Izvor: Nezavisne Novine, 18.Feb.2017, 01:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kreiranje pravih dijamanata

U jednoličnom poslovnom centru smještenom u predgrađu Vašingtona, u laboratoriji bez ikakvih oznaka i prozora, Jarden Ček pravi dijamante. Nisu u pitanju lažni dijamanti ili cirkoni, već pravi dijamanti.

U periodu od oko osam sedmica, unutar kabine ispunjene gasom, on kopira proces koji inače traje nekoliko milijardi godina ispod površine Zemlje. Atom po atom karbona, on stvara najjači prirodni i najbriljantniji >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << kamen. Ipak, nikome sa strane nije dozvoljeno da bude svjedok njihovog stvaranja.

"VD lab groun dajmonds", gdje je Ček glavni razvojni inženjer, pomno štiti ovaj proces, kao i tačnu adresu laborotorije. Uspostavljene su posebne mjere obezbjeđenja, jer je kompanija postala meta oštre konkurencije, potencijalnih kradljivaca dijamanata i tradicionalne industrije, koja bi voljela da kreiranje pravih dijamanata nestane.

"Svi nas ganjaju", kaže Ček, i ne govori ovo kao šalu. Kompanija koristi tehniku koju su razvili naučnici s Karnegi instituta i počinje tako što se mali komad pravog dijamanta stavlja u komoru s hidrogenom i metanom, koji se zatim "lijepe" za dijamant i tako ga uvećavaju. Kada dostigne određenu veličinu, narasli dijamant se reže laserom i šalje na poliranje. Nakon toga odlazi na Institut za drago kamenje, gdje se rangira i gdje mu se upisuje naziv "napravljen u labaratoriji SAD" da bi se razlikovao od pravih dijamanata. Naziv je mikroskopski malen, ali oni koji prave vještačke dijamante bi voljeli da se on ne upisuje.

Prvi koraci u pravljenju ovog kamenja urađeni su još pedesetih godina prošlog vijeka, kada su naučnici započeli oponašati uslove koji vladaju duboko u Zemlji. Ali, trebalo im je nekoliko decenija prije nego što su napravili drago kamenje dovoljnog kvaliteta. Ipak, to drago kamenje nije bilo dovoljno veliko ili jasno kao tradicionalni dijamanti i većina je imala žute ili smeđe nijanse nastale korištenjem azota u procesu proizvodnje.  I pored toga, tradicionalne dijamantske kompanije su bile zabrinute.

"Ukoliko se ovi dijamanti ne budu mogli prepoznati kao vještački, naša industrija će bankrotirati", rekao je jedan belgijski prodavac dijamanata 2003. godine. Danas je taj proces znatno unaprijeđen i to je ono što plaši industriju dijamanata, koja je zasnovana na ideji sentimenta i rijetkosti dijamanata.

Ova kombinacija je i učinila poznatu krilaticu "dijamanti su vječni" tako jakom. Krilatica je pretvarala dijamante u ultimativni simbol vječne ljubavi, kamenje koje se pazilo i nikada preprodavalo. Ova genijalna strategija je pomogla mnogim kompanijama da kontrolišu zalihe dijamanata. Ali vještački dijamanti razbijaju ovu iluziju. Oni se mogu napraviti na zahtjev u roku od nekoliko sedmica, i to po manjoj cijeni. Zasad samo jedan odsto prodatih dijamanata otpada na vještačke dijamante, ali prema izvještaju investicione firme "Morgan Stenli" iz 2016. ovaj procenat bi mogao narasti do 7,5 u roku od nekoliko godina. Vještački dijamanti su takođe od 10 od 40 procenata jeftiniji od pravih i prema procjenama njihova cijena će padati.

Nastavak na Nezavisne Novine...