Oružje iz digitalnog podzemlja

Izvor: Deutsche Welle, 26.Jul.2016, 10:07   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Oružje iz digitalnog podzemlja

Policija je saopštila da je napadač iz Minhena pištolj nabavio putem Darkneta, skrivenog i anonimnog dela interneta. Britanski novinar Džejmi Bartlet dugo je istraživao o ovoj mreži i za DW govori o manama i prednostima.

DW: Šta je tržište Darkneta i kako to funkcioniše?

Džejmi Barlet: Tržišta Darkneta su anonimne trgovine. Ima ih samo nekoliko hiljada i njima se pristupa anonimnim brouzerom (koji ne otkriva IP-adresu korisnika prim. >> Pročitaj celu vest na sajtu Deutsche Welle << red.) koji se zove Tor. Tamo se kupuje i prodaje manje ili više sve, baš kao i na Amazonu ili Ibeju i međusobno se prodavci takmiče da pridobiju mušterije. To su sasvim funkcionalne internet-prodavnice, čak i sa svim trikovima koji su u tom sektoru tipični za privlačenje kupaca. Koliko znam, oni se koriste i za nabavku droga i ima stotine hiljada takvih transakcija svake godine. Mnogo ređe se tamo prodaju stvari kao što je oružje, ali se i time trguje. Ali veoma, veoma teško je otkriti koji je opseg tog posla. Ljudi koji tamo kupuju takve stvari se ne mogu lako otkriti, a koriste digitalnu valutu, bitkoine. Kada tako nešto kupe, roba im se isporuči na željenu adresu, baš kao kod Amazona ili Ibeja. Jedina je razlika što se sve odvija anonimno.

Džejmi Bartlet: Darknet ima i pozitivne strane

Kako takva Darknet-prodavnica uopšte može da isporuči nekome kompletno oružje? Neće li dimenzije i težina izazvati pažnju policije ili carine, ako prelazi granicu?

To je veliki izazov. Naravno, neke pošiljke se odvijaju unutar jedne države i nikad ne možete biti sigurni gde je smešten prodavac, iako i oni ponekad kažu u koje države mogu isporučiti robu ili u kojoj državi su smešteni. Sigurnije je neke proizvode kupovati od domaćih prodavaca: naravno, nikad ne znate ko su oni i gde su tačno, ali možete znati da su u vašoj državi. Problem slanja poštom je mnogo veći za policiju nego za trgovce, čak i kad se šalju droga ili oružje. Ne znam za Nemačku, ali britanska pošta barata sa milionima paketa svake godine. Naravno da se neke pošiljke proveravaju, ali ne mogu se proveravati baš sve, a i po težini je nemoguće reći da li je nešto oružje ili rezervni deo za automobil. Silom prilika, mnoštvo toga prođe. Trgovci na Darknetu su veoma sofisticirani i veoma inovativni i uvek gledaju kako da zaobiđu prepreke koje su im postavljene. Ne mislim da je slanje baš veliki problem: stvari jednostavno prolaze.

Priča se da su neke prodavnice na Darknetu objavile da neće dopustiti prodaju oružja na svojim stranicama. Čini se da tu ima i nekakvih pravila koja sami postavljaju. Ima li na Darknetu i etičkih načela?

To je stvarno zanimljivo jer trgovine na Darknetu zaista često imaju neku vrstu pravila koja slede. Tako je to bilo i na najpoznatijoj takvoj platformi Silk Road koja je zatvorena pre nekih godinu i po, nakon što je tamo realizovano na stotine hiljada transakcija. Ta stranica, iako deo anonimnog tržišta, nije dopuštala trgovinu nedozvoljenom pornografijom, oružjem i krivotvorenim ličnim dokumentima. Po njima, to krši njihova libertarijanska načela koja nalažu: možeš raditi sve što hoćeš sebi i svom telu, ali neke stvari prelaze te granice. Ali uvek je bilo i drugih platformi za trgovanje koje se nisu bavile takvim pravilima i na kojima nema baš nikakvih zakona. I tamo je sve stvar individue i nema ničega iznad pravila koje neko sam postavi.

Možemo li znati koliki je opseg trgovine oružjem u Evropi putem interneta? Koliko je to u poređenju sa nezakonitom trgovinom na ulici? I šta se realno može učiniti protiv toga?

Veoma, veoma je teško proceniti koliko je opsežna trgovina nečim poput oružja na Darknetu. Imamo nekih saznanja o tržištu drogom preko mreže i u Velikoj Britaniji je oko deset odsto ljudi prošle godine priznalo da su oni sami ili da im je neko to nabavio preko Darkneta, tako da tu imamo neku predstavu. Ali sa oružjem je to drugačije, jer to neće tek tako priznati niko. Veoma teško je tu reći bilo što pouzdano. Zapravo, bio sam iznenađen kada sam čuo da je oružje za napad iz Minhena nabavljeno preko Darkneta jer iako tamo ima prodavnica koje tvrde da vam ga mogu prodati, nisam sreo slučajeve kad je neko oružje stvarno i kupio i onda i upotrebio. Moj je duboki utisak da je mnogo lakše i daleko mnogo pouzdanije – ako mogu upotrebiti taj izraz – da ljudi koji žele da kupe oružje to urade na ulici od kriminalnih mreža za koje znamo da postoje. Verujem da je opseg trgovine oružjem preko Darkneta zapravo minimalan u poređenju sa količinom na ulici.

Povremeno trgovine s tamnog interneta budu zatvorene, kao Silk Road

Jasno je da prodavnice na Darknetu koje prodaju oružje i droge zadaju glavobolju vlastima, ali postojanje takve mreže se opravdava činjenicom da je tamo komunikacija šifrirana i anonimna i da je to nužnost u slobodnom društvu. Šta vi mislite o tome?

Darknet nije samo tržište oružjem i drogom. Ima mnoštvo dobrih razloga što ga ljudi koriste. Darknet je uopšte ideja da imate anonimnu mrežu koju vlasti veoma teško mogu nadzirati i cenzurisati. Iako on pravi i probleme, to je platforma gde insajderi mogu da preneseu svoja saznanja i na kojoj mogu da komuniciraju politički aktivisti. Program Tor je izuzetno važan za osobe koje žele da izbegnu bilo kakav nadzor i cenzuru države ili one koji žele da sačuvaju svoju anonimnost, posebno kad živite u nesigurnim delovima sveta. Druga strana medalje je da tamo stvarno imate i veliki broj kriminalaca.

*Džejmi Bartlet je novinar i direktor Centra za analizu društveih mreža u trustu mozgova Demos. Autor je knjige „Darknet: Kroz tamne kanale digitalnog podzemlja“.

Nastavak na Deutsche Welle...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Deutsche Welle. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Deutsche Welle. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.