Glazbom se istjeruje loša energija  

U novom broju hrvatskog časopisa "Gordogan" objavljen je temat "Povijest u stihovima - pjesme o drugu Titu i još nekim drugovima", koji je priredio Branko Matan. Na jednom mestu sakupljeno je ono što se pevalo Franji Josipu I, Karlu I Habsburškome, Petru I Karađorđeviću, Stjepanu Radiću, Lenjinu, Staljinu, Vladku Mačeku, Aleksandru I Karađorđeviću, Petru II Karađorđeviću, >> Pročitaj celu vest na sajtu e-Novine << Adolfu Hitleru, Anti Paveliću, Josipu Brozu Titu, Slobodanu Miloševiću, Franji Tuđmanu, Ivici Račanu i Stipi Mesiću

U okviru temata Matan objavljuje brojne priloge i primere udvoričke poezije, podeljene po sledećim temama: Antisemitski stihovi & proza, Balkanski ratovi, Svjetski rat, Kraljevina SHS & Kraljevina Jugoslavija, Drugi svjetski rat, Ustaše, Saveznici, Bleiburg, Narodni sud, Crkovnjaci na sudu, Nurnberški proces, Petogodišnji plan, Komunistička partija, Brigadiri, udarnici & pruga, Štafeta, Informbiro, Goli otok, Udba, Politička emigracija poslije 1945, Rat u Bosni i srpski pjesnici, Republika Srpska Krajina & srpska strana rata u Hrvatskoj, Direktivni stihovi & proza, Turski kutak...

Branko Matan u uvodu piše: „Zamisao da se istraži kakve su se pjesme u posljednja dva stoljeća pjevale našim vlastodršcima i političkim vođama ima dva osnovna motiva. Jedan je književni, drugi politički. Zanimalo me bezbroj stvari, velikih i malih. Jesu li, primjerice, pjesme u pohvalu Franje Josipa, kralja Aleksandra, Stjepana Radića, Ante Pavelića i Tita međusobno slične? Ako jesu, u čemu to jesu? ... Na koji način se iskustvo totalitarizma očituje u tim stihovima? Hoće li se glasovi političkih vjernika razlikovati od glasova simulanata? Kada i kako djeca ulaze u igru, i kao tema i kao autori? Postoji li, tako, Nazorova pjesma Paveliću iz početka NDH, pjesma o kojoj se destljećima pričaju opake priče, najčešće šapatom? Što je to i kakva je Davičova ponekad spominjana poema u pohvalu Udbi? Tko je sve od poznatih hrvatskih književnika i javnih radnika hvalio Aleksandra, tko je sve - i kako - jadikovao nakon njegove smrti? Što se krije iza tvrdnji da je vrhbosanski nadbiskup Šarić sastavljao stihovane hvalospjeve Paveliću? Koliko ima temelja u optužbama da je Ivan Tolj, bizarni Tuđmanov general-pjesnik, u svojoj prethodnoj inkarnaciji bio glorifikator Tita i samoupravnog socijalizma?“

Na osnovu svoga rada Branko Matan neke od ovih tvrdnji relaksira a neke i osporava. Govoreći dalje, o političkim motivima svog istraživanja, autor kaže da je Hrvatska veći deo dvadesetog veka provela u autoritarnim režimima i da dolazak demokratije nije doveo do ozbiljnijeg suočavanja s prošlošću: „ Umjesto čistoga zraka dobili smo novi život starih otrova. Umjesto znanosti imamo navijačke strasti, umjesto činjenica režimsku propagandu i međusobna optuživanja ustaša i partizana.

