Nela Mihailović: Ćerke su merna jedinica mog života

Izvor: Story, 03.Maj.2015, 13:29   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Nela Mihailović: Ćerke su merna jedinica mog života

Vest o tome da je prvi put ostala u blagoslovenom stanju, glumica Nela Mihailović podelila je sa javnošću u prvom broju Story-ja.

Nela Mihailović, foto: Vladimir Šporčić

Sada se priseća trenutka kada je to saopštila mužu s kojim je pre osamnaest godina započela zajednički život, danas bogatiji za dve naslednice

 


Prošlo je tačno petsto nedelja otkako se glumica Nela Mihailović (45) prvi put slikala za magazin Story. >> Pročitaj celu vest na sajtu Story << Bilo je to naše prvo izdanje objavljeno 27. septembra 2005. godine, a povod za razgovor njena prva trudnoća. Tada je, u šestom mesecu blagoslovenog stanja, govorila o sreći koja ju je obuzimala dok je iščekivala svoje prvo dete. Ipak, danas kada obeležavamo naš važan jubilej, ova simbolika nije usamljena. Upravo je bio april kada je saznala da će se njena ljubav sa kompozitorom Vladimirom Petričevićem (48) udvostručiti, a želja o kojoj je dugo maštala postati stvarnost. Dve godine posle Marte (9), Nela je rodila i Petru (7), pa je materinstvo učinilo da naspram njega doživljava svoj život, posao i okolinu na jedna drugačiji, smisleniji način. Ali, vreme u njenom slučaju nije parametar veličine. Bilo je potrebno samo pet dana da sa Vladimirom započne zajednički život, dva meseca da se vere, a još četiri da 13. juna 1997. sklope građanski brak. Petog oktobra iste godine priredili su svadbu i venčanje u crkvi.

Story: Imate li neku, samo vama znanu, jedinicu za računanje vremena?

- Deca su mi non-stop pred očima i toliko brzo rastu da me to ponekad uznemiri. Marta je samo za glavu niža od mene, a rodila se pre devet godina. Sigurna sam da će me uskoro prešišati rastom. Sad razumem da godine sve brže prolaze. One prvenstveno kroz decu donose mnogo radosti i lepih stvari, ali i ogromnu brigu koju nosiš do kraja života. Ćerke su mi merna jedinica, ne samo vremena, već i svega drugog: uspeha, radosti, mog života.

Story: Ima li uopšte smisla meriti prolaznost?

- Kada sam napunila četrdesetu, poklopile su mi se određene stvari i imala sam osećaj da se završio jedan period. Odigrala sam neke bitne uloge i ti važni poslovi zatvorili su neke krugove. Neposredno pre toga dobila sam Martu i Petru, što mi je označilo kraj perioda bez dece. Iako i dalje mislim da posle četrdesete čovek počinje da ide pomalo nizbrdo, ja ću i danas sa 45 tvrditi kako su ove moje godine najbolje.

Story: Sećate li se aprila 2005?

- Sećam se sedmog aprila 2005. godine, Blagovesti i sebe kao nekoga ko mnogo želi da dobije dete. To je praznik materinstva, bila sam u crkvi i sve misli usmerila ka tome da ostanem trudna, što se i desilo samo tri nedelje kasnije pa sam u maju saznala radosnu vest. Dve godine posle toga, isto u aprilu, ostala sam trudna i sa Petrom. Zato mnogo volim april, a na Blagovesti svake godine odlazim u crkvu i palim sveće za zdravlje svoje dece, kao i svih meni dragih ljudi.

Story: Kako ste suprugu saopštili da ste trudni?

- U tom periodu boravila sam mesec i po dana u Kruševcu radeći na jednoj predstavi. Sačekala sam premijeru i Vladimirov dolazak pa sam mu, kada sam sišla sa scene, to saopštila. Pamtim da je naša sreća bila ogromna. Ne postoji lepši trenutak u životu dvoje ljudi koji se vole i žele dete nego kad saznaju da će se njihova ljubav krunisati bebom, novim životom koji su baš njih dvoje stvorili. Često razmišljam o tome, kad se izgovori zvuči predivno, a još ako se doživi...

Story: Često parovi posle izvesnog vremena kažu kako je zaljubljenost nestala, odnosno pretvorila se u ljubav. Zašto i kako do toga dolazi?

- Uvek sam govorila da ću se udati iz ljubavi, što sam i uradila. Bila sam ludo zaljubljena u Vladimira kad smo počeli našu priču. Iz takvog emotivnog stanja rađa se veza, ona je prvi stepenik u ljubavi koja potom podrazumeva mnogo poštovanja i razumevanja. Ne mogu da zamislim život bez Vladimira i dece, to je sada moja definicija ljubavi.

Story: Tražite li da i on vama to izgovori ili puštate da dela govore?

