Izvor: Blic, 23.Okt.2016, 10:50   (ažurirano 02.Apr.2020.)

RAZVOJNI PUT MILA ĐUKANOVIĆA Titov omladinac, Miloševićev sledbenik i najveći balkanski POLITIČKI KAMELEON

Od Titovog omladinca do Miloševićevog sledbenika, preko jakog predvodnika državnog pokreta - on je nesumnjivo najdarovitiji makijavelista na ovom delu Balkana, a možda i najdarovitiji političar. Hodanje po žici nad provalijom postao je omiljeni Đukanovićev sport, ocenio je "Jutranji list" u svojoj analizi nakon izbora u Crnoj gori.

"Mila Đukanovića od detinjstva zovu Britva, ali možda bi mu, s obzirom na ekvilibrističku političku karijeru, a pogotovo nakon poslednjih >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << parlamentarnih izbora, više pristajao nadimak Mačka, i to s devet života. Naime, taj najdugovečniji evropski vladar, na funkciji je još od vremena nakon pada Berlinskog zida te svojevremeno najmlađi evropski premijer (sa samo 29 godina), i ovaj se put provukao kroz iglene uši. Međutim, to je za njega prirodna situacija, budimo cinični, oduvek", piše hrvatski list.

List navodi i da je Đukanović, nakon što je "Miloševiću okajao crnogorske grehe učestvovanjem u ratu", 1995. godine "otresao sopstvene otiske sa ratnih topova, okrenuo ploču i postao obnovitelj u magli političkih intriga zagubljene državnosti".

Fenomen koji zaslužuje određeni respekt

"Optužuju ga da je autoritaran, no i tu postoji klasična balkanska začkoljica ili crnogorski apsurd - Milo Đukanović je sve to vreme uspevao da opstane na podršci koja jedva i prelazi 50 odsto podrške stanovništva. Fenomen koji, bez obzira na simpatije ili antipatije prema njemu, zaslužuje određeni respekt. Tolike godine održao se na ključnoj prvoj poziciji pa je Crna Gora jedina istočnoevropska država u kojoj je sve vreme na vlasti opcija, odnosno stranka proizašla iz bivše vladajuće komunističke partije. S razlikom od nekoliko procenta viška pokazuje da je vrlo vešt i pragmatičan političar."

U razgovoru za hrvatski list, crnogorski književnik Milorad Popović, Mila Đukanovića opisao je kao "iskusnog i svim mastima premazanog političkog kameleona".

- Kad se pogleda Đukanovićev politički put od smernog Titovog omladinca iz podobne režimske porodice (otac mu je bio sudija Ustavnog suda) do karijerističkog Miloševićevog sledbenika i predvodnika državotvog pokreta, on je nesumnjivo najdarovitiji makijavelista na ovom delu Balkana, a možda i najdarovitiji političar. Kako god bilo, pokazivao je u svim tim vremenima i pozicijama osećaj za političku realnost, veliku fleksibilnost, izuzetnu taktičku spretnost i veliki smisao za rizik. On će nesumnjivo biti najznačajnija crnogorska politička ličnost 20. veka - rekao je Popović.

Daliborka Uljarević, direktorka podgoričkog Centra za građansko obrazovanje rekla je u razgovoru za Jutranji da smatra da se Đukanoviću ne mogu osporiti politički talent i inteligencija, instinkt da prepozna unutarašnje opasnosti te da ih pravovremeno amortizuje, ali i spoljnopolitičke prioritete koji mu daju vetar u leđa i koje ekstenzivno koristi.

Glava na panju

"Đukanović je relativno mlad, tek su mu 53 godine, što znači da bi još dugo mogao biti na poziciji. Ipak, sve vreme od 1990. godine, a pogotovo od 1996., svaki izbori, kao i referendum o nezavisnosti, bili su mu presudni, sudbonosni, ključni, odlučujući. Pregledavajući arhivske tekstove i analize nakon svake izborne ture, svaki se poznavatelj zbivanja, makar usputno, zakačio za tezu da su mu, “bogomi sledeći izbori (možda) zadnji” ili, malo opreznije, da su “početak njegovog kraja”. No, svaki bi se put ugrizli za jezik.

