Vojvođanske priče: Ajd, sad, da se šoramo

Izvor: Večernje novosti, 26.Jul.2017, 18:14   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Vojvođanske priče: Ajd, sad, da se šoramo

Selo u Banatu od drevnog nadmetanja napravilo neobični svetski šampionat. Potomci banatskih militara sačuvali staru čobansku igru "loptice na beganje" NA SVETSKOM prvenstvu u banatskim šorama, održanom ovog leta po 17. put u potamiškom selu Tomaševcu, trijumfovala je mesna ekipa Marijevo. Iza zanimljive vesti krije se mnogo nepoznanica. Osim poteškoće u lociranju Tomaševca, svakako je posebno intrigantno otkud ovde svetsko prvenstvo i - šta su to uopšte banatske >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << šore? Šora ili "loptica na beganje" igrala se pre dvesta-trista godina na čitavoj teritoriji Vojvodine. Slična je bejzbolu i kriketu zbog kretanja od baze do baze, ili kako Banaćani vole da kažu “curice”. To je bila stara čobanska igra krpenjačom i drvenom palicom po utrinama, u pauzama motrenja na stado. Naziv potiče od lokalnog banatskog slenga zašoriti, a može i šornuti, što znači udariti lopticu. Najbolji u njima su Tomaševčani, a da li oni iz naselja Čoka ili Marijevo nije svejedno, jer među njima je ljuto rivalstvo. S tim se nikako ne slažu u komšijskom selu Orlovatu, na drugoj obali Tamiša, gde tvrde da im u šoranju niko nije dorastao... Šoranje se tradicionalno organizuje za Uskrs, a sačuvano je samo ovde, u Banatu. - Na Badnje veče 2000. moj kum Dragan Stankov Bakara i ja sedeli smo i razmišljali o sudbini šora. Generacijski je ostalo malo nas koji smo bili privrženi šoranju, pa smo se dosetili da za naredni Uskrs organizujemo takmičenje i spasemo šore od zaborava. Odmah smo odredili da će to biti svetsko prvenstvo, jer se na celom svetu šore igraju samo u Tomaševcu i Orlovatu - priseća se Bojan Kostreš, poznati političar, ali još poznatiji šorač i sudija za šore, rodom iz Tomaševca. Svetsko prvenstvo zaživelo je na Uskrs 2001, ali početak nije mnogo obećavao. Na seoskom stadionu pojavile su se četiri ekipe. Tomaševčanima i Orlovaćanima društvo su pravili Novosađani, a mnogi su bili skeptični i uvereni da će prvo svetsko prvenstvo u šorama biti i poslednje, te da će se sve ponovo svesti na rivalstvo ekipa Čoke i Marijeva... Prevarili su se! Šore su proslavile Tomaševac, postale brend ovog dela Banata, a igra "loptice na beganje", ili “banatski bejzbol”, “zarazila” je mnoge gradove.Učesnici Prvog svetskog prvenstva, 2001. / Foto: MZ Tomaševac Šorački klubovi nikli su u Novom Sadu, Zrenjaninu, Pančevu, Kikindi, Beloj Crkvi, Mokrinu, Žablju, Samošu, Plandištu... Nazivi su im originalni, već pri pomenu izazivaju simpatije - Lale, Bečkerečke kere, Mamuti, Kurjaci, Bećari, Kicoši, Đilkoši... Klubovi imaju seniorske i juniorske sastave, a da bi stigli na svetsko prvenstvo, moraju da prođu kvalifikacije i dokažu se na turnirima koji se organizuju tokom cele godine. O takmičenju brine Društvo za očuvanje banatskih šora iz Tomaševca, koje je utvrdilo pravila igre i svestrano radi na promociji igre, za koju su uvereni da će jednom biti priznata kao zvanična sportska disciplina u Srbiji... Na čuvenu smotru u Tomaševac sada dolazi po 14 ekipa. Redovni su i Srbi iz susednog rumunskog grada Temišvara, koji se tamo takmiče u rumunskim “ojnama”, kažu bledoj kopiji šora, koje su pravi izazov za sve militare iz Banata... Najveće rivalstvo je, naravno, i dalje između samih Tomaševčana, a račun im uglavnom najčešće kvare komšije iz Orlovata. Lanjski šampionat nije odmah doneo pobednika, jer je susret između Čoka i Orlova iz Orlovata prekinut zbog neslaganja publike sa sudijskim odlukama. Nastavak je odigran posle devet meseci, ovog proleća, a trijumfovali su s jednim bodom razlike Orlovaćani...Rekviziti drevne igre u budućem muzeju militara Osvedočeni šampioni, Čoke, i