo, najjednostavnijom matematičkom radnjom (jer dva plus dva uvijek su četiri) dolazimo do zaključka da svjetlija budućnost i uistinu bolji život opet zavise isključivo od politike. Iste one koja već dvije decenije živi u svom nadrealnom svijetu luksuza i raskalašenosti.

I upravo nas ova činjenica pomalo plaši. Kako vjerovati u projekte koji zavise od ljudi što su toliko puta pokazali da ih je baš briga za bilo šta drugo osim za njih same?

Nastavak na Nezavisne Novine...