Od našeg stalnog dopisnika
Ljubljana, 9. aprila – Milan Kučan, lider slovenačkih komunista uoči raspada SFRJ i prvi predsednik osamostaljene Slovenije, u intervjuu za podgoričku TV "In" ocenio je da "međunarodna zajednica ne sme dozvoliti da se Srbija po pitanju Kosova oseti gubitnikom, jer bi to moglo da izazove nove konflikte u regionu".
"Ni Koštunica ni Srbija ne mogu >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << da prihvate gubitak Kosova ako to shvate kao gubitak. Ako bilo koja nacija, pa i srpska, doživi oduzimanje jednog dela svoje teritorije kao dela suverene zemlje, razumljivo je da na to ne može pristati... Smatram da bi to ostalo potencijalno žarište novih konflikata. Na kraju krajeva, nije urađeno sve kako to ne bi bilo shvaćeno kao gubitak i nameće se pitanje je li bilo moguće razgovarati i o drugim rešenjima koja bi bila srećnija ili bolja", upozorio je Kučan.
Govoreći o uzrocima raspada SFRJ, penzionisani slovenački predsednik kaže da je "Jugoslavija posle Titove smrti tražila nove i pokušala da potvrdi stare poluge koje su je vezivale, a to su bile parole &bratstva i jedinstva', socijalizma, ponekad i &odbrana nacionalnih interesa od spoljnog neprijatelja'. Na kraju se pokazalo da nismo sposobni da redefinišemo integracione poluge koje bi narode Jugoslavije u novom istorijskom periodu vezale u zajedničku višenacionalnu državu".
Kučan ocenjuje da rukovodstvo ondašnje Jugoslavije (Sloveniju je predstavljao Janez Drnovšek) nije uspelo da se snađe u ideologiji koja se raspadala, ali to nije uspelo ni Evropi, jer se raspadao i Sovjetski Savez pa se Evropa plašila socijalnih bombi. "Situacija je bila konfuzna i prevladalo je da treba sačuvati Jugoslaviju u okviru njenih unutrašnjih granica, dakle sukob pretvoriti u unutrašnji sukob i zatvoriti problem unutar granice države, pa onda videti kako će se to završiti. To je bila velika iluzija, vezana za nerazumevanje sukoba u Jugoslaviji", tvrdi Kučan.
Potvrdio je da je na početku raspada SFRJ Evropska zajednica ponudila tadašnjem premijeru Anti Markoviću novac i ulazak u Evropsku zajednicu – odmah, samo da bi se tadašnja država očuvala: "To je bilo krajem maja 1991. kada su posle nekoliko poseta evropske ministarske trojke došli Žak de Lor i Žak Santer; oni su ponudili pet i po milijardi američkih dolara kredita za podršku ekonomskim reformama koje je programirao Ante Marković uz obećanje da će uslediti pregovori o postupnom pridruživanju Jugoslavije Evropskoj zajednici. Dakle, novčana ponuda je bila radi nastavka reformi, pa ne bi bilo razloga da se zemlja razbija."
"Slogan &Evropa zdaj' koji smo lansirali u Sloveniji bio je vizija jedne demokratske, evropske zemlje koja bi živela po standardima koji su važili u EZ", objasnio je Kučan uz napomenu da se "znalo da to ne bi bilo preko noći", zato prva pomisao tadašnje političke elite u Sloveniji nije bila osamostaljenje i razbijanje SFRJ. "Tražili smo &Evropu zdaj' unutar Jugoslavije, ali smo uvideli da ne postoji demokratska volja čak ni za diskusiju o tome, što se potvrdilo na 14. kongresu SKJ, a što je za nas na kraju ispalo dobro." Ilustracije radi, Kučan je podsetio na Miloševićev govor da "može Srbija bez Jugoslavije, ali ne može Jugoslavija bez Srbije".
Dodao je da je Srbiji danas potrebna "objektivna samorefleksija, katarza", inače će biti "pogodno tlo za manipulacije". Što se svedočenja u Hagu protiv Miloševića tiče, Kučan podseća da njihovo poznanstvo datira iz studentskih dana i da pomislio nije da će se poslednji put videti u sudu za ratne zločine, uz opasku da "Milošević nikada nije imao mogućnost da se na sudu objektivizira njegova odgovornost, pa time ni mogućnost da doživi svoju katarzu".
Svetlana Vasović-Mekina
[objavljeno: 10.04.2007.]