Žiču i žito spajaju svetlo i tama

Izvor: Politika, 19.Apr.2014, 16:08   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Žiču i žito spajaju svetlo i tama

Možda bi nas, ako to već nije kasno, stvaranje opšteg i razumnog, ali i sveobavezujućeg nacionalnog programa moglo izvući iz kandži koje nas ne posustajući stežu sa svih strana

Milosav Tešić (1947) dobitnik je Nagrade grada Beograda (oblast književnosti) za knjigu pesama „Vetrovo polje”, koju je objavio „Grafomark” iz Laktaša (Republika Srpska). Autor je zbirki pesama: „Kupinovo”, „Ključ od kuće”, „Blago Božije”, „Prelest severa”, „Prelest >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << severa, Krug račanski, Dunavom”, „Sedmica”,  „Bubnjalica u pčelinjaku”, „Dar i kob”, „Grom o Svetom Savi”, „Mlinsko kolo”… Dobitnik je naših najuglednijih književnih priznanja, član je SANU od 2000. godine.

Dobili ste najvažniju nagradu prestonog grada. Kako ste, došavši iz provincije, osvajali Beograd?

Teško bi se za mene moglo reći da sam nekakav osvajač u bilo čemu. Preko četrdeset godina živim i stvaram u Beogradu, ali ne očekujući da za to budem nagrađen. Počeo sam pisati spontano, ali o nekom marketinškom oblikovanju svoga književnog razvoja nikada nisam vodio računa. Inače, Beograd je grad široke duše. Imam utisak da se u njemu ni stranci ne osećaju strancima, a kamoli mi koji smo u njega došli iz unutrašnjosti Srbije ili iz nekih drugih krajeva. Svojim bićem, svojim vidljivim i nevidljivim licem on je naša prestana ikona, verna slika naših istorijskih udesa i kratkotrajnih nacionalnih uzleta.

R. P. Nogo kaže da je vaš „pčelinji rad u stihu melanholijom protočen”. Mogu li pčele da leče melanholiju?

Mogu i pčele i ose, ako ih ne uznemiravate i slušate sa bezbedne daljine. Melanholiji, inače, pogoduju stišani šumovi i brujevi, isto koliko čisti i široki vidici. To nju ublažuje i oplemenjuje.

U knjizi „Vetrovo polje” štampane su, uz uvodnu i završnu pesmu, tri pesnička ciklusa i zbirka „Mlinsko kolo” u celini. Da li se ta knjiga može smatrati vašim najvažnijim pesničkim delom?

Može se uzeti da i ona ima važno mesto u mom dosadašnjem literarnom radu. U zbirci „Mlinsko kolo” opeva se sveopšti prostor postojanja sa čovekom u centru. U trima ciklusima u njenom okruženju takvo postojanje naknadno se osvetljava i konkretizuje lirskim sadržajima i sa ovoga i sa onoga sveta. Dve krilne pesme, u takvom kompozicionom ustrojstvu knjige „Vetrovo polje”, predstavljaju njen pejzažno-metafizički ram.

U uvodnoj pesmi govorite šta se sve može podvesti pod iskaz „časno je biti”. Kako danas, u ovom beščasnom društvu, sačuvati čast?

Ako se potpuno zaboravimo, a drugi se već svojski trude da ispadne kako to mi zaista iskreno želimo, onda sa očuvanjem časti nećemo imati ni najmanje problema: jer nećemo ni znati šta je ta reč značila i podrazumevala. Zašto bismo onda čuvali nešto što zapravo ne postoji. Desiće se to da ćemo se u opštem beščašću osećati, na neki neshvatljivo drugačiji način, veoma časno i ponosno. Držanje do one pređašnje časti biće svedeno na izgubljenog, zabludelog i smešnog pojedinca. Možda bi nas, ako to već nije kasno, stvaranje opšteg i razumnog, ali i sveobavezujućeg, nacionalnog programa moglo izvući iz kandži koje nas ne posustajući stežu sa svih strana.

Završna pesma „Sonet zimzelena” u izvesnom smislu je i oda prirodi. Poznato je da ste upućeni u botaničku i mikološku nomenklaturu (i stručnu i narodnu), to jest da vam je i kao leksikografu veoma blizak svet biljaka i gljiva. Vi ste svojevrsni agronom kulture?

Mala oaza za dušu, zeleni izrazi zemlje, jedan za drugim: dičak, dobričica, gronica, purpurna kopriva, lukomir, šumska mišjakinja, carevo oko, rosopas, sitni slez, tarčužak, zmijina trava, tušt... To su tek poneke od samoniklih zeljastih biljaka koje se, pored onih poznatijih, mogu sresti po  dorćolskim ulicama, na primer u Dubrovačkoj i Pančićevoj, gde stanujem. Tu se ponekad na starijim stablima trepetljika i dženarika pojave i lepinjarke (Laetiporus sulfureus), gljive s prekrasnim narandžastožutim klobucima. Te žive tvorevine u našem neposrednom okruženju nameću mi se smislenošću, zvučnošću i zagonetnošću svojih imena, kao i svojim opštim izgledom i raznolikošću boja. One mogu da delotvorno razgranaju pesnikov stvaralački impuls i da postanu značajan estetički činilac u njegovom doživljaju sveta.

Otkuda Žiča na početku „Mlinskog kola”, kakva je veza između Žiče i žita?

Uz primetnu zvukovnu vezu, Žiču i žito spajaju njihovi svetlotamni značenjski sadržaji: praiskonski, mitski, istorijski, hrišćanski ... U toj sprezi radi točak postojanja, tutnji njegov mlin sa onim što se vidi i ne vidi, što je manjim delom izrecivo, a većim neizrecivo.

U jednoj pesmi kažete: „Može svemir da se skapi / u širinu jedne kapi”. Da li Tvorac još stoji iza dela koje je napravio?

Verujem da stoji, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog onih pravednika među ljudima koji mu odano služe. Njih je oduvek bilo, kao što ih i danas ima. Ako je za utehu, verujmo da će Tvorac jednom svakome suditi, ali ne po zemaljskom pravu jačega, nego po svojoj, Božijoj pravdi.

Poznajete našu tradiciju, religiju, mitologiju. Ne odričete se srpstva, danas, kada to nije mnogo popularno?

Nisam daleko od pomisli da se prirodna privrženost narodu kojem pripadamo u nekim našim (zašto našim) evrointegrativnim i globalističkim krugovima, kao i u nevladinim organizacijama, bezmalo smatra krivičnim delom. Više puta sam se na nekim skorašnjim skupovima u Beogradu osećao kao pripadnik skrajnute nacionalne manjine.

Sržne odrednice našeg nacionalnog bića ugrožene su i otvoreno se pokušava da se one preinače u nešto sasvim drugo i suprotno. Kako drugačije shvatiti stalne pritiske na Srbiju (u vidu uslovljavanja, ucenjivanja i zahteva na čije ispunjenje nijedna država ne bi pristala), nego kao lomljenje i satiranje duha i duše srpskog naroda, a zarad nečega veoma neizvesnog. Šta će od nas, kao jednog starog naroda s jasno određenom istorijom i kulturom, ostati ako dopustimo da se obezvredi ono što nam je najdragocenije, to jest sve ono što se prečistilo kroz strogo sito vremena i postalo naša živa tradicija? Uza sve ovo, mi smo uveliko narod u nestajanju.

Zoran Radisavljević

objavljeno: 19.04.2014

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.