Izvor: BanjalukaLive.com, 06.Maj.2016, 02:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Nekropola stećaka u gradu bez kamena

U Bijeljini, u mjestu za koje u šali kažu da nema nijedan zid stariji od stotinu godina jer je kamen deficitaran materijal, slučajnim iskopavanjima pronađena je jedna od najvećih nekropola stećaka sa natpisima u regionu. Kada je 2002. godine obnavljana Atik džamija u centru Bijeljine, jedan od radnika koji su kopali zemlju za nove temelje izašao je na pauzu i javio tadašnjem direktoru Muzeja Semberije Mirku Babiću da je bagerista naišao na kamene spomenike. Ispostavilo se da je riječ >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << o nekropoli od oko 70 stećaka koji datiraju iz 14. vijeka, nakon čega su radovi na obnovi džamije prekinuti, a nadgrobni spomenici preneseni dvadesetak metara dalje u zgradu Muzeja, piše "Al Jazeera Balkans". Nažalost, umjesto da postanu kulturna atrakcija, većina bijeljinskih stećaka nalazi se iza Muzeja, u dvorištu, bez ikakve nadstrešnice koja bi ih zaštitila od kiše i snijega. S obzirom na vrijeme i novac koji se (ne)posvećuju kulturi, iz ove ustanove poručuju da je veliki uspjeh što su spomenici uopšte sačuvani, a ne uništeni i bačeni na neku od deponija. Dobra volja pojedinca spasila stećke Tadašnji direktor Muzeja Mirko Babić kaže da je puka slučajnost i dobra volja jednog radnika uticala da stećci budu spaseni od zaborava. "Malo smiješno zvuči, gotovo filmski, ali radnik koji je radio na kopanju temelja za novu džamiju izašao je da kupi burek, a onda skrenuo u moju kancelariju i rekao meni i prisutnim kolegama da su ispod površine zemlje naišli na kamene spomenike na kojima nešto piše. Odmah sam otišao na gradilište i prvi stećak koji sam vidio bio je, ispostaviće se kasnije, i najznačajniji. Na njemu je pisalo: Belosav Lučić, počiva u crkvi svojoj plemenitoj...", prisjeća se Babić. Na drugom spomeniku je pisalo Bogela Gučevac, za koga je utvrđeno da je bio sveštenik. "Crkva u centru Bijeljine kojoj pripadaju ovi stećci podignuta je otprilike u 14. vijeku, prije dolaska Otomanske imperije na ovaj prostor. Belosav je, prema analizama, bio ktitor, čovjek koji je podigao crkvu, dok je Bogela bio pop. Na spomenicima su ispisana imena poput Lazara, Teofila, Georgija, Dragoslava i drugih. Sve u svemu, tih dana smo izvadili 23 spomenika sa natpisima, a 50 onih koji nisu ispisani. To znači da bijeljinska nekropola spada u nalazište sa najvećim brojem očuvanih pisanih stećaka na prostoru BiH, Srbije, Bugarske i Makedonije", ističe Babić. Stećke mogli priuštiti samo imućni Kada su Turci stigli u današnju Semberiju, hrišćansko stanovništvo prebjeglo je u Kraljevinu Ugarsku, a njihovi spomenici su ostali. Građevinari koji su podizali Atik džamiju po naređenju sultana Sulejmana II (1642–1691), iskoristili su kamene spomenike kako bi izgradili temelje, što je, kako navodi Babić, bila česta pojava u vrijeme osvajanja i stalnih ratnih previranja. "Kao što je tada nestala srednjovjekovna crkva i nastala džamija, tako se nažalost desilo da neki pojedinci poruše 1993. godine Atik džamiju, što je naravno uništenje kulture jednog naroda. Ipak, takav nemili događaj uticao je da mi stotinama godina od podizanja džamije pronađemo nadgrobne spomenike. Na prostoru gdje je sada izgrađena nova Atik džamija, nakon rata je bio vašar, zasađeno je drveće za park, svašta