IMAMO SLOBODU, ALI ŠTA S NJOM: 10 ključnih razloga zbog kojih (NE) žalite za Jugoslavijom!

Izvor: Kurir, 25.Apr.2015, 00:43   (ažurirano 02.Apr.2020.)

IMAMO SLOBODU, ALI ŠTA S NJOM: 10 ključnih razloga zbog kojih (NE) žalite za Jugoslavijom!

Milicija i UDBA su važan razlog zbog kojih ne treba žaliti, ali ni politička sloboda danas se ne ceni kao najveća prednost našeg vremena

Građani bivše Jugoslavije često romantizuju državu u kojoj su odrasli. I dok jedni žale za izgubljenim vrednostima socijalističkog sistema, drugi će otvoreno reći da su pravi jugonostalgičari, pogotovo kada se radi o socijalnoj sigurnosti.

Da se u bivšoj državi živelo bolje ili puno bolje misli 82% ispitanika iz bivše >> Pročitaj celu vest na sajtu Kurir << Jugoslavije, da je bilo lošije tvrdi 4% njih, dok je “ne daj Bože da se ponovi” bio odgovor 6% ispitanika.

Portal Express.hr napisao je 10 razloga zbog kojih nikada nećemo žaliti za Jugoslavijom. Kao prvi razlog navode miliciju i UDBA-u jer je politička sloboda najveća prednost ovog vremena u odnosu na neslobodu koja je vladala tada. Među razlozima zbog kojih ne bi trebali žaliti za Jugoslavijom naveli su još i jednopartijski sistem, JNA, vožnju par – nepar i kult ličnosti.

Milicija i UDBA

Danas možete reći šta god hoćete. Možete da vičete Živeo Tito, dole Tito, dole ovaj, onaj. Možete reći, ali vas niko neće čuti. Ipak, nećete imati ni problema. Politička sloboda najveća je prednost ovog vremena u odnosu na ono, odnosno, tadašnja nesloboda najveća je mana u odnosu na današnju slobodu.

Godinu dana bačenog vremena. Najboljeg vremena. To da se ljudi u vojsci očeliče jeste mit. Možete da se čeličite i ako se iz saune bacite u hladni sneg, to je i zdravije. Kako starite, postaje vam sve jasnije da vam je baš ta godina koju ste izgubili, jedna od najboljih – jer oni koji tvrde da život počinje s četrdeset, ne lažu, oni bezočno lažu. Najbolje su godine mlade godine, u to nema nikakve sumnje.

Par – nepar

Početkom osamdesetih Jugoslavija je ostala bez novca za naftu pa su vladale redukcije. Vozila su mogla voziti svaki drugi dan, u zavisnosti od toga da li im se registraska pločica završavala na parni ili neparni broj.

Redovi

To danas nemamo, a teško je i zamisliti u kojoj meri građanski život može biti zagađen redovima – redovi za kafu, redovi za deteržent, redovi za benzin, redovi za osnovne namirnice. Redovi u radnjama bili su posledica nereda u ekonomiji, a nered u ekonomiji nastao je kao posledica nereda u glavama političara, koji su bili slični današnjima, samo su svi imali istu partijsku knjižicu.

Jezik političaraIlustracija: Kurir

Komunisti su verovali kako se istorija dešava po određenim zakonima. To su baštinili od Hegela, koji je tvrdio da je svetska istorija napredovanje svetskog uma u svesti o slobodi. U antici, slobodan je jedan, kralj, suveren, faraon. U srednjem veku, slobodni su mnogi. U građanskom društvu, koje se rađa iz revolucije, slobodni su svi. Ta je sloboda formalna, zaključio je Marks.

Jednako je slobodan tajkun kao i blagajnica koja hoće da ide na more, ali ona za to nema para jer je tajkun eksploatiše i uzima njen višak vrednosti, plodove njenog rada, zato što je on vlasnik sredstava za proizvodnju. Marks je mislio da se istorija razvija prema slobodi koja znači ne samo formalnu, već i stvarnu jednakost ljudi, do koje će dovesti revolucija. Ona će oduzeti sredstva za proizvodnju kapitalistima i vratiti ih društvu.

Moderni socijalizam, smatrao je Marks, jeste nauka. Zato su naši komunisti govorili jezikom koji je trebao da nalikuje na naučni jezik. Otac te himere bio je Edvard Kardelj, slovenački učitelj. Svi su ga oponašali i taj je jezik jako parao uši. “Jedinstvo proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa“, “samoupravna interesna zajednica“, i slično, bile su sintagme koje su stalno koristili. Ne, taj jezik niko normalan više ne želi da sluša.

Vruć vetar

Borivoje Šurdilović Šurda, lik iz scenarističke radionice Siniše Pavića, lik je tipičnog Jugoslovena. Šurda je šarmantni, ležerni, uglavnom dobroćudni tip koji u deset epizoda “Vrućeg vetra” traga za vlastitim profesionalnim identitetom. On je, kako piše u jednom tekstu, “taksista koji uzima samo one klijente koji mu se dopadaju, brijač koji prilegne čim mu padne pritisak, pa mora da popije kafu, perač pasa koji napušta posao jer mrzi gazde homoseksualce…

Ograničenja s devizama i strujom

Iz države niste mogli da iznesete više od nekoliko stotina maraka. Sve drugo tretiralo se kao prekršaj saveznih carinskih propisa.

Kult ličnosti druga Tita bio je strašno razvijen. On se suprotstavljao hršićanskom nauku prema kojem nije pametno graditi idole, naročito ne ovozemaljske.

Krađa i korupcija

Bile su manje nego danas, ali ipak je u onom sistemu rodno mesto kasnije visoko razvijenih devijacija. Jugoslavija je bila netržišno društvo, u kojemuje bilo dosta siromaštva: instucionalni okvir nije omogućavao institucionalno ostvarenje snova. Zato su svi posezali za neinstitucionalnim prečacima – vezama, vezicama, protekcijom, učlanjenjem u Partiju, podmićivanjem.

Nastavak na Kurir...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Kurir. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Kurir. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.