Četiri priče iz Velikog rata koje sigurno niste čuli

Izvor: Blic, 29.Jul.2014, 00:46   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Četiri priče iz Velikog rata koje sigurno niste čuli

Prvi svetski rat izbio je na današnji dan pre tačno sto godina. Njegova prva žrtva, po svemu sudeći, nije bio srpski vojnik na Savi već ruski poslanik u Beogradu. Nikolaj Hartvig

O Prvom svetskom ratu poslednih meseci dosta se govori. Tekstovi i fotografije iz istorijskih knjiga preselili su se u novinske stupce.

Istoričari svakodnevno i s pravom podsećaju na velike i važne događaje, kao što su ultimatum Austrougarske Kraljevini Srbiji 23. jula 1914, zatim slavne >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << bitke, Cerska i Kolubarska, ne zaboravlja se nadljudska odbrana Beograda i inspirativan govor majora Gavrilovića vojnicima: “Vaši životi više ne postoje...”.

U pozadini ovih važnih datuma odigravali su se takođe značajni, ali javnosti mnogo manje poznati događaji, koje istorijske čitanke ne beleže. Neki od njih su tek odskora poznati istoričarima, kao što je priča o sumnjivoj smrti ruskog poslanika u Kraljevini Srbiji Nikolaja Hartviga. Nju je u ruskim arhivama pre tri godine otkrio dr Đorđe Đurić, docent na Odseku za istoriju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i generalni sekretar Matice Srpske.

- Nikolaj Herihovič Hartvig bio je ruski poslanik u Srbiji od 1909. do iznenadne smrti tog 10. jula 1914. godine, u poslanstvu Austrougarske monarhije u Beogradu kada mu je pozlilo, po svemu sudeći, nakon što je od barona Vladimira Gizla čuo da monarhija sprema ultimatum Srbiji - smatra Đurić.

Međutim, od čega je zaista umro Hartvig, inače omiljen kod Srba i jedan od najznačajnijih učesnika događaja na Balkanu uoči Prvog svetskog rata, nikad se nije utvrdilo jer obdukcija nije urađena, a jedini svedok infarkta bio je sam austrijski baron koji je tvrdio da Hartvig u poslanstvu ništa nije okusio, ni vodu.

Spis koji odgovornost pripisuje Nemačkoj

Drugi zanimljiv događaj vezan za Veliki rat tiče se memoranduma nemačkog plemića i poslanika u Londonu kneza Karla Maksa Lihnovskog. On je 1916. godine napisao spis koji je dostavljen nemačkom vojnom i političkom vrhu kao interni dokument. Međutim, neplanirano je dospeo u ruke švedskim socijalistima preko kojih je objavljen.

- Ovaj dokument odgovornost za izbijanje rata nedvosmisleno pripisuje nemačkim i austrougarskim vojnim i političkim krugovima. Lihnovski tvrdi da su oni odbili i onemogućili ozbiljna posredovanja da se rat izbegne - kaže Đurić dodajući da je upravo memorandum Lihnovskog tokom Mirovne konferencije u Vesaju korišćen kao jedan od važnih argumenata da se Nemačka proglasi krivom za izbijanje rata.

Težak poraz u Sremu

Treći slučaj manje poznat je težak poraz srpske vojske početkom septembra 1914. u Sremu.

- Saveznici su zahtevali, pre svih Francuzi, da srpska vojska pređe u Srem i za sebe veže glavninu austrougarskih snaga koje su bile spremne za odlazak u Rusiju. Naša vojska je to i u radila, ali je pretrpela težek poraz, izgubljeno je blizu sedam hiljada vojnika i to u jednom danu - kaže Đurić.

Posle Albanije, oporavak u Tunisu

Konačno, sve se zna o prelasku preko Albanije, ali manje je poznato da je čak 60.000 Srba oporavak našlo u francuskoj ratnoj bazi u Bizerti u Tunisu, koji po dobru pamte admirala Emila Geprata, guvernera Bizerte.

Kad je Geprat 1930. posetio Beograd, narod ga je na rukama nosio od Železničke stanice do Slavije, o čemu piše i naš sagovornik u knjizi “Srbija u Prvom svetskom ratu, ilustrovana hronologija”.

Neki od najvažnijih događaja

Ultimatum

Austrougarska vlada uputila je Kraljevini Srbiji 23. jula 1914. Ultimatum u deset tačaka, smatrajući je posredno odgovornom za Sarajevski atentat. Ultimatum je u zgradi poslanstva monarhije (današnja zgrada katoličke nadbiskupije, Svetozara Markovića 20) uručen ministru finansija Lazaru Pačuu. Kad je Srbija odbila ultimatum (nije mogla da prihvati da austrougarski činovnici istražuju atentat na našoj teritoriji), monarhija je objavila rat pet dana kasnije, 28. jula 1914.

Cerska bitka

Prva pobeda u Prvom svetskom ratu. Austrougarska vojska krenula je u prvu ofanzivu odmah po objavi rata 28. jula 1914. Deo njenih jakih trupa bio je na planini Cer. Bitka je izbila u noći 15. avgusta 1914. godine, kada su delovi srpske divizije naišli na austrougarske izvidnice ulogorene na padinama planine. Borbe su trajale deset dana. Izginulo je na srpskoj strani 3.000 vojnika, a 15.000 ranjeno. Kod neprijatelja, bilo je 8.000 mrtvih, 30.000 ranjenih i 4.500 zarobljenih. Najzaslužniji za pobedu je general Stepa Stepanović.

Kolubarska bitka

Najznačajnija bitka u Prvom svetskom ratu. Vođena je u novembru i decembru 1914. godine na frontu dugom 200 kilometara. Okončana je uspešnom kontraofanzivom koju je izvela Prva armija pod komandom generala Živojina Mišića, protiv brojnije i bolje opremljene austrougarske armade, u trenutku kada je ceo svet očekivao vesti o kapitulaciji Kraljevine Srbije.

Prelazak preko Albanije

Albanska golgota termin je koji se najčešće koristi za povlačenje vojske i naroda preko crnogorskih i albanskih planina u zimu 1915/16. Narod i vojska povlačili su se pred invazijom Centralnih sila. Povlačenje je išlo u više kolona iz pravca Metohije ka Jadranskom moru, Italiji i Severnoj Africi. Više hiljada ljudi je stradalo, a oko 150.000 preživelih priključilo se saveznicima u proboju Solunskog fronta.

Najčitanije SADA:
Pogledaj vesti o: Kolubara

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.