Izvor: BalkanRock.com, 23.Jun.2016, 19:12 (ažurirano 02.Apr.2020.)
INmusic ’16: Zatvaranje festivala uz veličanstvenu PJ Harvey
PJ Harvey; foto: Nemanja Đorđević
Nakon drugog dana festivala obilježenog sjajnim nastupom Florence + The Machine, te nesretnih okolnosti i otkazivanja nastupa Skunk Anansie, došao je i treći dan ovogodišnjeg INmusica, koji je donio niz odličnih nastupa, predvođenih prvenstveno s PJ Harvey.
Wilco
Iako su kao prvi headlineri krenuli u 18:30, Wilco su definitivno stvorili najveću gužvu na festivalu u dnevnom dijelu programa. Iskusni američki >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << alternativni rokeri su možda mogli nastupati i poslije The Kooksa, ali što je tu je.
Jeff Tweedy i ekipa su krenuli pomalo bojažljivo, ali kao što je to bio slučaj i sa prošlim njihovim koncertom u Zagrebu, brzo su osjetili ljubav i toplinu koju im publika pruža. Nisu mogli vjerovati da ih publika “živi”, i tako su i uzvratili – beskompromisnim rokenrol koncertom. Uglavnom su se smjenjivale pjesme s dva posljednja albuma, a bilo je, naravno, i starijih klasika koja je publika svojski prigrlila. Svijetla točka nastupa je naravno, gitarist Nels Cline koji svojim efektima i umijećem na gitari unosi nemir u pjesme i na trenutak pravi “Sonic Youth” atmosferu. Nakon sat vremena nastupa, vrijeme je bilo za odlazak sa bine. Vjerujem da će večeras publika u Kotoru na Sea Rock festivalu uživati u punom repertoaru što njihovi fanovi svakako zaslužuju.
Pat Thomas and Kwashibu Area Band
Na OTP World stageu su zatim nastupili Pat Thomas and Kwashibu Area Band sa svojim afričkim ritmovima. Pat Thomas jedan je od najboljih pjevača iz Gane, a s bendom je rasplesao publiku, koja je uživala u ovakvoj glazbi. Nešto drugačije, a opet tako dobro, kao stvoreno je za zagrijavanje publike pred same Kookse.
Nakon daška Afrike na Main stage popeli su se The Kooks, pripadnici britanskog pop-rocka. Započeli su s pjesmom „Seaside“ u akustičnoj varijanti, a nizali su red starih, red novih, red akustičnih i red električnih pjesama. Komunikacije s publikom nije nedostajalo, kao ni ovacija.
The Kooks
Najviše pljeska dobile su najpoznatije pjesme, „She Moves In Her Own Way“, „Bad Habit“, „Down“ i „Junk Of The Heart (Happy)“. Za kraj su ostavili svoj najveći hit „Naive“, kojem su se svi obradovali. Ovo je bio solidan nastup benda, gdje je sve odrađeno baš kako treba, gotovo mehanički. Nema sumnje kako su u bendu uživali svi – i mlađe generacije, kao i starije koje su se prisjećale mlađih dana.
Za vrijeme druge polovice njihovog nastupa, na Hidden stageu smo popratili nastup fantastičnih Žen, koje su u sjeni relativno nezahvalne satnice odsvirale jedan od zanimljivijih nastupa cijelog festivala. Jedinstvena atmosfera, izražena muzikalnost i sjajan zvuk oduševili su one koji su imali sreću gledati ih. Velike pohvale idu Evi Badanjak koja je nevjerojatnim zvukom gitare prepunim jeke i atmosferičnosti nekim možda većim facama s ”main” stagea pokazala kako se to radi. Ostaje jedino žal što zbog satnice i preklapanja nismo uspjeli do kraja uživati u njihovom nastupu, što ćemo ispraviti prvom sljedećom prilikom.
Yaesayer
Na OTP World stageu je uskoro sve bilo spremno za Yeasayer koji dolaze iz New Yorka, a čine zanimljivu kombinaciju elektronike, popa i psihodeličnog rocka. Oni su pružili dinamičan i zanimljiv nastup koji je popratio solidan broj ljudi. Okosnicu su činile pjesme s novog albuma „Amen & Goodbye“, a najveće oduševljenje su očekivano izazvale starije stvari – „Madder Red“, „Ambling Alp“ i posebice „O.N.E.“, koja je došla pred sami kraj nastupa i rasplesala zadovoljnu publiku. Yeasayer su besprijekorni izvođači, a ono što im nedostaje je vjerojatno diskografska konstantnost koja bi im omogućila puni nastup bez svojevrsnih padova intenziteta.
PJ Harvey
Odmah po završetku njihovog nastupa show se seli na glavnu pozornicu, gdje nas točno po najavljenoj satnici čeka PJ Harvey i impresivno otvaranje konceptualnog performansa koji je, vjerojatno očekivano, pružio glazbeni vrhunac festivala. Pozornicom je suvereno zavladalo 10 vrsnih glazbenika predvođenih ženom magičnog glasa, koja je kroz nastup pokazala veliku raznovrsnost.
Ono što je nekima možda zasmetalo je izvođenje novog albuma „The Hope Six Demolition Project“ u cijelosti i tek šačica starijih pjesama, no taj potez i nije toliko čudan kad uzmemo u obzir koncept nastupa i profil izvođačice koja ne mari previše za pogledima u prošlost, a naglasak stavlja na aktualnost i ono što ima reći danas. Od starijih pjesama su se tu našle „Down By The Water“, „Perfect Day Elise” i „To Bring You My Love“, a razlika u atmosferi i pristupu u odnosu na novi materijal je bila očita, te su do izražaja došle neke druge kvalitete Polly Jean Harvey. Muzički minimalizam, umjerenost i atmosfera povremene kakofonije nastale dionicama saksofona, pojmovi su koji možda najbolje opisuju ovaj nastup, koji je bio pravi užitak za praćenje. Nastup zasigurno ne predstavlja klasični festivalski materijal, ali ne treba zaboraviti da je PJ nedavno uz Radiohead bila jedan od headlinera Primavera Sound festivala u Barceloni, tako da organizatorima s te strane možemo uputiti samo pohvale.
Završio je tako jedanaesti INmusic festival, koji uz neke već tradicionalne stvari poput nesretnih otkazivanja zbog bolesti izvođača ili neprofesionalnosti redara na ulazima ipak dobija prolaznu ocjenu, najviše zahvaljujući odličnim nastupima Florence + The Machine i PJ Harvey, koji će se sigurno prepričavati još neko vrijeme. Do sljedeće godine…
GALERIJA FOTOGRAFIJA
Save
.jpg)
