Vodič kroz Zagreb
Ako hoćete da vidite kako bi trebalo da izgleda projekat 'brzih pruga Srbije', sedite na voz za Zagreb i tamo od prelaska granice (mesto Tovranik) shvatićete šta to tačno znači. Doduše, već i samim ulaskom u međunarodni voz na beogradskoj stanici šokiraće vas čisti hodnici i uredni kupei.
Sledeći šok za putnika namernika iz Srbije je Glavni >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << kolodvor u Zagrebu. Osim što je stanica čista i skoro nestvarno uredna, po izlazu iz zgrade dočekaće vas - cvetne aleje. Ogromne cvetne aleje sa travnjakom na kojima uz sav napor ne možete naći ugaženo busenje. Kante za otpatke retko možete videti na trotoarima, ali još ređe možete videti smeće na tim istim trotoarima.
Kao svaki putnik namernik možete ući u bilo koji kafić da se nakon putovanja i pretrpljenih šokova malo umijete hladnom vodom. Kad opet - iznenađenje. Za toalet morate iskati ključ za šankom, otključati toalet u kome će vas dočekati, bez izuzetka, čistoća, toaletni papir, toaletni ubrus za ruke, tečnost za ruke i obavezna ventilacija. U svakom kafiću stoji lista sa sve pečatom o poseti komunalne inspekcije na svakih par sati dotičnom toaletu.'Kafe poslastičarnica' u ulici Ljudevita Gaja, u delu u kome je seče ulica Nikole Tesle (stotinak metara od Trga bana Jelačića) je jedini preživeli objekat u svojoj vrsti, a da je u društvenom vlasništvu. No, osim ove napomene, poslastičarnica se preporučuje za lečenje narasle nostalgije jer u svom toaletu ima - čučavac. Jedini u Zagrebu.
Inače, kafa i kisela koštaju 11 kuna ili nepuna dva evra, što će reći nešto manje od 120 dinara. Parče pice u pekari, sok od dva decilitra, vožnja tramvajem, novine, krekeri u radnji koštaju, svako ponaosob, oko jedan evro. Cigarete, e tu se ponovo provlači sličnost sa Beogradom, logično nećete kupovati u trafici, već na placu koji se u Srbiji zove pijaca. Razlika je gotovo dvostruka jer rovinjske cigarete sa urednom markicom na trafici koštaju 11 kuna, dok iste cigarete pristigle zaobilaznim putem preko Bosne, a koje su završile na placu/pijaci, koštaju svega šest kuna.
Toplo se preporučuje i pekara, takođe smeštena u Ljudevita Gaja kada se ova ulica uliva u Jelačićev trg, na mestu gde stoje tramvaji. Devojka koja radi u pekari, uprkos viskoj frekventnosti kupaca odlično pamti sva njihova lica, što je sasvim lekovito u situaciji kada u razgledanju Zagreba pogubite prijatelje.
Ukoliko shvatite da je Zagreb daleko čistiji i sređeniji nego što to govori vaše sećanje iz vremena kada ste u njemu poslednji put bili, recimo 1987. na koncertu YU- rock legnedi, posetite Zagrebačku katedralu. Ona je i danas opkoljena ondašnjim skelama i teško da će se radovi na rekonstrukciji skoro završiti. I još neke zanimljive pojave: prilikom vraćanja na Glavni kolodvor, spremni za povratak u Srbiju, preko zgrade stanice videćete transparent koji najavljuje pozorišni komad u teatru 'Kerempuh', autor je Miljenko Jergović, a komad nosi naslov: 'Šta je bilo, bando lopovska?!' Jedno posve internacionalno pitanje sa uskličnikom. M. Trubarac