Stevan Filipović: Naš posao je bizarni hobi

Izvor: Blic, 28.Jul.2015, 17:01   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Stevan Filipović: Naš posao je bizarni hobi

I da nije bilo nagrade, posle premijere mogli smo otići iz Pule punog srca - kaže reditelj filma "Pored mene" nakon osvajanja Zlatne arene.

Filipovićev film je u subotu poneo titulu najboljeg dugometražnog ostvarenja u okviru takmičarskog međunarodnog programa 62. Pulskog filmskog festivala, na kome je ujedno doživeo i svetsku premijeru.

- Svi smo imali tremu pred premijeru kako će publika da reaguje, a čini mi se da svako ko je bio može da posvedoči da je >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << mnogobrojna publika disala sa filmom i da je svaki put reagovala kako je trebalo. Na kraju je ovacijama dočekana ekipa. Predivno iskustvo i posle toga, i da je bilo i da nije bilo nagrade, mislim da je bilo fer da odemo punog srca. Zaista sam prezadovoljan, dobiti nagradu posle premijere i od takvog žirija, veliko je priznanje. Nekako je nadrealno bilo na ceremoniji dodele i primati Arenu.

Prvi put u 62-godišnjoj istoriji, festival je imao dve svetske premijere a jedna je upravo Vašeg filma. Sa kakvim utiscima ste se vratili iz Pule?

 - Nisam se još vratio, a utisci su fenomenalni. Znamo koliko svetska premijera znači za svaki film, to je početak života, prvi kontakti sa publikom i kritikom... Negde je logičan izbor bio da to bude upravo Pula. S jedne strane, istorija Pulskog festivala je istorija jugoslovenske kinematografije iz koje svi mi koji se bavimo filmskom umetnošću na ovim prostorima potičemo i drago mi je da doprinosimo očuvanju tog kontinuiteta. S druge, Pulska Arena je spektakulatan ambijent za prikazivanje filma. Nas je bilo skoro 30, kažu jedna od ako ne i najbrojnija ekipa u istoriji festivala, i lepo je što su mladi glumci i glumice, glavni junaci ovog filma, imali priliku da dožive spektakulatno otvaranje.

Možete li izdvojiti kritiku koju ste čuli ili pročitali nakon ove svetske premijere filma?

- Dve bih izdvojio. Prava je kritika mlade filmske kritičarke Vrdoljak, koja je bila u

"Film "Pored mene" govori o razredu maturanata tzv. otpisane generacije. Najgori razred u školi kako ga zovu. I ako mislite da je ovo još jedan adolescentski žvakaća film, nemojte tako naglo krenuti okretati očima, jer bi mogli svašta propustiti", iz kritike Kristine Vrdoljak

radnoj grupi najpoznatijeg hrtvatskog kritičara Nenada Polimca. Mislim da je pogodila suštinu onoga što smo pokušali da ispričamo ovom pričom, taj generacijski aspket koji mislim da je sjajno iskomunicirao na svim nivoima sa publikom. Uvek postoji strah da li je film suviše lokalan i sećam se kad smo bili na Novom Zelandu sa "Šišanjem" imao sam tremu kako će jedna takva priča iskomunicirati sa novozelandskom publikom. Međutim, prošlo je sjajno, a drago mi je da je tako bilo i ovde. Problemi o kojima pričamo i teme kojima se bavimo slične su, akutne. Druga je SMS poruka "Remek-djelo".

Ima li razlike u odnosu kvaliteta savremenog srpskog i hrvatskog filma? Kakav je odnos države i ulaganja u ove dve kinematografije?

- I Srbija i Hrvatska prave dobre filmove. Situacija u Hrvatskoj se popravila u poslednjih nekoliko godina, a to nije ni čudno. Sam podatak da je budžet u Srbiji za kinematografiju oko dva miliona evra, a u Hrvatskoj više od 10, govori dovoljno. Međutim, nije sam budžet u Srbiji toliki problem. Mi nismo imali konkurs već skoro dve godine, a znamo da je za domaće filmove često to jedini izvor finansiranja. I kad se desi konkurs kod nas, često kriterijumi nisu dovoljno dobro definisani i bude sukoba interesa. Hrvatski nacionalni fond, sam pogled na njihov sajt pokazuje ozbiljan stepen transparentnosti, a to sve govori o koracima ka pravljenju ozbiljne kinematografije gde je ključna reč kontinuitet. Mi to nemamo, što svodi naš posao na bizarni hobi. Ako ne možemo da smislimo rešenje, možemo da iskopiramo od suseda i pokrenemo stvari sa mrtve tačke. Filmove koje gledamo u Hrvatskoj, poput "Zvizdana" koji je dobio nagradu u Kanu, rezultat su te politike - dugoročnog razmišljanja i ulaganja u ono što bi vremenom trebalo da donese rezultat.

Škola kao metafora društva

„Za hrabro portretiranje nove generacije našeg vremena koju progone duhovi starih ideologija i strahovi prema neizvesnoj budućnosti, novim vrednostima i tehnologiji. Posebno pohvaljujemo izvedbe mladih glumaca koji su s posebnim veštinama pružili umetničku tvorevinu srednje škole kao metaforu našeg društva, nažalost, još uvek duboko pogođenim nacionalizmom, homofobijom i klasnom diskriminacijom“, obrazložio je žiri nagradu Zlatna arena za najbolji dugometražni film koju je dodelio ostvarenju Stevana Filipovića „Pored mene“.

Domaćoj publici film "Pored mene", produkcijske kuće "Hypnopolis", premijerno će biti prikazan 23. septembra u Sava centru.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.