se odigravalo na toj zemlji, ali ono što je tačno, jeste da ljudi u BiH veoma malo znaju o svojoj istoriji", navodi Babić. U Semberiji skoro da ne postoji zid, niti kamena ograda, koji su stariji od 100 godina. Kamen je deficitaran, pa mnogi postavljaju pitanje odakle su stećci dospjeli u ravnu Bijeljinu? Odgovor je, najvjerovatnije - sa obližnje Majevice. Imućniji ljudi, među kojima su bili i Belosav Lučić i Bogela Gučevac, mogli su da priušte da im ljudi iskopaju kamen na Majevici i dopreme do Bijeljine. Drugi, siromašniji, gradili su nadgrobne spomenike od  drveta. Babić još jednom naglašava da je čudo da su stećci ispod Atik džamije sačuvani i, da nije bilo radnika koji je otišao da kupi ručak za cijelu smjenu, ovi biseri bosanskohercegovačke kulture vjerovatno bi pali u zaborav ili postali dio nekog novog temelja. Radnicima tokom obnove Atik džamije nije bilo dozvoljeno da odlaze van gradilišta, zaštitna ograda bila je visoka dva metra, a svakodnevno su radove nadgledale policijske i obavještajne službe. "Sa Gordanom Tomović, najpoznatijim istraživačem srednjovjekovne epigrafike, objavio sam sva saznanja o bijeljinskim stećcima u istorijskim sveskama koje možete pronaći u Sarajevu. Izdali smo i brošuru u saradnji sa Istorijskim institutom u Beogradu 2004. godine. Nadam se da smo uspjeli da ostavimo bar trag za buduća pokoljenja", zaključuje Babić. Antić: Zaslužili su bar nadstrešnicu Konzervator u Muzeju Semberije Snježana Antić podsjeća da na teritoriji Bosne i Hercegovine postoji oko 60.000 stećaka raspoređenih u nekoliko hiljada nekropola. "Manje nekropole obuhvataju dva-tri stećka, srednje od 25 do 30, a što se tiče većih, navela bih primjer Bjelosavljevića u Glasinačkom polju gdje je sačuvano 450 stećaka. Kada je riječ o prostoru Semberije i Majevice, osim novootkrivenih spomenika ispod Atik džamije, postoji još 40 nekropola od pet do 30 stećaka. Najznačajnija je nekropola na granici sela Piperi i Jablanica u opštini Lopare, koja ima gotovo 10 stećaka sa natpisima na kojima se pominje župa Visori. Selo Visori još uvijek postoji. Na taj način možemo da pratimo kontinuitet od Srednjeg vijeka do danas", kaže Antićeva. Ona naglašava da je najveći problem kako zaštititi stećke. Zakoni postoje, ali ih niko ne poštuje. "Vratiću se na primjer Bjelosavljevića jer sam tamo boravila više puta. Na ovom lokalitetu bilo je 600-ak stećaka. Kada smo razgovarali sa mještanima shvatili smo da su mnogi od spomenika minirani, upotrijebljeni za zidanje pomoćnih zgrada, a dešavalo se da pronađemo cijele stećke uzidane u kuću ili šupu. Zbog toga sada govorimo o nekih 450 umjesto 600 stećaka. Isti je problem i sa bijeljinskim stećcima. Istina, nećemo dozvoliti da ih neko uzida u građevinu, ali ne znam koliko ćemo ih zaštititi time što povremeno skidamo mahovinu sa njih, a oni propadaju izloženi kiši i snijegu", ističe Antićeva. Veći dio bijeljinskih stećaka nalazi se u dvorištu, iza zgrade Muzeja Semberije, a zaposleni u ovoj ustanovi do sada nisu uspjeli da dobiju od gradskih vlasti ni nadstrešnicu koja bi koliko-toliko zaštitila spomenike. Ostaje nada da će ove godine srednjovjekovni spomenici iz Bosne i Hercegovine, a među njima i bijeljinski, biti upisani na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, te da će time doći i bolja vremena za bh kulturu. Foto: Aljoša Ljubojević

Nastavak na BanjalukaLive.com...