Povrh toga, godine 2007. i 2008. donijele su nešto što je čak početkom devedesetih, u valjda najmračnije doba tuđmanovštine, bilo nemoguće: deseci tisuća ljudi, većinom veoma mladih, mnogi u crnoj odjeći, na sportskim stadionima i na koncertima ozarenih lica uzvikuju 'Za dom, spremni!' A u isto vrijeme, u propratnoj, paralelnoj slici, u reakcijama političke i kulturne elite, nema osobite zabrinutosti: među liberalnim intelektualcima dominira teza o svojevrsnoj 'subkulturi' (kao da nacizam prije dolaska na vlast nije bio 'subkultura'), govori se o pojavi koja je karakteristična za sve postkomunističke zemlje (premda je očito da nije)

Želja mi je, u skladu s time, bila da pokušam unijeti u hrvatsku javnost – unutar minijature kojom sam se počeo baviti – barem malo čistoga zraka. Nismo se svi dobrovoljno javljali u prve redove, nismo svi pjevali Paveliću i Titu, nismo bacali blato na nemoćne i obespravljene, na one koji su ležali na zemlji. Ili putovali u smrt. Ako smo i bacili neku grudu, nisu sve grude iste, nismo svi ni podjednako okaljani ni jednako nevini.

Izbor koji slijedi nije nikakva antologija. Prije bih rekao da se radi o preliminarnome izvješću nastalome na osnovu uvida u relativno malen uzorak. Izbor je kombinacija visokoga i niskoga, poznatoga i nepoznatoga, vrhunskih tekstova i polupismenoga prtljanja. U cijelom poslu, prepunome kojekakvih iznenađenja, najviše me zapanjila pojava antisemitskih stihova, njihova količina, njihova brutalnost i tvrda upornost njihova kontinuiteta. S obzirom na narav većine tih stihova, a i činjenicu da je hrvatski antisemitizam uglavnom nepoznat (pa i znanstveno neistražen), bilo je nužno stihove dopuniti razmjerno opsežnim proznim prilozima.“

Svu delikatnost nastanka i eventualnog tumačenja ovakvih pesama, u principu, autor pokazuje na pesmi Poklon Titu, Antuna Šoljana i drugim gde se u dijahronijskim poređenjima može doći do zanimljivih zaključaka. Nešto što je u jednom političkom režimu pohvala u drugom može biti provokacija.

Iako u okviru jednog časopisa ili baš zahvaljujući tome, njegovom velikom formatu i dobrim fotografijama i slikama, dokumentima i karikaturama, temat Povijest u stihovima odlično izgleda. Svaku pesmu prati beleška o autoru, mestu, vremenu izdavanja, kao i po potrebi, kontekstualni informativni dodatak. Priređivač je za koju godinu najavio opsežniju studiju, knjigu istoga naslova u kojoj će se, na primer, detaljno pozabaviti i hrvatsko-srpskom prepirkom povodom smrti Branka Miljkovića u Zagrebu. Čujemo i da je ovaj broj časopisa "Gordogan" razgrabljen u Zagrebu. Ovde donosimo kratak izbor iz temata.

Nebraći!

Pjeva se po napjevu: Nije Rijeka...

Kad ih Turčin tjerao

Nemilice derao

Podlo roblje svakome,

Crne duše lakome.

Van Srbi, van Srbi

Iz Hrvatske van!

Za crna Vam nedjela

Svanu crni dan!

U kuću ih primismo

Na srce ih privismo,

Bratskim mlijekom dojismo,

Bratskom krvlju pojismo.

Van Srbi... (opetuje se)

Ali Srbi izdajni

Odmetnici potajni,

Izdajom nam plaćali,

Ljubav mržnjom vraćali.

Van Srbi...

Veliku je misao

Hrvat krvlju pisao,

Srbin klet je gušio

Našu sreću rušio.

Van Srbi...

Sad nek srce miruje,

Mač i puška piruje!

Klete srpske gavrane,

Privijajmo na grane.

Van Srbi...

Nek ih ljudi ispljuju,

A orlovi iskljuju,

Da nam doma ne kuže,

Da nam slave ne ruže.

Van Srbi...

(an) 1914.

Čika Pera jaši konja biela

“Čika Pera jaši konja biela,

Za njim ide Amerika ciela’’;

Amerika nosi tri miljarde,

Da Srbiji za junaštvo dade,

A to nisu austtrijske karte

Nego samo sve žutice zlate!

