Posle zahlađenja odnosa sa Podgoricom zbog, kako se slikovito izrazio veseli Borko Stefanović, zavrtanja ruke Srbiji, naša vrhuška je smislila da Podgorici vrati prstom u oko. Uprkos krizi, zdravom razumu i elementarnoj logici, genijalcima u srpskom ministarstvu spoljnih poslova palo je na ,,pamet” da u Crnoj Gori otvore tri konzulata
Samo šest meseci nakon >> Pročitaj celu vest na sajtu e-Novine << proterivanja crnogorske ambasadorke iz Beograda, srpski čelnici su čvrsto rešili da uspostave što čvršće odnose sa susednom državom. Toliko čvrste da bi rado polovini građana susedne države dodelili državljanstvo majčice Srbije, a gotovo u svakom selu u Crnoj Gori mogli bi da niknu srpski konzulati.
Ministarstvo spoljnih poslova najavilo je nedavno da će pored ambasade u Pogorici otvoriti još tri konzulata u Crnoj Gori i to u Nikšiću, Bijelom Polju i Herceg Novom. Nikome pri tome nije jasno zbog čega su Srbiji potrebna četiri predstavništva u državi sa oko 700.000 stanovnika?
Vuk Jeremić je u pokušaju da objasni nebuloze koje svakodnevno izlaze iz njegovog kabineta rekao da je to logičan odgovor na ponudu crnogorskih vlasti da se odnosi normalizuju. Ključni razlozi otvaranja još tri konzularna odeljenja u Crnoj Gori, prema njegovom obrazloženju su: ,,aktivna i angažovana politika u regionu, razvijanje ekonomske saradnje i zaštita Srba u Crnoj Gori.”
Prema Jeremićevoj logici, angažovanija regionalna politika izgledala bi tako što bi Srbija čvršće institucionalno prigrlila omalenog suseda, a ako to nije moguće onda bi igrala na staru kartu podeljenih osećanja velikog dela građana Crne Gore. Stare podele među građanima susedne države, Beograd bi dodatno produbio kroz dodatno vezivanje za srpsku državu onog dela građana Crne Gore koji se deklarišu kao pripadnici srpske nacionalne manjine.
U tom smeru idu i izjave predsednika i ministra da bi Srbi u Crnoj Gori trebalo da dobiju ista prava kao i Crnogorci u Srbiji. Izuzetak je samo to što bi Vlada u Podgorici srpskoj manjini trebalo da prizna status naroda (setite se Hrvatske početkom devedesetih) i što eto Crnogorska pravoslavna crkva ne bi mogla da se registruje u Srbiji, pošto je to monopolizovano dvorište Srpske crkve. A kao što kaže predsednik Tadić: ,,Crkva je zakon!”
Otvaranje četiri konzulata, napominju u Ministarstvu spoljnih poslova, ne podrazumeva i veće troškove, jer se zatvaraju jedna ambasada i dva konzulata u svetu.
Reakcije iz Crne Gore na predlog Vuka Jeremića prilično su podeljene. Prosrpske opozicione partije horski su podržale predloge svoje beogradske centrale pozvajući vlast u Crnoj Gori da učini sve kako bi bila realizovana inicijativa Srbije. Inicijativu ministra spoljnih poslova Srbije pozdravile su Nova srpska demokratija, Socijalistička narodna partija i neparlamentarna Stranka srpskih narodnjaka.
Te partije su izrazile mišljenje da će takva odluka doprineti rešavanju problema građana Crne Gore i Srbije, kao što su dvojno državljanstvo, pitanje i obezbeđenja prava radnika u Crnoj Gori i u Srbiji.
Za razliku od opozicije predstavnik vladajuće koalicije Ivan Brajović, podpresednik SDP-a tvrdi da je krajnje neobično da na maloj državnoj teritoriji, kakva je Crna Gora otvarate tri konzulata.
,,Crnu Goru za nekoliko sati možete obići iz ambasade u Podgorici. Čemu onda tri konzulata? Očigledna je želja Srbije je da bude prisutna u drugoj državi i više nego što je to uobičajeno za odnose među suverenim i nezavisnim državama” rekao je on dodajući da smatra da takav zahtev ne treba prihvatiti.
Nebojša Medojević presednik Pokreta za promjene slaže se da je u pitanju nadmudrivanje zvanične Podgorice i Beograda. On međutim upozorava da to nije dobar put za obnavljanje odnosa koji su toliko loši da praktično i ne postoje.
,,Mislim da je već odavno bilo vreme da političke elite Srbije i Crne Gore sjednu i dogovore neku novu vrstu odnosa, jer ovako se sve pretvara u jedno neozbiljno nadgornjavanje, a štetu trpe građani obe države. Mislim da dvije Vlade i dva parlamenta, dva predsjednika treba da uspostave bolju komunikaciju i da bi se definisali neki odnosi kao strateški, saveznički. Ovo je sve posledica jednog ogromnog nepovjerenja i izuzetno niskih diplomatskih i međudržavnih odnosa”, smatra Medojević.
On dodaje da je pitanje otvaranja konzulata neozbiljna tema koju ne treba ozbiljno ni komentarisati, pošto ni građani dve države ne zaslužuju tako neozbiljno diplomatske inovacije između dve države.