Prvi svjedok optužbe na suđenju Zdravku Tolimiru pred Haškim tribunalom opisao je u četvrtak kako je u julu 1995. preživio strijeljanje stotina Bošnjaka iz Srebrenice, koje su u selu Orahovac kod Zvornika izvršili pripadnici vojske bosanskih Srba. Nekadašnji pomoćnik komandanta vojske za obavještajno-sigurnosne poslove, Zdravko Tolimir optužen je za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka, >> Pročitaj celu vest na sajtu e-Novine << i za progon desetina hiljada žena, djece i staraca iz Srebrenice i Žepe
Zaštićeni svjedok PW-1007 izjavio je da su srpske snage 14. jula 1995, tri dana pošto su zauzele Srebrenicu, organizirano strijeljale između 500 i 1.000 Bošnjaka u blizini škole u zvorničkom selu Orahovac. Svjedok je opisao kako se 13. jula 1995. predao srpskim vojnicima u blizini sela Sandići, a na obližnjoj livadi, Ratko Mladić je zarobljenicima, prema riječima PW-1007, obećao da će biti razmijenjeni, nazivajući ih "komšijama", prenosi Radio Slobodna Evropa.
Svjedok je preživio strijeljanje u blizini osnovne škole u selu Orahovac 14. jula 1995. godine. Mada nije bio pripadnik Armije BiH, i on se, nakon pada Srebrenice, priključio koloni vojno sposobnih muškaraca koja je krenula da se kroz šume probije do Tuzle. Svi zarobljenici su kamionima i autobusima odvezeni najprije u Bratunac, a potom u fiskulturnu salu osnovne škole u selu Orahovac. Sutradan predveče naređeno im je da jedni drugima stave povez preko očiju i onda su u grupama po tridesetak odvoženi nedaleko od škole.
"Rafal se začuo sa lijeve strane i ljudi su popadali. I ja sam pao, a desna ruka mi je ostala mrtvom čovjeku preko prsa. U tom su prestali rafali, a onda se čula pojedinačna paljba po ljudima. Kako bi došao nov kamion, ponovo bi se začuli rafali. To je trajalo dok se nije smrklo. U blizini se čuo bager koji je iskopavao grobnicu za nas", pričao je preživjeli u sudnici Haškog tribunala gotovo petnaest godina kasnije.
Svjedok je na tom gubilištu kraj sela Orahovac nedaleko od Zvornika, ležao, pritisnut tijelima ubijenih, do duboko u noć i slušao razgovore vojnika iz streljačkog stroja. Kad mu se učinilo da su se udaljili, izvukao se i počeo da bježi.
"Istrčao sam na željezničku prugu i za mnom se razlegao rafal. Preletio sam šine i pao potrbuške na nasip s druge strane. Onda sam opet skočio na noge - ispred je bila neka livada sa kukuruzima. Do pola kukurizišta sam trčao uspravno, a onda pomislih: ljuljaju se kukuruzi, pucaće, pa sam pao na koljena i prepuzao do kraja kukurizišta. Ne znam kud da idem i odlučim se da idem u šumu. Bojao sam se da ne svane jer je ljetnja noć vrlo kratka."
Ipak noć je bila dovoljno duga da svjedok izvuče živu glavu. Danima je još lutao dok se nije dokopao teritorije pod kontrolom Armije BiH. Ispitivanjem ovog i drugih svjedoka, koje će izvesti narednih dana, tužilac Piter Mekloski nastoji da dokaže da je general Tolimir lično učestvovao u ostvarivanju, kako je rekao, "bespoštednog plana" zatvaranja, pogubljenja i pokopavanja u masovne grobnice hiljada srebreničkih muškaraca, koji su pokušali da nađu put spasa nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine. Zdravko Tolimir je u to doba bio pomoćnik komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Ratka Mladića, zadužen za obavještajno-bezbjednosne poslove.
U optužnici se navodi da je Tolimir počinio krivična dela genocida i učešća u genocidu.
Žrtve su bile zatočene na više lokacija na području Bratunca i Zvornika, nakon što je VRS zaposela zaštićenu zonu Srebrenica. Takođe, optužnica tereti Tolimira da je, među više od desetak incidenata ubistava velikih razmera, nadgledao odred VRS koji je ubio više od 1.700 muškaraca i dečaka Bošnjaka na Vojnoj ekonomiji Branjevo i u Kulturnom centru Pilica. Tužilaštvo navodi da je Tolimir učestvovao u zločinačkim poduhvatima koji su imali za cilj da se ubiju vojno sposobni muškarci i silom ukloni muslimansko stanovništvo iz Srebrenice i Žepe.