Izvor: Nezavisne Novine, 24.Nov.2014, 10:22   (ažurirano 02.Apr.2020.)

»Prese« o zločinima austro-ugarske vojske

BEČ - Bečki dnevnik "Prese", povodom stote godišnjice početka Prvog svjetskog rata, konstatovao je da je austro-ugarska vojska bila posebno brutalna na svojim multikulturalnim granicama, na Balkanu i ruskom frontu.

Na to ukazuju na spise Švajcarca Arčibalda Rajsa, ali i nova knjiga tima istoričara oko Hanesa Lajdingera, koja je nedavno izašla pod nazivom "Habsburgovški prljavi rat -  istraga austro-ugarskog vođenja rata 1914.-1918."

Tim istoričara se ovim djelom >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << suprostavio tezi Kristofera Klarka o krivici za rat, koji tvrdi da postoji podjeljena krivica čitave Evrope. Istoričari oko Lajdingera smaraju da je Austro-ugarska dosljedno išla putem vojne konfrontacije fiksirajući se posebno na jugoistočne susjede.

"Prese" prenosi da je Rajs, koji je u Srbiju otputovao 1914. kao neutralni posmatrač rata, ubrzo bio zaprepašćen zločinima Austrougara, i počeo u svoj dnevnik da bilježi zločine streljanja, uzimanja taoca i deportacije. Ti zločini, kako je ukazao list nisu bili nikada kažnjeni.

"Beogardske bolnice su četiri puta danas bile bombardovane", napisao je Rajs u svom dnevniku dodajući da Austro-ugarska "želi da izbriše čitav srpski narod".

List naglašava da do danas istoričari nisu jasno dokazali da su ratni zločini bili organizovani, ali ukazuje da je radikalizacija rata na Balkanu i nesavjesno djelovanje trupa ipak primjećeno iako se međunarodna pažnja okrenula napretku njemačke vojske kroz Belgiju i Francusku gdje je rušila sve pred sobom.

"Prese" ističe da su se mnoge zemlje u Prvom svjetskom ratu olako odrekle pravila ratovanja, koje su nešto ranije usvojile, te počinili stravične zločine nad civilima koje su prethodno samo vjerovali da su mogući od strane "srednjevekovnih" i "divljih" naroda na Balkanu, i sami su djelovali po principu "Oko za oko, zub za zub".

Nasilje nad civilima, kako dodaje dnevnik, bilo je prisutno na svim stranama, a pod izgovorom potrebe za bezbjednošću radikalizovani su postojeći etnički klišei mržnje.

Već u avgustu 1914., podsjeća list, došlo je do više masakara nad srpskim civilima sa ukupno oko 4.000 ubijenih. Ti masakri, kako se ukazuje, nisu bili naređeni, ali su bili prihvaćeni.

"Prese" naglašava da se nije radilo o "spontanoj žeđi za krvlju tokom sukoba" kod običnih vojnika, već je tlo za nasilničke akcije bilo ideološki pripremano od strane komandanata verbalnim radikalizmom.

Vojnici su trovani propagandom o stereotipima da su Srbi nasilni, fanatični i kvarni.

Vojska nije djelovala brutalno samo protiv Srba već i sopstvenih habsburgovških podanika a na ruskom frontu ubijeno je više ukrajinskih i jevrejskih civila pod optužbom špijunaže.

Nasilničko ponašanje vojske primjetio je i car Franja Josif koji je oglasio da ne podržava varvarsko vođenje rata i pozvao na strogo poštovanja pravila rata.Pokušaj da se austro-ugarska vojska obuzda su ostali neuspješni, konstatuje "Prese" dodajući da je vrhovna komanda mogla da se poziva na posebna ovlašćenja kojim je sva politička krivična djela izvodila pred vojni sud.

Za sučeljavanje sa ratnim zločinima nije se našao nijedan pravi trenutak, te do toga nikada nije došlo, konstatuje "Prese" ukazujući da su izgovori bili da Republika, koja je zamjenila dunavsku monarhiju, nije mogla da se krivi za zločine austro-ugarske vojske, a kasnije i Druga Repiblika nije priznala zločine kako ne bi nanijela štetu carskom ugledu koji privlači turiste.

Lajdinger u svojoj knjizi konstatuje da je 2014., kao godišnjica početka rata, dobra prilika za to, kako iz istorijsko-naučnih, tako i kulturalnog pogleda.

Nastavak na Nezavisne Novine...