Izvor: BalkanRock.com, 11.Avg.2016, 15:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sziget 2016: Neka Sziget igre počnu

Sziget 2016 / foto: Miloš Cvetković

Sinoć je Ostrvo slobode, u severnom delu Budimpešte, po 24. put u istoriji zvanično otvorilo vrata sveumetničkog festivala Sziget. Horde obožavatelja i posetilaca iz čitavog sveta spremaju se da narednih sedam dana uživaju u apsolutno svim žanrovima muzike, pozoršnim predstavama, cirkuskim atrakcijama i bogatoj gastro ponudi. Među masom od nekoliko stotina hiljada kampera nalazi se i dinamični duo Balkanrock redakcije, koji će tokom >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << čitave nedelje u reči i slici izveštavati sa  najvećeg festivala u ovom delu Evrope.

Ovogodišnji program na glavnoj bini, koja ove godine nosi ime Dan Panaitescu, po nedavno tragično preminulom dugogodišnjem članu organizacionog tima Szigeta, otvara Marky Ramone sa svojim bendom. Petnaest godina je Marky bio član besmrtnih Ramonesa, legendarnog benda čije je stvaralaštvo ostavilo neizbrisiv trag u istoriji rock ‘n’ rolla. Postoji mnogo negativnih komentara na ovo što on radi. Zamera mu se oportunističko iskorišćavanje Ramones zadužbine. U kojoj meri toga ima, a koliko stvarne potrebe i želje da se svira muzika benda čiji je i sam bio deo, nije na meni da procenim. Naposletku, jedino što je bitno jeste da mlađe generacije, koje nisu imale priliku da uživo prisustvuju Ramones koncertu, mogu da uživaju u tim pesmama, makar i na ovaj način. Blitzkrieg bend je sastavljen od vrhunskih muzičkih znalaca. Na gitari je Captain Poon, bivši član grupe Gluecifer, basista je Alejandro Tannen i glavni vokal Ken Stringfellow, najpoznatiji po radu u bendu The Posies, a sarađivao je i sa takvim muzičkim veličinama kao što su R.E.M., Lagwagon, Big Star. Iza njih je mnoštvo festivalskih nastupa ovog leta, verujem da su se greške (ako ih je i bilo) otklonile do sada, tako da na bini deluju veoma usvirano i spremno.

Bubnjarska pank ikona šmekerski i sa neskrivenim zadovoljstvom predvodi paradu hitova, dobijajući sve žešće aplauze i ovacije, kako koncert odmiče. Ne postoji mnogo boljih opcija koje mogu da vas u sekundi uvedu u festivalski mode od pesme “Blitzkrieg Bop”. Dobijamo i “Havana Affair”, “Rock ’n’ Roll High School”, “Judy Is a Punk”, “I Wanna Be Sedated”, “The KKK Took My Baby Away”, između ostalih.  Svi se odlično zabavljaju na bini, u čemu prednjači Stringfellow, koji je konstantno u trku i animira publiku u prvim redovima. Ah, publika. U životu nisam video toliko zalutalih među publikom na punk-rock koncertu. Uobičajenu punk estetiku: kreste, pirsinzi, kožne pantalone, zamenila je dečurlija obučena u kostime raznoraznih životinja i selfie štapovi. Barem je upriličeno nekoliko circle pitova, ako ništa drugo. Mada, šta drugo očekivati? Ipak se nalazimo na tlu komercijalnog festivala.

Skunk Anansie

Atmosferu dodatno rasplamsava Skunk Anansie. Britanska četvorka, predvođena furioznom Skin, pruža  vatrenu i silovitu svirku. Tamnoputa liderka snažnim pokretima se lomi na bini, poput podmlađene verzije Mika Džegera. Non stop je u interakciji sa publikom, silazi i pozdravlja se sa njima, a tu je i neizbežan stagediving, njen zaštitni znak. Slobodna, nezaustavljiva, direktna. Ako i postoji trunka pretvaranja, to nikako nismo uspeli da dešifrujemo. Bend je prati nesmanjenom žestinom. Nastup otvaraju bučno sa “Tear the Place Up” i manje-više u narednih sat i po ne spuštaju kočnicu. Visoki intenzitet energije ostaje netaknut i prisutan do samog kraja koncerta. Početkom ove godine objavili su šesti studijski album “Anarchytecture”, pa su publici predstavili nekoliko pesama sa pomenutog izdanja. Međutim, reakcije su podeljene. “Love Someone Else” i “Beauty Is Your Course” imaju potencijala da postanu njihovi novi klasici, dok se ostale ne kotiraju tako dobro. Dok sa bine grmi “Hedonism” okupljeni ispred glavne bine su u transu, a krici zadovoljstva se prolamaju prostorom kada jedna za drugom kreću  “The Skank Heads (Get Off Me)” i “Charlie Big Potato”.