Ni ovaj put na prošlonedeljnim izborima, koji su se činili gubitnički kao nikada dosad, Milo Đukanović nije otpao. Pobedio je na knap. Nadigrao je čak i Vladimira Putina, kao, možda pretenciozno, 1948. godine Tito Staljina. Prošao je za dlaku, kao i mnogo puta dotad, ali on je političar koji je već navikao da mu je opis političkog delovanja - glava na panju".

Istorijski folklor

"Deo Crnogoraca sebe doživljava kao neostvarene Srbe ili “zamalo Srbe”, što celu priču o toj brdovitoj zemlji zanimljivog istorijskog folklora, ideoloških mitova i deseteračkog identiteta čini jedinstvenom. Teško je naći državu koja je toliko rastrzana u pogledu sopstvenih samostalnosti. Dobar deo stanovništva ne želi je prihvatiti. U njoj se ne oseća ugodno.

Upravo ta činjenica, koliko možda apsurdna bila, Đukanoviću omogućava da bude na vlasti toliko godina jer koliko u njemu anticrnogorci vide neprijatelja toliko je za procrnogorce jedini jamac ponovno stečene državnosti."

Uljarević ističe da je Đukanović presudno uticao na obnovi državnosti Crne Gore, ali “on nije isto što i država Crna Gora i ne treba zanemariti kakvu štetu državnom interesu danas prave isti taj Đukanović i s njim povezani porodični i prijateljski krugovi kroz brojne kontroverzne poslove”.

- Uz sve njegove kontroverze i optužbe za kriminalne radnje, njegova je sudbina vezana za sudbinu Crne Gore. On je lično zainteresovan za uspeh jer je njegov odlazak sa scene u zahtevima dolaska prosrpskih snaga za njega i više nego riskantna opcija budući da su oni i ovu kampanju, plaćenu ruskim novcem, postavili sa sloganom "Mi ili on". U tom slučaju to je poruka da s "njim" u slučaju poraza mogu raditi što god hoće, pa i više i gore od toga - nastavlja Popović.

Sudbonosni izbori

Prema mišljenju Milorada Popovića, poslednji izbori bili su sudbonosni, a da je Milo kojim slučajem izgubio Crna Gora bi se vratial 20 i više godina u nazad. Đukanović je Crnoj Gori otvorio vrata evrointegracijama, izvukao ju je ispod ruskog i srpskog uticaja, a sada treba izdržati do primanja u NATO kada će se mnoge stvari promeniti, navodi Popović.

- Nakon toga će se i u Crnoj Gori vreme malo drugačije meriti. Prosrpske snage žele joj onemogućiti proevropske integracije, ali Đukanović uspeva Crnu Goru spasiti od takve kobne sudbine, neke vrste stalnog srpskog prirepka kakav je bila u Miloševićevo vreme. Kako god bilo, Milo Đukanović je brana da Crna Gora ne postane marionetska država zavisna o Beogradu, a to je bio cilj većine opozicije - kaže Popović.

Upravo zato mnogi Crnogorci začepe nos, zažmure ili okrenu glavu te zaokruže Mila Đukanovića jer su ulozi istorijsko sudbonosni i znače da Crna Gora ipak ulazi u evropski krug.

Uljarević smatra da vlast Mila Đukanovića već neko vreme “kruni”. Proces evropskih integracija, prema njenom mišljenju, urušava monopole moći, pa i DPS-a i Đukanovića. Đukanović je, verovatno, i sam svestan da je ovo njegova poslednja izborna pobeda na ovaj način, nastavlja Uljarević, i radi će na tome da se proširi koalicijski kapacitet DPS-a kako bi i u situaciji nekih budućih nepovoljnijih izbora DPS bio deo vlasti.

"Razdoblje do primanja u NATO, na proleće 2017. godine, može se smatrati relativno sigurnim periodom te vladavine, ali taj bi se proces trebao okončati pre kraja mandata ove vlade, a onda je pitanje hoće li vlada imati dovoljno vezivnog tkiva da se odupre onome što je opravdano nezadovoljstvo prilično lošom socio-ekonomskom situacijom, kaže Uljarević. Popović ističe kako Đukanović, misli li opstati na vlasti, mora uveriti procrnogorsku javnost da će provesti reforme i postaviti osnove koje jamče demokratski razvoj društva."
Pogledaj vesti o: Milo Đukanović

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.