- Uvek mi prija kada mi suprug izjavi ljubav, ali u mnogim stvarima dela mi govore više od reči. Ako se desi da preskočimo proslavu godišnjice ili jedno drugom ne kupimo poklon za rođendan i to ostavimo za kasnije, ne shvatam to kao odsustvo ljubavi. Najviše volim kad jedno drugom nešto uradimo bez povoda. S druge strane, ćerke učimo da su porodična okupljanja izuzetno važna, one znaju kada su nam rođendani i vole da ukrašavaju tortu koju napravimo za tatu ili baku. Objašnjavam im da je porodica temelj na kojem sutra sve ostalo treba da grade kako  bi bile srećne.

Story: Kad je vaša zaljubljenost prerasla u ljubav?

- Zaljubljen čovek je zaslepljen od ljubavi i usmeren samo ka divljenju. Ne vidi realno, posmatra samo partnerove vrline i u njima uživa. Ima veza koje se završe na tome, ali u slučajevima gde se dvoje dalje upuste zajedno u život, kao ja i Vladimir, zaljubljenost prerasta u nešto veće. Taj zajednički život donosi mnogo briga i problema, ali i lepih stvari. Kad u ljubavi dođeš do nivoa da si svestan mana onog preko puta sebe i pristaneš da s njima živiš, onda ti zaista voliš. Pošto tada posmatraš samo jednu stranu nečije ličnosti, zaljubljenost ne može da traje i ne treba, ona pripada početku. Sada ne mogu reći da sam zaljubljena u svog muža, ali mogu da kažem kako ga snažno volim.

Story: Znači li to da ste imali sreće kada ste tako zaslepljeni pronašli svoju srodnu dušu?

- Ima i intuicija u tome svoju ulogu. Ne zaljubiš se tek tako u nekoga. Čovek mora da bude strpljiv za sve pa i za to da zavoli nečiju manu. Zaljubljen želi s tim nekim da živi do kraja života, a do tog cilja ne može se doći čarobnim štapićem. Treba mnogo raditi na sebi i razmenjivati misli. U vezi ne sme da se ćuti, to je jedini način da se neke stvari prevaziđu. Tako se gradi poverenje koje je temelj ljubavi. Vladimir i ja zajedno smo osamnaest godina i za to vreme podelili smo svašta, kako one predivne momente, tako i one izuzetno tužne poput smrti mog oca. On je uvek bio uz mene i takve stvari spajaju ljude. Kroz njih se tka ljubav i plete kao pletivo dok ne postane neki veliki prekrivač pod kojim se ušuškate u starosti

Story: Mnogi kažu da brak ništa ne menja. Čemu onda venčanje ako ne označava novu važnost koju partneri daju jedno drugom?

- Svakako da brak nije isto što i život pre njega. Ali, Vladimir i ja gotovo da nemamo nijedan dan zabavljanja. Bio je 13. decembar kada smo se upoznali, a već 18. uselila sam se kod njega. Dva meseca kasnije pitao me je da se venčamo. Ceo život smo u braku i cela naša veza jeste brak.

Taj potpis podrazumeva odgovornost nastalu iz želje da napravimo zajednicu. To sam želela, mnogo mi je značilo i nakon venčanja bilo mi je još lepše. Venčanje u crvki pamtim kao jedan od najlepših dana u životu koji sam planirala celo leto i mnogo mu se radovala.

Story: Da li vas je rođenje dece više zbližilo ili možda učinilo da imate manje vremena jedno za drugo?

- Možda ima veze i to što sam ćerke rodila u nekim poznim godinama, u trideset sedmoj i trideset devetoj, pa su nas one još više zbližile. Uz decu, tu je još hiljadu nekih stvari, poslova, radovanja, uspeha, briga oko neuspeha, padova...  Sve to čini brak, taj mali tim u kojem ne možeš da soliraš. Mnogo sam promišljala stvarnost, ne zato što sam pametna, već zato što  je to moj način da neke stvari razumem bolje, a ne da ih podrazumevam ili trpam pod tepih pa kažem kako će sve proći. Iako one neminovno prolaze, usuđujem se da citiram Mešu Selimovića koji pita: Zar je nada u tome da sve prođe?



Story: Uživate li onda istinski u svakom trenutku koji delite sa suprugom i ćerkama?

- Nekad zastanem i kažem kako je strašno koliko vreme leti. Otkako su Marta i Petra dobile svoje obaveze izvan našeg doma, stalno se pitam kako da ih u svemu nadgledamo. Pamtim trenutak kada sam želela da porastu, činile su mi se premalim, ali sada bih da što više odložim dan kada će početi da odlaze od mene. A znam da na to moram da pristanem jer ne mogu da ih stavim pod stakleno zvono. Božanstvena je potreba mojih ćerki da budemo zajedno i svako jutro dan počnu pitanjem: Mama, je l` danas nigde ne ideš? Ako je odgovor potvrdan, njihovoj radosti nema kraja. Ne treba im mudrost kako bi shvatile da je najlepše kada smo svi na okupu.