Harizmatična Skin ne prestaje sa provokativnim kretanjem, skače kao da se ona povreda leđa zbog koje su otkazali nastup na Inmusicu pre par meseci nije ni desila. Odavno je rasturila barijere između nje i pomahnitale mase i ne zna se ko više uživa u takvoj situaciji. Apsolutno kolektivno ludilo nastaje prilikom izvođenja poslednje pesme “Little Baby Swastikkka”, kada se gotovo rušilačka energija sa bine totalno prenosi na sve prisutne i beležimo mosh pit sa nekoliko stotina ljudi. Skunk Anansie rasturaju i nakon više od dve decenije od nastanka.

Die Antwoord

Južnoafrički reve-hop sastav Die Antwoord sledeći su izvođači. Nakon što se DJ Hi-Tek smestio za svoj pult, minijaturna Yolandi se pojavljuje na bini. Bizarne odevne kombinacije menja tokom čitavog nastupa pa deluje kao kompjuterska igrica uživo. Ninja je prati svojim minimalističkim outfitom. Bez majice, tela totalno išaranog tetovažama, usmerava pažnju na sebe. Među okupljenima ispred Mejn stejdža, primetno je dosta njihovih sledbenika. Skaču u ritmu, igraju, zabavljaju se. Zvuk sa bine je gromoglasan, basovi razmeštaju unutrašnje organe u novi raspored. Yolandi naizmenično šapuće i cvili refrene, dok Ninja boltovskom brzinom repuje pesme sa sva tri prethodno objavljena albuma.

Vrhunac nastupa predstavlja izvođenje numera “Ugly Boy” i “I Fink U Freaky”. Počastili su publiku sa dve nove pesme “Bannana Brain” i “Daddy” koje će se naći na njihovom budućem albumu.  Iako novijeg datuma, odlično su prihvaćene, poput njihovih starijih stvari “Fatty Boom Boom” ili “Baby’s On Fire”. Društvo na sceni su im pravile atraktivno obučene igračice koje su dodatno doprinosile klupskom tehno ambijentu. Za sam kraj, na bisu je izvedena “Enter the Ninja”, traka zbog koje su sada ovde gde jesu. Niko nije ravnodušan prema ovom bendu, mnogi im iskazuju poštovanje, dok isto toliki broj ljudi negoduje pri samoj pomisli na njih Oni izazivaju (pod)smeh, preteruju do krajnjih granica, vulgarni su. S druge strane, svesni su toga, uživaju u svojoj samoironičnosti, ne smeta im da se pretvore u (loš) vic. To je njihov stil, furaju taj svoj zef fazon, i mora se priznati, znaju da naprave dobru žurku.

Mančesterski duo Tom Rowlands i Ed Simons, poznatiji kao The Chemical Brothers, zatvaraju program ovog “-1.” dana Szigeta. Pioniri big beat podžanra elektronike uspevaju da prikupe najveći broj posetilaca. Njihov miks drum’n’bassa, housa i različitih psihodeličnih zvukova nailazi na glasno odobravanje mnogobrojne publike. Dvojac zauzet raznoraznim dugmićima svojih mašina isporučuje plesne hitove iz svih faza karijere. Masa, kojoj ne smeta blato napravljeno od ranijeg pljuska, niti nimalo prijatan vetar, skače i luduje uz “Hey Boy, Hey Girl”, “Setting Sun” i “Chemical Beats”, između ostalih. Najveću popularnost The Chemical Brothers imali su devedesetih godina prošlog veka i, realno, njihov zvuk se nije dalje razvijao nakon prva dva albuma “Exit Planet Dust” i “Dig Your Own Hole”. Svojevrsnu renesansu doživljavaju hitom “Galvanize” sredinom prošle decenije, kada su stekli fanove među novim klincima. Ovo kao da je bio jedan od razloga zbog čega je ogroman broj okupljenih sa nestrpljenjem iščekivao upravo ovu numeru, pa je tokom njenog trajanja zabeležena najveća žurka. Nastup upotpunjavaju fascinantne animacije na video bimu iza njih. Laserska svetla, roboti koji se raspadaju, klovn iz noćnih mora ili LSD projekcije doprinose audio-video spektaklu. “Block Rockin’ Beats” završna je pesma kojom bend uspešno okončava svoj set, nakon čega publika odlazi u potragu za novim avanturama.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Nastavak na BalkanRock.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta BalkanRock.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta BalkanRock.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.