Izvor: Blic, 28.Avg.2016, 21:36   (ažurirano 02.Apr.2020.)

DECA KAO DŽELATI I ŽRTVE Kako su tinejdžeri postali brutalne ubice

Četrnaest godina je imao dečak koji je pre nekoliko dana ubio sebe i 50 svatova u turskom gradu Gazijantepu. Godinu-dve manje ima dečak koji se u ponedeljak spremao da uradi nešto slično u gradu Kirkuk kod Bagdada. Svet je obišla slika uplakanog deteta sa čijeg stomaka policajci skidaju pojas napunjen eksplozivom.

Eksploziv je bio sakriven ispod dresa Barselone sa imenom Lionela Mesija na njemu. Logično bi bilo da je ispod dresa umesto smrtonosnog eksploziva dečak >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << držao fudbalsku loptu, da je pošao na neku poljanu da se igra sa vršnjacima, ali nije. Krenuo je sa namerom da se digne u vazduh ispred džamije. Sa njegovog lica naizmenično se čitao strah i bes, čas se videlo dete, čas ubica.

Samo nekoliko sati ranije dvojica njegovih vršnjaka su paklenu nameru sproveli u delo, odnoseći sa sobom u smrt još troje ljudi... Koliko njih se raznelo, a da to mediji nisu zabeležili, nikad nećemo saznati.

Surova igra žmurke

Ali zato smo početkom marta mogli da vidimo kako deca-vojnici Islamske države hladnokrvno ubijaju šest pripadnika sirijskih snaga bezbednosti. Igrali su se ubilačke igre žmurke, dečaci ne stariji od osam godina. Žrtve su im bile sakrivene po ruševinama, a njihov zadatak je bio da ih pronađu i likvidiraju. I nije bilo puj, pike ne važi. Ta deca, maltene tek izašla iz pelena, hladnokrvno su pucali u nemoćne ljude, a jednom je prerezano grlo.

Možete li zamisliti sliku osmogodišnjeg dečaka koji kolje čoveka? Dželat i žrtva u isto vreme u istom telu.

Jeste da je ovo ludilo najvećim delom proizvod nakazne fundamentalističke vizije islama, ali nije nevin ni ostatak sveta. U Latinskoj Americi deca su ubice narko-kartela. Nabil Blanko Serda koji je 2. marta 2014. u jednom peruanskom gradiću ubio policajca i pripadnika suprotstavljenog narko-klana ušao je u istoriju kao najmlađi plaćeni ubica. Imao je 12 godina kada je potegao oroz.

A boško buha?

Ako mislite da smo mi pošteđeni, setite se da je onog narko-dilera sa beogradskog Vračara sredinom marta ubio dečak star 16 godina! Koliko su godina imali nemački dečaci kad ih je neostvareni slikar i propali austrijski kaplar sa smešnim brčićima i još smešnijom frizurom regrutovao u Hitlerjugend. Četrnaest, i poneki koju godinu više! Kako se ratni košmar bližio kraju, oružje je stavljano u ruke i dvanaestogodišnjacima.

DECA DŽELATI Dečaci islamisti (12) hladnokrvno ubijaju svoje žrtve (VIDEO)

I jedno jeretičko pitanje! Koliko beše imao godina naš narodni heroj Boško Buha, koji je ručnim granatama jurišao na nemačke bunkere. Šesnaest! Ko je i zašto pustio dete u prve borbene redove? Ko se i na koji način osvrnuo na ove stravične činjenice, osim dve-tri oveštale rečenice nekog dežurnog stručnjaka analitičara kog tog dana kad se nešto slično dogodi pozovu novinari da „dopune priču“?

Tuga duga sekundu

S druge strane, svet licemernim suzama oplakuje malog Ajlana koga su mrtvog izbacili talasi na obali Mediterana i puni ganutljivog saosećanja - koje traje koliko i pritisak prsta na onlajn aplikaciji medija koji je objavio fotografiju - gledaju dečaka iz Alepa oblivenog krvlju na koju se zalepila prašina od eksplozije koja je zauvek ispraznila njegov pogled. Onda obujemo patike, koje su napravila neka deca u Bangladešu ili Vijetnamu - vršnjaci maloletnih ISIS-ovih ratnika ili ovih što ih već nekoliko godina gutaju svetska mora dok beže iz sopstvenih domova i koji rade za dolar dnevno - i odlazimo da džogiramo.

Ne bismo li produžili mladost, ostali vitalni i zdravi i prikupili snagu za neku sledeću strašnu vest o nekoj deci koja nisu naša, nad kojom ćemo se iznova sablazniti, sve dok ne otupimo na te slike, a već jesmo.

Gde je napravljena ta strašna greška u poretku stvari i civilizaciji koja dopire do Meseca i Marsa, spušta se na okeansko dno, juri čestice atoma u gigantskim akceleratorima, a ovde na Zemlji pravi ubice od nevine dece? I dopušta da se tako nešto dešava.

Smrt plišanog mede

Jednu decu smo naterali da budu ubice u slavu Boga, drugu u korist propagande, ostalu u ime novca! I sve smo to uradili mi odrasli. Nijednom osmogogodišnjaku nije moglo pasti na pamet da ispali metak nekome u čelo ili čoveku prereže vrat dok mu neko nije objasnio da je to najispravnija stvar na svetu. A način na koji mu je to objašnjeno monstruozan je koliko i sam zločin - samo logično finale sumraka ljudskog uma.

Deca širom sveta odlaze u krevet sa plišanim medvedićima, ISIS-ovi mali vojnici upravo na plišanim medama vežbaju rezanje vratova. Možemo samo zamisliti kakvu je „edukaciju” prošao trinaestogodišnji Hose Armando Moreno, najmlađi egzekutor meksičkog narko-kartela koji je kad je uhapšen u februaru 2013. priznao da je bio uključen u deset ubistava, a da je tri čoveka lično likvidirao.

Nobel za savest

Šta je čovečanstvo uradilo da stane u kraj ludilu koje najnevinija stvorenja pretvara u monstrume, oduzimajući im na samom pragu života mogućnost da budu ljudi, makar nesavršeni poput nas?

Dodelilo je pre dve godine Nobelovu nagradu za mir aktivistima borbe za dečja prava Malali Jusafzai iz Pakistana, koja je pogođena u glavu metkom ekstremista, i Kajlašu Satijartiju iz Indije, borcu protiv dečjeg rada.

Dovoljno da se propere savest, ni blizu da bude deo sveobuhvatnog rešenja.

Civilizacija koja je od dece napravila ubice zaslužila je samo jedno. Da nestane.
Pogledaj vesti o: Turska,   Fudbal

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.