Story: Imate li nekada uz njih dve utisak da za vas nije mnogo ostalo od dana?

- Ne znam šta to znači vreme za sebe. One su najbitnije. Uz to, imam posao koji mi je mnogo važan, mnogo ga volim i on mi je, pored porodice, drugi tas na vagi. Vreme na poslu je zapravo moje vreme. Nemam strast prema odlascima na pedikire i manikire, frizuru ću uvek sama srediti, a konačno sam naučila i da se šminkam. Možda mi samo ponekad nedostaje još malo vremena za kafu sa drugaricama. Ipak, najviše volim kada se nas četvoro ušuškamo u krevet i po ko zna koji put gledamo neki dečji film.

Story: Jesu li već gledale mamu na sceni?

- Počeli smo da ih vodimo na večernje premijere dečjih predstava, posle kojih su ostajale budne do ponoći. To je provod o kojem pričaju danima. Prvi put su me gledale u komadu Amerikanac u Beogradu. Povela sam ih sa mnom sat i po vremena ranije, a dok sam se spremala, njih dve su trčale po sceni i gledalištu. Izabrale su da me gledaju iz džepa, sa strane kulisa, pa kad bih izlazila sa scene, mogla sam da im se javim. Na kraju predstave, misleći da je sve gotovo, otišla sam po njih, ali su me kolege pozvale da se još jednom poklonimo publici. Nesvesno sam pošla s njima i dobile su ogroman aplauz. Bila im je to velika radost, mada Marta sada traži da gleda i Plastiku jer joj tu igraju i mama i tetka. Sigurno ću je odvesti. Do sada sam se trudila da ih čuvam dalje od svog posla i ne uvlačim i u pozorište, ali to će biti neminovno ako tako nešto budu želele.

Story: Čime vas najčešće nasmeju?

- Dugo su mislile da je Narodno pozorište zapravo naš klub na četvrtom spratu pa su izjavljivale kako im mama tamo radi. Onda je Petra nedavno jednu moju sestru koja radi u administraciji upitala: Dobro tetka, radiš u administraciji, ali u kom pozorištu? Ona misli da svi rade u pozorištu.

Story: Jeste li pored dve ćerke u sebi sačuvali devojčicu?

- Ne volim da mistifikujem svoj posao, ali glumom ne možeš da se baviš ako u sebi nisi zadržao dete. Dok smo imali probe za predstavu Knjiga druga, na trenutak sam napravila otklon i shvatila kako zapravo gledam odrasle ljude koji se igraju i ponašaju identično deci. Često se i glumac u poznim godinama uvredi kao dete kad dobije lošu kritiku. Uostalom, prva vežba na Akademiji jeste Ide maca oko tebe. Ona je osnov za učenje glume, a viši stepen su crtani filmovi. To mnogo govori o nama.

Story: Kad gledate serije u kojima ste igrali na početku karijere, kako izgledate sebi?

- Skoro se reprizirala TV drama Golubovića apoteka. Igrali su još i Nataša Ninković, Ciga Jerinić, Nikola Simić... Bila sam zatečena koliko smo Nataša i ja mlade i lepe. Samo sam izustila kako sam ipak omatorila. (Smeh) Imala sam 27 godina, a napravili su mi punđu koja postaruje. Pamtim da sam bila očajna, a sada mi se čini da mi je divno stajala i takva frizura.

Story: Ako pričamo o periodu tokom protekle decenije, snimili ste devet serija, dva filma i igrali u desetak predstava. Baš 2005. godine, kada ste se slikali za prvi broj Storyja, igrali ste u seriji Stižu dolari.

- I tu se, mada to nismo želeli, vidi da sam u drugom stanju. Bila sam šesti mesec trudnoće. Iako je između dva kadra prošlo dosta vremena, u radnji serije razmak je svega nekoliko dana. Tako sam ja u jednom kadru vitka, a već u sledećem narasla kao krofna. Reditelj Miša Vukobratović rekao je: Ako baš svi to primete, onda ništa drugo nismo uradili.

Story: Neretko se desi da nas obuzme stid dok gledamo stare fotografije. Da li vas je sramota neke odigrane uloge?

- Ima onih za koje mislim da sam mogla bolje da ih odigram, ali ne kajem se ni zbog jedne. Neke sam i odbila, ali svaka koju sam prihvatila, donela mi je novu školu. To je bio moj put da dođem ovde i zadovoljna sam.

Razgovarala: Jasmina Antonijević Milošević 

Izvor: Story

Nastavak na Story...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Story. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Story. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.