Izvor: BalkanRock.com, 29.Avg.2016, 16:11 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Špancirfest ’16: Veliko finale
Russkaja; foto: Goran Novosel
Drugu polovicu radnog tjedna u Varaždinu proveli smo uz The Frajle, Elemental, Gustafe i zanimljive sadržaje poput Ormara čudnovatih stvari, Human jukeboxa, Steampunk stillts te uličnih svirača, među kojima smo naletjeli na Tenu Rak iz Vlaste Popić. Za ljubitelje komedije pobrinuo se jedinstveni Branko Đurić napunivši pozornicu Vile Bedeković dupkom svojom Đurologijom.
Elemental >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << je, po običaju, na pozornicu u Kraljevskoj zoni izašao s više od sat vremena zakašnjenja. Mnogi će se možda sjetiti njihovog zadnjeg posjeta Španciru kada su na pozornici na Starom gradu nastupali prije Dubioze Kolektiv, a kiša je lijevala. Čini se da su fanovi naučili lekciju pa se publika u većem broju počela skupljati kako je vrijeme prolazilo, na kraju ispunivši cijelu Kraljevsku zonu. Otvorili su s pjesmom “Vertigo“, nastavili u stilu “Bolji si” i “Na ramenima“, a kada su stigli do “Ljuljaj brod“, vidjelo se da su posjetitelji, uglavnom relativno mladi i pripiti, zadovoljni koncertom i atmosferom. Najbolja je reakcija, naravno, bila na “Priroda i društvo” koja je svima bila poznata. Više ljudi na toj pozornici vidjeli smo još jedino idućeg dana na Gustafima, koji su priredili pravu “feštu na kajkavski”. Potpuno razuzdanu publiku najviše je oduševila “Katarina“.
Prije njih, na Kapucinskom trgu nastupao je Pavel. Ovaj puta Aljoša Šerić došao je bez svoje trudne supruge Antonie, kojoj je posvetio obradu pjesme “Tonka” Novih fosila. Umjesto nje pjevala je Ana Klobučar. Pavel je idealan akt za zaljubljene parove, a romantičnu atmosferu održavali su svirajući “Tko je stavio prosinac u svibanj” te posebno s publici omiljelima “Ako si za, mogli bi jednom izaći“i “Zbog tebe“. Publika je s veseljem dočekala i pjesmu bivšeg Aljošinog benda Ramirez, “Iste cipele“.
Vikend atmosfera zahuktala se posjetom Perpetuum Jazzile iz Slovenije. Postoji li slučajno osoba koja se još nije susrela s njihovim radom, Perpetuum Jazzile su vokalni sastav koji se u nedostatku boljeg primjera može opisati kao mješavina zbora i Glee kluba. Gotovo cijela izvedba popraćena je isključivo vokalima. Na pozornicu su izašli uz pjesmu “Footloose“, koja se dala prepoznati već iz beatboxanja, kada su pred publikom još stajala samo dva člana sastava. U odličnom dvosatnom nastupu, u kojem smo zaista imali dojam da slušamo cijeli orkestar, pokrili su široki spektar žanrova i pjevali na većem broju jezika nego smo uspjeli izbrojati. Čuli smo slovenski i hrvatski, ali i engleski, njemački i portugalski. Uz obrade pjesama kao što je “Titanium” Davida Guette i Sie te izvođača poput Adelei Cyndi Lauper imali smo priliku svjedočiti i izvedbi pjesama iz crtića Mala sirena te sveprisutnog Sniježnog kraljevstva.
Medley Abbe i mashup najrazličitijih pjesama od Nenine “99 luftballons” do “Satelite” pobjednice Eurosonga Lene fascinirali su vještinom i domišljatošću. Vrlo brzo svi su se digli iz stolica i zaplesali, a nakon izvedbi pjesama “Jump” Van Halena te Queenove “Don’t stop me now” više nije bilo dvojbe da je varaždinska publika oduševljena ovim konceptom. Najzanimljivija je i dalje bila izvedba “Africa” grupe Toto, koja počinje imitacijom oluje, kiše i grmljavine postignute pucketanjem prstiju, dlanovima i skakanjem uz efekt sijevanja postignut reflektorima. Nevjerojatno je koliko je uvježbano i vjerodostojno postignut sklad zvukova i glasova, koji ničime ne zaostaje za izvedbama na njihovom Youtube kanalu.
