Izvor: Nezavisne Novine, 22.Jun.2017, 09:36   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Nikola Čuljić, umjetnik iz Kruševca: Neke tehnike i poteze ljubomorno čuvam

Jedan umjetnik iz Srbije oduševio je svijet svojim 3D crtežima, koji su toliko realistični da je teško povjerovati da je proces njihovog nastanka bilo crtanje.

Riječ je o Nikoli Čuljiću iz Kruševca u Srbiji, koji je, kako to kod našeg naroda obično biva, prvo prepoznat u svijetu, pa tek onda u svojoj državi i regionu.

Ovaj tridesetjednogodišnji umjetnik u priču sa 3D crtežima uplovio je tek prije nekoliko godina prateći tutorijale na internetu, ali i sopstveno >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << nahođenje. Nije se školovao za ovo zvanje, ali talenat koji bi se teško mogao naučiti je naslijedio od oca.

Priču o njemu i njegovim radovima, osim na brojnim portalima u Srbiji, možete pronaći i na stranim poput Bored Panda i Mashable.

I pored sveg talenta, a sada već i ozbiljne popularnosti, ovaj umjetnik nije izgubio skromnost pa je u veoma iskrenom intervjuu za "Nezavisne" otkrio ponešto o tehnici nastanka njegovih radova, zemljama iz kojih mu stižu pozivi za njegova djela, ali i vremenu koje provodi za, uslovno rečeno, slikarskim platnom.

NN: Vaši crteži u pravom smislu te riječi oduzimaju dah... Možete li za naše čitaoce otkriti kako je krenula ta priča sa 3D slikama?

ČULJIĆ: Moja priča sa crtanjem je krenula 2013. godine kada sam na papiru iz bloka počeo da crtam portrete najobičnijom grafitnom olovkom. Pre toga nisam crtao, nije me to preterano zanimalo, ali talenat za to sam oduvek imao. S početkom crtanja sam počeo da pratim svetske umetnike i shvatio da je u svetu portreta teško isplivati jer prosto je neverovatno kakvih sve genija u toj oblasti ima. Shvatio sam da moram da radim nešto drugačije.

NN: Zašto baš ta tehnika i koliko je ona zahtjevna, možete li na neki način objasniti kako nastaje 3D crtež?

ČULJIĆ: 3D crtanjem se bavi mali broj ljudi, a na YouTubeu sam prvi put video kako nastaju ti radovi. Ono što sam tada video nije bilo preterano realistično, mada je bilo zanimljivo. Shvatio sam da ako realizam pretvorim u 3D, moći ću da privučem pažnju, što sam na kraju i uspeo. Sve se svodi na izduživanje postojeće slike i obrezivanje gornjeg dela crteža tako da kada se taj crtež postavi na ravnu površinu i kada se gleda pod uglom od 45 stepeni nastaje magija. Naravno, sve je u detaljima i senkama, kompozicija senki mora biti toliko tačna da može da prevari ljudsko oko.

NN: Jeste li strastveni crtač u smislu vremena koje provodite crtajući i koliko je uopšte potrebno vremena da bi neki rad nastao?

ČULJIĆ: Može se reći da jesam jer sam hvatao sebe da satima sedim i crtam u istom položaju bez minuta pauze. Kasnije sam počeo da se trudim da pravim pauze, da odmaram oči i kičmu. Pauze su dobre i zbog toga što posle svake pauze uvidiš greške. Vreme crtanja zavisi od veličine i detalja na crtežu, a najviše vremena mi oduzimaju 3D automobili, gde je vreme crtanja i po nekoliko dana.

NN: Zahvaljujući internetu i društvenim mrežama priča o Vašoj umjetnosti se proširila po cijelom svijetu. Koliko Vam prija ta vrsta popularnosti i odakle su sve ljudi naručivali Vaše radove?

ČULJIĆ: Internet i društvene mreže su mi jako pomogli, zapravo da nije bilo toga za mene verovatno ne bi niko znao. Slagao bih kada bih rekao da mi ne prija ta vrsta popularnosti, ali se trudim da i dalje budem skroman, a to ljudi koji su oko mene znaju najbolje. Mogu se pohvaliti da sam radio za ljude sa gotovo svih kontinenata, za mnoge evropske zemlje, mada ubedljivo prednjače Sjedinjene Američke Države. Crtao sam i za ljude iz Nigerije, Tajvana, Novog Zelanda...

NN: Umjetničke tehnike, ali i sama umjetnost su se u današnje vrijeme dosta promijenili. Platno i kist odavno nisu glavno sredstvo za rad slikara. Koliko je bitno pratiti trendove, a opet na neki način ostati svoj?

ČULJIĆ: Naravno da je neophodno pratiti trendove. Pošto ja uglavnom radim tehnikom pastela, markera i drvenih bojica, trudim se da mi materijal uvek bude kvalitetan i da se crta na kvalitetnom papiru. Ja imam neke svoje tehnike i poteze koje, mogu reći, ljubomorno čuvam za sebe pa zbog toga i ne snimam procese nastajanja crteža, iako mi mnogi to traže. Drugi razlog što to ne radim je što onda nisam opušten u crtanju.

NN: Postoji li neki rad koji zbog zahtjevnog objekta niste uspjeli završiti ili biste izdvojili neki koji Vas je posebno stavio na slatke muke?

ČULJIĆ: Ako bih započeo neki rad, morao bih ga završiti makar pocepao pet listova papira dok ne dobijem ono što sam zamislio. Ja sam prilično racionalna osoba pa pre početka crtanja studiozno proučim sliku. Onda u glavi zadam poteze i korake i krenem. Ako shvatim da je nemoguće nacrtati, ne počinjem. Naravno, to se vremenom menjalo, pa su nekad ogromni izazovi postajali rutinski crteži.

NN: Dobila sam i informaciju da izrađujete ikone. Koliko ste posvećeni tom dijelu Vašeg umjetničkog djelovanja?

ČULJIĆ: Nadovezao bih se na prošlo pitanje i demantovao sam sebe. Eto, mogu reći da je to bio moj najveći izazov i jedini put da nisam znao kako će to na kraju ispasti jer sam radio dve ikone na velikom formatu tehnikom air brush, sa kojom se ranije nisam susretao. Uz puno muke i mnogo dana oslikavanja uspeo sam da završim i mogu slobodno reći da sam na te radove najponosniji.

NN: Da li Vam je izrada 3D crteža danas posao od kojeg živite ili je to ipak hobi koji Vam donosi dodatne prihode?

ČULJIĆ: Ovo je danas jedini posao kojim se bavim. Verovatno ne bih postigao zavidan uspeh da sam zadnjih nekoliko godina odvajao samo par sati nedeljno jer toliko bih mogao da odvojim da sam imao stalni posao. Ja sam crtao bukvalno svakog dana. Trudio sam se da isplivam, da svoje ime pretvorim u sinonim za ovu vrstu umetnosti i mislim da sam koliko-toliko uspeo u tome, ali to nije kraj, idem dalje. Naravno, prihod koji ovim ostvarujem je i dodatni podstrek da se ovim bavim i dalje.
Pogledaj vesti o: Kruševac

Nastavak na Nezavisne Novine...