Izvor: BalkanRock.com, 14.Jul.2015, 16:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Zagreb Calling započeo uz vječno mladog Billy Idola
Foto: ahiva
Nakon nekoliko uspješnih Belgrade Calling festivala, koncept “poziva” proširio se i na Hrvatsku koja je konačno dobila svoj Zagreb Calling. Čast da sudjeluju na prvoj večeri prvog izdanja ovog festivala pripala je starim ljubimcima rock glazbe – Partibrejkersima, Psihomodo Popu i najzvučnijem gostu Billy Idolu.
Četverosatnu rock večer, u nešto prije 19, otvorili su Partibrejkersi. Bend neupitne popularnosti na domaćim >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << prostorima našao se u ipak nezavidnoj situaciji da animira šačicu ljudi koja se okupila u prvim redovima Šalate. Cane i ekipa to su pokušali izvođenjem najvećih hitova svoje karijere, ali u sat vremena repertoara publika je reagirala tek na “Hipnotisanu gomilu” i “Kreni prema meni”. Malo publike, rana satnica i neka dosadna kišica koja je prijetila uništavanju večeri napravili su svoje pa su Brejkersi ipak više uspavali nego prodrmali prisutne.
Spomenuti problemi nekako su ipak zaobišli Psihomodo Pop, vjerojatno najviše zahvaljujući neumornom Gopcu kojem publika i dalje jede iz ruke. “Supstance”, “Telegram Sam”, “Pinokio”, “Ramona” i “Frida” raspjevale su i rasplesale sad već brojniju publiku, a Gobac je priredio svoj standardni show program koji uključuje red skakanja i red svlačenja. Pozitiva Psihomodo Popa svakako je bila dobrodošla i napravila je odličnu uvertiru u zvijezdu večeri, a očito je uspjela i rastjerati kišne oblake.
Nakon dva, ajmo reći, domaća benda, red je bio i na onog za kog se, budimo realni, kupila ulaznica. Zvijezda starog sjaja, čovjek od 60 godina i s višedesetljetnom karijerom iza sebe, Billy “fucking” Idol, na pozornicu je izašao u 21:30, i to prilično hrabro, s pjesmom s novog albuma – “Postcards From the Past”. Nekako je ta prva pjesma izgledala dosta klimavo, ne zbog Billyjevih glasovnih sposobnosti (koje su još uvijek na prilično visokoj razini), već je čovjek izgledao kao da mu malo fali snage za iznijeti sat i pol koncerta. Srećom, ispalo je da se Billy samo mora malo ufurati pa je već sljedeća, masovno poznata “Cradle of Love”, probudila i u Idolu i u publici iskru rock energije koja se održala tokom cijelog nastupa.
Billy je na pozornici Zagreb Callinga odredio svoja tri glavna punkta i između njih je neumorno skakao i plesao, ničime ne odajući svoje pozne godine. Da bi nastup zadržao prepoznatljivost glam punka i rocka, naš Idol se između gotovo svake pjesme presvlačio, a na najveće odobravanje ženskog dijela publike nailazile su njegove kombinacije koje su uključivale goli torzo. U takvoj kombinaciji žive energije, a bome i seksipila, redali su se stari i još stariji hitovi, povremeno izmiješani s nekom novijom pjesmom poput “Save Me” i “Can’t Break Me Down”.
Za nježnije dušice vrhunac večeri bila je akustična verzija pjesme “Sweet Sixteen” kojoj je prethodila istinita priča o inspiraciji za pjesmu, za ljubitelje starog punka bila je tu “Ready, Steady, Go!” iz prahistorijske 1976. godine, za nostalgičare osamdesetih poslužila je “Eyes Without a Face”, a za ljubitelje gitara svoj gotovo desetminutni solo u kojem je izmiješao flamenco, vlastite pjesme i intro pjesme “Stairway to Heaven” izveo je Steve Stevens. Vrhunac večeri bilo je izvođenje rock megahita “Rebel Yell”, a to je ujedno bio i kraj regularnog dijela koncerta. Iza toga je još uslijedio jedino mini bis na kojem su izveli “White Wedding” i to najprije Billy i Steve u akustičnoj i nježnijoj verziji, a zatim i cijeli bend zajedno, kako bi večer završila rockerski žestoko.
Ako zanemarimo standardni problem Šalate koja povremeno pojede zvuk i glasnoću vokala, nastupu Billy Idola nema se što zamjeriti. Čovjek nastupa već milijun godina, ali očito i dalje to radi sa žarom i voljom. Kožne hlače, gola prsa, lanci i zakovice, blond šiljci u kosi… Detalji su to koji bi na nekome drugome Billyjevih godina izgledali smiješno, ali Idol bez njih je ipak nezamisliv. To je slika Billy Idola s vrhunca karijere i takva okamenjena se predstavila i na prvom Zagreb Callingu. Vjerojatno nitko nije očekivao ni više ni manje od tog antologijskog i prepoznatljivog Billyja, i baš zato nitko ni nije s koncerta otišao razočaran.
.jpg)