Čika Pera jaši po Balkanu,

Tri puta je izagnao Švabu;

Mala ptica skršila je orla;

To je nova dika Srbinova;

Srbija je našeg neba zviezda,

Nju mi slavi Jugoslavja ciela!

Juraj Kapić, 1918.

Dok spavam u svom snu...

Dok spavam u svom snu

svaku noć milujem Lenjina.

Dodirujući njegovu crnu metalnu glavu

na postolju od sivog mramora.

Neki ne vole ono što ja volim

pa sam ga sklonio od ljudskog pogleda

u dno police s knjigama,

pored postelje.

U početku često je padao

jer je bista odvojena od postolja,

a ja ne umijem učvrstiti

ništa što je labavo.

No, to mu nije smetalo.

Naviknut da ga ruše,

možda se samo, ćelav, ljutio

na ruku, koja ga, u snu, dotiče.

Goran Babić, (iz knjige Goblen; Pjesme, 2005.)

Kralju Petre, peta si kolona...

Kralju Petre, peta si kolona,

Nećeš s nama vladat’ iz Londona.

Kralju Petre, bio si na vladi,

A sad uzmi lopatu pa radi.

Mi nećemo ni cara ni kralja,

Mi hoćemo Tita za maršala.

(an) 1949.

Vođi njemačkog naroda

Bože mili što Hrvati kliču,

Velikanu njemačkome viču:

Adolf Hitler, Bog ga poživio!

Hrvatskoj je dobra učinio.

Sa svojim dobrim junacima

Spasi nas od srpskih batina.

Od zatvora i srpskog režima,

Spasio je hrvatskoga sina,

Od svih divljih zvjeradi,

Pa sad seljak mirno poso radi.

Zato molimo Svevišnjega Boga:

Da sačuva roda njemačkoga!

Daj mu Bože one silne moći,

Pa da može do svog cilja doći!

Daj mu Bože, što mu srce želi,

Pratili ga svud Božji anđeli!

(...)

Kata Hanić, seljakinja iz Lojana, 1941.

Poglavniku

Poglavniče, nado naša,

Bog nek Te živi,

jer Tvome velikom djelu

cio svijet se divi.

Ostvario si nam sanak,

kojega smo snili

kroz osam stoljeća dugih

naši pređi mili.

Ja ne shvaćam mnogo toga,

jer sam jošte mala,

ali znam da za tu sreću

Tebi ide hvala.

Kratka nam je ovog svijeta

naša sreća zemna,

no dok živim, ja ću uvijek

biti za Dom spremna!

Vera Drdić, II razred, 1942, Dječji časopis Ustaška uzdanica

Popevka

Nitko više ne bu imel

Debelog trbuha,

Nek bu saki sada delal

Za komaček kruha!

Ta popevka svud se peva:

Nigde nije glad,

Jer lenčine se eksportira

V lepi – Logor-grad!

Fay, 1941.

Nit u tikvi čvrsta suda...

Nit u tikvi čvrsta suda,

Nit u židu bratska druga,

Židov jer je samo – juda

- Roda našeg teška kuga.

(an) 1941.

Titovo ime

Ako ima ljubavi

moćnije od ljubavi,

mi ćemo Te voleti takvom ljubavi.

Ako postoji svetlost

više od svetlosti,

Ti ćeš nam biti takva svetlost.

Ako ima večnosti

i ako večnost ima ime,

ime večnosti je Titovo ime.

Adam Puslojić, maj 1980.

Oj Račane...

Oj Račane, čvoknila te guja

što ti smeta Bljesak i Oluja.

(an)

Gospe moja...

Gospe moja, ako si u stanju,

jami Stipu, a vrati nam Franju.

(an)

Dizao sam kredite boračke...

Dizao sam kredite boračke

I nosio komunjarske značke,

Lagao sam partiju i banku

Da sam bio prvi u Ustanku!

Bijah goljo, crnom Titu prodan,

Sad sam četnik, samo Draži odan!

Oj!

(an)

Nastavak na e-Novine... 0 0

Dodajte komentar