Odličnu večer nastavili smo uz nastupe Lovely Quinces i energične Punčke. Dunja Ercegović, kako je pravo ime Lovely Quinces, očarala je svojim vokalom i efektnom pojavom malobrojnu publiku. Sama sa svojom gitarom, svirala je manje od sat vremena, a obradama klasika poput Led Zeppelina i Neila Younga dokazala je da može iznijeti praktično sve što poželi. Punčke su nakon nje vješto naelektrizirale posjetitelje na Kapucinskom trgu. Svirka je bila odlična, a kako je njihovu energiju pomalo teško pretočiti u riječi, najbolje je da vas samo ostavimo s preproukom da ih, ukoliko vam se ukaže prilika, odete vidjeti uživo.
U nedjelju, zadnji dan Špancira, posjetili smo bivšu varaždinsku sinagogu. Dojmljiva građevina još uvijek zjapi prazna, unatoč tome što se obnavlja od vremena kad je najveći dio nas još nosio školske torbe. Priliku da je vidimo iznutra dobili smo zahvaljujući Saši Živkoviću, likovnjaku i profesoru koji je ondje izradio “Sistemsku mandalu br. 4”. Interesantnu sliku iz zrnaca pijeska stvarao je tri dana, kako bi se malo zatim uništila u kratkom roku. U umjetničkoj oazi u Uskoj ulici Vizkultura se pobrinula da nas upozna s projektima lokalnih dizajnera. Tako smo dan proveli ležerno i u kreativnom ozračju, čekajući da padne zadnja večer koncertnih zbivanja.
Siddharta
Na pozornici Starog grada čekala nas je poznata Siddharta. Otvorili su pjesmama s posljednjeg albuma “Ultra”. Posebna je poslastica bila “Strele v Maju“, koje je Tomi Meglič najavio uz riječi ovo je pjesma koju rijetko izvodimo, ali Varaždin je Varaždin, što je oduševilo sve okupljene. Zatim su nas u odličnoj atmosferi počastili s “B Mashina” i “Samo edini” s albuma “Nord”, koje je publika dočekala entuzijastičnim pljeskom i jednoglasno pjevajući s dečkima iz benda. Do svima dobro poznate “Ring“, više nitko nije želio pustiti Siddhartu natrag u Sloveniju. Nastavili su uz odlične “Nastalo bo” i “Kriminal“, a na žalost kratka svirka je morala i završiti. Tako smo dečke ispratili uz pjesme “Vertigo” i “Ledena“.
Hladno pivo
Nakon njih na redu je bilo Hladno pivo, koji su na Špancirfestu već gotovo redovni gosti i nezaobilazan element. Istovremeno, na drugoj pozornici, gledali smo odličnu ekipu koja se skriva iza naziva Russkaja. Teško je odlučiti koji od ova dva benda je učinio zatvaranje osamnaestog Špancirfesta više epskim, no možemo reći da nitko nije otišao kući razočaran. Dok smo s Hladnim pivom pjevali poznate hitove, Russkaja nas je dobila da bježimo od traktora, navevši publiku da trči u krug oko balona od helija s likom princeze. Russkaja nam je priuštila obrade pjesama “I need a dollar” Aloe Blacca i “Wake me up” Aviciija, ali atmosfera je dosegla vrhunac uz obradu “Thunderstruck” te rifove Rage Against the Machine, Black Sabbath i sličnih. Najenergičnija je, naravno, bila “Energia“. Zadnji dan festivala završio je uz skakanje i headbanganje.
Dugo već svjedočimo komentarima o razvodnjavanju ideje Špancirfesta i gledamo kako niču natpisi “Špancirfest – festival kupljenih emocija” po gradu. Slušajući sveprisutne izjave šetača u medijima o španciranju kao načinu bježanja od politike i problema, možemo razumjeti zašto se u umu doziva ona stara: “Kruha i igara”. No, ne možemo osporiti da je ovogodišnji program bio bogat i raznolik glazbenim i kulturnim događanjima te da je osmišljen da udovolji najraznolikijoj publici. Od ljubitelja umjetnosti, razgledavanja štandova, sve do čitatelja portala Balkanrock, našlo se za svakoga dovoljno sadržaja da u tjedan dana na pravi način doživi najbolje strane Varaždina. Prava vrijednost ovog festivala su mnogobrojni posjetitelji, izvođači i umjetnici, a nadamo se da ćemo iduće godine dočekati još i veći broj i jednih i drugih.
GALERIJA FOTOGRAFIJA
.jpg)
