Izvor: Politika, 31.Okt.2014, 13:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
U novom broju „Magazina” u nedelju, 2. novembra, čitajte:
POD LUPOM: KAKO DECI POMAŽU HUMANI LJUDI
Kad država nema, jave se plemeniti
Bezbrižno detinjstvo ponekad ugroze teške i retke bolesti, kakve se mogu izlečiti samo na nekim klinikama u svetu.
Na lečenje u inostranstvo ove godine su upućeni i mališani za koje nije bilo dovoljno novca u Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje. Posle lošeg iskustva sa uplatama za malu TijanuOgnjanović, novoosnovane fondacije na svojim >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << sajtovima objavljuju kuda je otišao svaki dinar. Višak novca koji pretekne od donacija za jedno dete Upravni odbor odmah preusmerava za drugo dete, umesto da o tim parama odlučuju roditelji ili staratelji, kao kad su u pitanju privatni humanitarni računi.
Piše Aleksandra Mijalković
-----------------------------------------
NE SAMO O POSLU: IVANA DIMIĆ
Dobro sam, pišem
Ivana Dimić je direktorsku fotelju u pozorištu zamenila – pisanjem.
Donedavno direktorka beogradskog Ateljea 212, odnedavno penzionerka, okreće novi list u životu: nakon što je 35 godina provela u pozorištu, svojevoljno je odbacila sve druge „uloge” – zbog pripovedanja. Verovatno prvi put javno Ivana Dimić govori o najskrivenijim delovima svog duha (i života), o detinjstvu, porodici, prijateljima... i njenim herojima, a to su, pre svih, njen tata i njen stariji brat.
Piše Branka Jakšić
-----------------------------------------
KINEZI ČUVAJU SVOJE OBIČAJE I TRADICIJU
Šolja čaja greje srce
Ceremonija pijenja čaja prikazana pred posetiocima Beogradskog sajma knjiga
U knjizi „Beskrajna priča o čaju” Vang Sjufeng je povezanost ovog tradicionalnog kineskog napitka i pribora za njegovo spremanje objasnila kroz priču inspirisanu starom izrekom: „Čajnik je otac čaja”. Autorka, inače dekan Akademije za kulturu čaja i humanitarne nauke pri Univerzitetu šumarstva u provinciji Džeđang, govoreći o pet hiljada dugoj istoriji, pored ostalog navodi da u Kini svako godišnje doba „ima” svoj čaj, da on čoveka približava prirodi i pomaže mu da lakše meditira, oslobodi se stresa. Čaj se lagano sprema i nikada se ne pije vreo, što je dovoljan povod da se tokom dana zastane, uspori i telo i um.
Piše Rajna Popović
-----------------------------------------
ZANIMLJIVA SRBIJA
Vikend na Divčibarama
Jesenja pitomina na putu ka Kraljevom stolu
Mlad kajmak, duvan-čvarci, sušeni vrganji, domaći sok od drenjina, rakija dunjevača, liker od aronije, slatko od smokava, jedre jabuke velike kao dinje… samo su neki od razloga da se poseti ovo planinsko naselje ne tako daleko od Beograda. A posetioce tamo čekaju i drugačija uživanja: šetnje brdskim stazama, vežbe na proplancima, jahanje konja, sakupljanje pečuraka i lekovitog bilja, pa čak i – šumska biblioteka!
Piše A. Mijalković
-----------------------------------------
ONE NA DVA TOČKA
Motoristkinje ne vole kišu
Nežne dame zaudale grube mašine
Uvek su pod punom „ratnom” opremom: od kacige, preko rukavica do zaštitnog odela. Međutim, među motoristima ima vrlo malo žena. Iako osvajaju svemir, sva polja ekstremnog sporta, motori kao da im nisu u krvi, ako se ne računa mesto suvozača. Ali, to je druga vrsta uloge, i, najčešće, druga vrsta dama.
A ove neustrašive „na dva točka” ne boje se ni loših puteva, ni divlje prirode, ni kvarova... Najviše, kažu, mrze – da pokisnu.
Piše Dragana Nikoletić
objavljeno: 31.10.2014