Prvi maj: Zabranjen i obavezan praznik!

Izvor: Prva.rs, 01.Maj.2016, 11:46   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Prvi maj: Zabranjen i obavezan praznik!

Na prvom kongresu Druge internacionale 1889. odlučeno je da se naredne godine održi velika manifestacija kojom će se proslaviti 1. maj u znak sećanja na aferu Hejmarket u Čikagu, ali i kao vid borbe za radnička prava. Praznik rada obeležava se 1. maja, na dan kada su radnici u Čikagu štrajkom i protestima počeli da se bore za osmočasovno radno vreme. Trećeg maja došlo je do sukoba radnika koji su bili članovi sindikata i štrajkbrehera. U sukobe se umešala policija, a četiri >> Pročitaj celu vest na sajtu Prva.rs << pripadnika sindikata je ubijeno.
Naredni dan na Trgu Hejmarket anarhisti su  organizivali demonstracije.  Osoba čiji identitet nije utvrđen bacila je tada bombu kojom je ubijeno sedam, a ranjeno 67 policajaca. Osam anarhista je uhapšeno, optuženo za ubistvo i osuđeno na smrt, iako njihova krivica nije utvrđena.
Hiljadu radnika, studenata i omladinaca je na vračarskom polju 1902. godine nosilo crvene kokarde, a na Topčideru je bilo već 2.000 radnika. Iako je konjica batinama rasterala učesnike, u "Radničkoj kasini" održan je koncert kojem je prisustvovalo 3.000 ljudi. Broj učesnika porastao je u narednim godinama – tako je 1905. 10.000 ljudi tražilo na Topčideru da se ne radi 1. maja.
Te godine burne demonstracije održane su i u Nišu, Kragujevcu, Leskovcu, Požarevcu, Smederevskoj Palanci. Srpski radnici pokazali su time solidarnost sa ruskim proletarijatom koji se tada borio protiv carske Rusije.
U borbi protiv radničkog pokreta, vlast je dekretom 1910. zabranila da povorke idu preko Terazija, pored dvora ili skupštine. Uoči Velikog rata 1914. godine na Slaviji, nakon protestne šetnje, 10.000 ljudi slušalo je govore Dimitrija Tucovića i Dušana Popovića. I dok je rat prekinuo prvomajske proslave, 1919. godine obeležavanje je nastavljeno uprkos zabrani. Sprovedena je obustava rada, a održana su i dva velika zbora. U Knez Mihailovoj ulici omladinci i studenti razvijali su crvenu zastavu i uzvikivali borbene parole.
Od 1923, uz izuzetak 1925. godine, održavane su po dve manifestacije – jedna u organizaciji Nezavisnih sindikata i druga u organizaciji Glavnog radničkog saveza. Glavno mesto okupljanja postao je Hotel "Slavija" u kome je 1926. otpevana "Internacionala".
Policija je 1928. upala na skup, a kada su radnici izašli ispred hotela ih je čekala konjica sa isukanim sabljama. Posle podne radnici, studenti i omladinci ipak su otišli u Košutnjak. Šestojanuarskom diktaturom 1929. zabranjene su radničke organizacije, a 1930. oglašava se Centralni komitet Radničke partije Jugoslavije opširnim tezama, a između ostalog navodi: "Dole sa generalfašističkom diktaturom! Dole sa krvavom monarhijom! Dole sa imperijalističkim ratom! Živela jedina proleterska zemlja na svetu – SSSR!"
Do 1934. radnici se nisu okupljali na zborovima, ali počelo se sa drugačijim načinom proslavljanja, koji je preteča savremenog obeležavanja 1. maja. Odlazilo se na izlete u prirodu na kojima je govoreno o položaju radničke klase i borbi za politička i socijalna prava. Pevane su pesme političko-borbene sadržine i izvođene su "političke jednočinke", vezivane crvene mašne ili stavljan cvet u kosu. Iako ni 1934. nije bilo proslave u Beogradu, studentska omladina iz prestonice je u Smederevu sa radnicima ondašnjeg "Sartida" održala skup. Od kraja tridesetih i četrdesetih sprovodi se obustava rada, demonstracije i stalno se ističu zahtevi da se zemlja pripremi za otpor protiv fašističke agresije.
I tokom okupacije 1941, na poziv Komunističke partije Jugoslavije održane su demonstracije. U proglasu KPJ ističe: "... Na okup! U ovim sudbonosnim danima potrebno je ujediniti sve vaše snage u borbi za vaš opstanak. Vaš opstanak i vaše nacionalne tekovine ugrožene su od vaših vekovnih neprijatelja. Oni teže da vas zbrišu sa lica zemlje, da vas odnarode, da vam oduzmu pravo na nacionalni i kulturni život... Više nego ikada potrebna je narodna sloga u tim teškim časovima. Ne klonite duhom, ustrajte u borbi u koju vas poziva i koju vodi avangarda radničke klase – KPJ. Da živi međunarodni proleterski praznik PRVI MAJ!"
U Službenom listu Demokratske Federativne Jugoslavije 24. aprila 1945. godine objavljena je Uredba o proglašenju Prvog maja državnim praznikom koju je potpisao Josip Broz Tito:
"Prvi maj proglašava se državnim praznikom. U državnim nadleštvima, državnim i privatnim ustanovama i preduzećima toga dana neće se raditi. Prvog maja sve radnje moraju biti zatvorene." Više od 250.000 vojnika, radnika, omladinaca prodefilovalo je te godine beogradskim ulicama.
Izvor: RTS
Pogledaj vesti o: Štrajk

Nastavak na Prva.rs...






Povezane vesti

Drugarska se pesma ori(la)!

Izvor: Večernje novosti, 01.Maj.2016

Prvomajskim paradama od 1945. do 1965. pokazivali su se vojna sila i velika dela radnika. U početku je to bio praznik pobede, a kasnije u slavu napretka RAT još bukti na granicama, u daljini odjekuju borbe. Proleće je i sve velike bitke su dobijene. U oslobođenom Beogradu...

Nastavak na Večernje novosti...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Prva.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Prva.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.