na ovogodišnjem 17. svetskom prvenstvu ostali su bez medalje. U obe konkurencije trijumfovali su momci iz Marijeva, zbog čega će narednih godinu dana “dušu jesti” komšijama iz drugog dela sela, ali prkositi i Orlovaćanima. Inače, Tomaševac se pod današnjim imenom pominje u 16. veku i prvo je naselje koje je nastalo uz Tamiš, između Pančeva i Zrenjanina i to spajanjem dva sela - Čoka i Marijevo - kako se ove dve polovine Tomaševca i danas nazivaju. Posle Turaka, Tomaševac je ušao u sastav Habzburške monarhije i 1717. upisan prvi put na karti. Šezdesetih godina 18. veka ušao je u sastav Vojne granice. Tada ga naseljavaju Srbi iz oblasti Tise i Moriša, koji ulaze u graničarku službu Monarhije.Ekipa Marijeva, ovogodišnji šampioni Iz ovog vremena Tomaševac je poznat po kapetanu Đorđu Radivojeviću, koji je 1788. branio selo od Turaka. Sa svojih 300 vojnika, u noći između 17. i 18. oktobra, suprotstavio se desetostruko nadmoćnijem neprijatelju, a poginuo je zbog špijuna koji je Turcima odao položaje hrabrog kapetana. I danas se na mestu pogibije kapetana Radivojevića i njegovih vojnika nalazi spomenik, koji je nedavno temeljeno obnovljen. U revolucionarnim danima 1848/49. godine na terenu oko Tomaševca, a i u samom selu vođene su žestoke borbe, u kojima je učestvovalo oko 23.000 vojnika, od kojih je izginulo njih oko 450. Najpoznatija bitka usledila je 23. novembra 1848. Srpska vojska, pod komandom vojvode Stevana Knićanina, teško je porazila mađarske jedinice, predvođene generalom Erneom Kišom. U jednoj od tih borbi selo je spaljeno do temelja, a u požaru je izgoreo kompletan ikonostas pravoslavne crkve, čije je zdanje podignuto 1773. Za vreme Prvog svetskog rata, većina Tomaševčana našla se u austrougarskoj vojsci, na frontovima u Dobrudži. Međutim, dezertirali su i priključili se ruskoj i srpskoj vojsci, mnogi su kao dobrovoljci izginuli, a spomenik im se danas nalazi u centru sela. Zbog ovako bogate istorije, nije slučajno što je savet MZ svojevremeno Tomaševac proglasio - Prestonicom banatskih militara. Već godinama ovde s velikom pažnjom i poštovanjem rade na formiranju stalne muzejske postavke koja će prezentovati militarsku tradiciju i borbeni duh Banaćana iz Potamišja. Centralno mesto u njoj (ne)očekivano pripalo je baš šorama, a Tomaševac postao poznat po svetskom prvenstvu u ovoj veštini, koja je u Sportskom savezu Srbije klasifikovana kao tradicionalni sport. Najstariji seoski šorač je Srbislav Petruc (82) koji je sa drugarima igrao "loptice na beganje" još u proleće 1945... I brzina u šorama veoma važna PUPIN AMERIMA OTKRIO BEJZBOL MADA je rasprostranjena priča kako je naš slavni naučnik Mihajlo Pupin, rodom iz susednog sela Idvora, u Ameriku odneo lopticu i preko šora koje je na banatskim pašnjacima igrao u detinjstvu, Amerikancima otkrio bejzbol, ipak se radi o legendi. Činjenice, naime, pokazuju da se četrdesetak godina pre Pupinovog stupanja na tlo ovog kontinenta (1874), u Americi igrao bejzbol. Kada se upisao na studije na Kolumbija univerzitetu (1879), Amerika je već imala nacionalnu bejzbol ligu... U svakom slučaju, legenda je lepa i u Tomaševcu i ne pokušavajte da ih razuverite kako su šore preteča bejzbola... TRČE OD JEDNE DO DRUGE “CURICE” ŠORE zaista podsećaju na bejzbol, ali su pravila autentična. Na travnatom terenu igraju ekipe sa po 10 igrača, a loptica i drvene palice su ručne izrade. Susret traje 60 minuta, nije potreban značajniji trening, dovoljan je prirodni talenat. Ekipa koja napada, udara palicom, a da bi je ponovo udarila, mora da napravi poen. Poen se pravi tako što igrači istrčavaju od jedne do druge baze (“curice”) i nazad, a ekipa koja se brani, pokušava da pogodi loptom igrača koji pretrčava teren. Ako ga pogodi, ekipe menjaju mesta...

Nastavak na Večernje novosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.