Izvor: BalkanRock.com, 19.Avg.2015, 16:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ian Gillan ima rođendan!
Prošlo je 70 godina otkad je na ovaj svijet došla glaščina iz Hounslowa, pjevač i tekstopisac Deep Purplea, Ian Gillan. Iako nije imao staž u Deep Purpleu kao što Mick Jagger ima u Rolling Stonesima, ostavio je značajan utisak u rock antologiji i svojim moćnim glasom obilježio sam band.
Ian Gillan rodio se 19. 8. 1945. u londonskoj četvrti Hounslow. Rođen je u obitelji škotskog podrijetla. Otac Bill, koji se školovanja odrekao s 13 godina, bio mu je skladištar >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << u londonskoj tvornici. Gillanov glazbeni put zasigurno je djelomično utabala njegova majka Audrey koja dolazi iz glazbene obitelji: otac joj je bio amaterski pijanist i operni pjevač. Tako je Gillanova najranija uspomena bila kako mu majka na klaviru svira “Blue Rondo a la Turk”.
Od majke je pokupio glazbenu nit, a s ocem mu je paralela bila školovanje. Naime, Gillan je također brzo odustao od školovanje. Odskočna daska u tome bilo mu je gledanje filma o Elvisu Presleyu, nakon kojeg je odlučio postati rock zvijezda. Zanimljivo je da je u jednom trenutku školovanja dijelio razredne klupe s Peteom Townshendom.
Gillanov prvi pokušaj banda zvao se Garth Rockett and the Moonshiners. Članovi benda bili su on sam i gitarist Chris Aylmer, koji je kasnije radio s Bruceom Dickinsonom. Gillan kao vokal i bubnjar te Aylmer radili su covere na pjesme, kao što je “Sweet Little Sheila” Tommyja Roea i “Apache” The Shadowsa. Kasnije se prebacio u drugi lokalni bend imena Ronnie and the Hightones, koji se po dolasku Gillana preimenovao u The Javelins. Svirali su covere Little Richarda, Chucka Berryja… Bili su rani korisnici, sada svjetski poznate, a tada lokalne muzičke trgovine pod vlasništvom Jimija Marshalla. Raspali su se 1964., a gitarist Gordon Fairmer pridružio se bendu koji se kasnije preobrazio u The Sweet.
Poslije Javelinsa, Gillan je uskočio u soul band Wainwright’s Gentleman, u kojem je bio drugi budući član Sweeta, a to je bubnjar Mick Trucker. Grupa nije imala dugi vijek trajanja pa se 1965. Gillan pridružio grupi Episode Six. On smatra to prekretnicom svoje rock karijere, svojim prvim profesionalnim bendom.
Bubnjar Episode Sixa bio je Mick Underwood, koji je prije svirao s Ritchiem Blackmoreom u The Outlawsima i zahvaljujući kojem se Gillan povezao s njim. Godine 1969. Blackmore je pozvao Gillana i basista Episode Sixa Glovera u Deep Purple, stoga su oni zamijenili pjevača Roda Evansa i basista Nicka Simpera.
Prvi put je Gillan održao s njima koncert 10. 7. 1969. u londonskom West Endu. Kako je band svirao tek par tjedana, morali su popuniti set listu starijim instrumentalima. Tako je nastao Gillanov zaštitni znak jer je za vrijeme instrumentala svirao congo bubnjeve. Jedan od Gillanovih najznačajnijih doprinosa bendu definitivno je tekst i glazba za kultnu “Child In Time”. Nakon što je 1971. izašao “Fireball”, Gillanu je smetao iscrpljujući radni tempo, zbog čega se počeo pojačano alkoholizirati. S time su u paket došli i konflikti s članovima benda, osobito s Blackmoreom. “Machine Head” i “Made in Japan” snimili su 1972., a 1973. “Who Do We Think We Are”, nakon kojeg Gillan napušta Deep Purple. Osim iscrpljenosti, bile su visoke tenzije između njega i Blackmorea, osobito nakon što je Gillan napisao pjesmu “Smooth Dancer”, za koju mu je inspiracija bio upravo Blackmore. Pjesma metaforično prikazuje njegov odnos s Blackmoreom i nagovještuje napuštanje benda:
“You’d better do it right because one day or night
I’m gonna walk to freedom
You know I loved you once and I wanna love again
But you don’t give nothing.”
Nakon napuštanja grupe, upustio se u nekoliko loših biznis ekspedicija. Što se glazbene karijere tiče, imao je propale pokušaje. Godine 1979. Blackmore mu je ponudio mjesto pjevača u Rainbowu, što je on odbio.
Godine 1983. pridružio se Black Sabbathima, što je rezultiralo čestim klišejima jer Gillan nije znao cijeli njihov repertoar napamet. Godinu kasnije opet se vraća Deep Purpleu i snimaju “Perfect Strangers”. Za razliku od sedamdesetih, sada je Gillan bio razočaran što bend nije bio dovoljno radoholičarski nastrojen. 1987. snimljen je album “The House of Blue Light”, a 1988. live album “Nobody’s Perfect”, na kojem Gillan izveo “Hush”. Gillanov boravak u Deep Purpleu konačno je okončan nakon još jedne kobne svađe s Blackmoreom, poslije koje je Gillan zamijenjen pjevačem Rainbowa, Joeom Lynnom Turnerom.
Ian Gillan dao je izniman doprinos rock glazbi, unatoč svim poteškoćama koje su postojale u Deep Purpleu, a i u drugim “glazbenim tvorevinama” u kojima se nalazio. Rock povijest bila bi mnogo bogatija da nije imao svađe s Ritchiejem Blackmoreom, ali tako je očito trebalo biti. Ratna sjekira između njih trenutno je zakopana, što je Gillan potvrdio u prošlogodišnjem intervjuuu za Rolling Stone.
.jpg)
