Priča o Predragu Šuputu - trnoviti put od Ličkog Osika do košarkaške Evrolige

Izvor: 025info.rs, 18.Dec.2014, 16:23   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Priča o Predragu Šuputu - trnoviti put od Ličkog Osika do košarkaške Evrolige

Da život zaista zna da napiše pravu dramu uverili smo se kad smo upoznali glavnog junaka ove priče. Kada smo čuli ton, način i emociju koju je unosio u svaku izgovorenu rečenicu.

Kada se prisećao ratnog vihora i napuštanja doma u Ličkom Osiku, godina u kojima se probijao ka košarkaškom vrhu, ali i kada je pričao o nasledicima, sinovima koji su od malih nogu krenuli očevim, sportskim stopama. "Neće smokva, no pod smokvu."

Predrag Šuput je čovek koji >> Pročitaj celu vest na sajtu 025info.rs << je razbio duhove prošlosti, koji je u karijeri uvek bio vođen velikom željom za pobedama, pa tako i danas u poznim igračkim godinama, kada je na zalasku karijere, pokušava da tu "borbenu žicu" prenese na saigrače, ali i kompletan kadar Košarkaškog kluba Dunav iz Apatina. Krenuo je u novu priču, bez straha da neće uspeti i da rezultat neće doći. To jednostavno nije njegov stil.

O Peđi smo čuli da se veliki ljubitelj sporta generalno, da je kao mali počeo da juri za loptom i da je uvek imao svoj, nepokolebljiv stav. Tako je bio jedan od retkih u njegovoj okolini koji nije navijao za Zvezdu. Za razliku od oca koji je veliki zvezdaš, Predrag je zavoleo crno bele boje.

"Tačno tako. To što sam bio kontraš, sad mi se vraća, pošto srednji sin navija za Zvezdu (smeh), no najmlađi i najstariji sin su za sada partizanovci. Videćemo da li će i ostati." - počinje priču za 025info, Predrag Šuput.

Ono što nas je zanimalo, i što smo odmah hteli da čujemo, jeste da li je bar u jednom trenutku u toku svoje karijere pomislio da će košarkašku penziju dočekati u Apatinu. Kakvo je stanje u KK Dunav, i teče li sve po planu?

"Već ste me poslali u penziju (smeh). Šalim se, jesam svakako. Nekoliko godina traje ta ideja, i drago mi je što je to sada zaživelo. Rezultati to pokazuju o ovih 4-5 meseci i ja se zaista svim silama trudim da pomognem koliko mogu. Od gubitnika smo želeli da napravimo pobednike. Jedni smo od favorita za ulazak u viši rang, vraćamo polako i publiku u halu i nema razloga da budem nezadovoljan. Sve teče po planu." - kaže Peđa Šuput.

Nismo mogli a da se ne vratimo 20 godina unazad...

"Ma rat nikome nije dobro doneo, sto se vidi. Isto tako se i vidi da Srbi i Hrvati teško mogu zajedno, ali slušajte, ja sam kroz karijeru stekao toliko prijatelja Hrvata sa kojima sam i dan danas u sjajnim odnosima. Kada sam došao u Nemačku, najviše mi je pomogao saigrač Ivan Pavić, kod kojeg i odlazim nekoliko puta godišnje. Njegov rođak Matej Mamić, bivši igrač Cibone, a nakon toga sportski direktor berlinske Albe me je i preporučio Cedeviti. Kroz Jadransku ligu sam upoznao i stekao veliki broj prijatelja u hrvatskim klubovima što je dokaz da je sport, a pogotovo košarka srušila sve te ratne barijere."

Cedevita, Boža Maljković...

"Odlična ekipa je formirana tada. Boža je iskusan trener, sjajan čovek od kojega sam "pokupio" mnogo dobrih stvari. Veliki autoritet za kojeg imam samo reči hvale."

Ostali? Čuli smo da si zagrebačke dane najviše provodio sa Markom Tomasom.

"Jeste... Tu je bio Marko, potom Marino Baždarić, Lukša Andrić, Suton... Družili smo se i van parketa, provodili vreme zajedno, odlazili na večere... Divan period i još jedan dokaz onoga što sam malopre spomenuo. Sport je spojio ljude, nema to puno mudrosti." - iskreno će Šuput.

Bežimo sa teških tema. Gledamo te takvog od "dva i kusur" metra i ne verujemo da si nekad igrao fudbal, bio vihorno levo krilo koje je upijalo pokrete Mitra Mrkele.

"Ha-ha... Tačno je, mene su i zvali Mrkela. Bio sam talentovan igrač, tako bar kažu, da ne ispadne da se hvalim. Nekada je bilo takvo vreme, ljudi su bili talentovani za nekoliko sportova, što i ja danas savetujem svojim sinovima dok su još mali, da probaju više sportova, a kasnije će se profilisati u čemu su najbolji.

Košarku sam počeo igrati kasnije, i sa starijima od sebe, uvek je bilo žestoko. Ja često kažem "trojku šutni, ali zicer nećeš dati" (smeh)... Tako da, to je to. Prešao sam na košarku i očigledno nisam pogrešio."
- ističe bivši as Vojvodine, Partizana, Hemofarma, Bamberga i Cedevite.

Pratiš li vrhunsku košarku, ABA ligu, Evroligu, kako ocenjuješ dosadašnji tok sezone, ko su favoriti...?

"Naravno da pratim. Što se ABA lige tiče, Zvezda je nažalost favorit (smeh). Šalim se, dobri su stvarno. Partizan svakako ne treba otpisati, pogotovo sad sa Pavlovićem, sinoć sam gledao i Cedevitu, Budućnost ima dobru ekipu... A što se Evrolige tiče, Barselona, Olimpijakos, CSKA... Međutim, fajnal for je uvek donosio iznenađenja, setimo se Makabija u Evropi, kao i Cibone na Jadranu. Tako da, u ovom trenutku ne mora ništa da znači, moguća su iznenađenja, videćemo."

Kako gledaš na uspehe reprezentacije? Dočekali smo da klinci opet zbog košarkaša trče u sale i šutiraju na koš. Da li je reprezentacija ta zbog čijih uspeha možemo privući veliki broj dečaka na parket i da ponovo budemo "zemlja košarke" u pravom smislu?

"Podiglo se na neki nivo, reprezentacija tome doprinosi svakako. Kao što su i posle Đokovićevih uspeha, mnogi uzeli reket u ruke. To je dobra stvar, imamo veliki broj povratnika, koji su se vratili košarci. Naravno imamo i dosta mladih košarkaša, koji vole ovaj sport, a ono što je problem jesu termini za treniranje. Puno sportova je u hali, treba naći mesta za sve, a ja imam ideju da u nekom narednom periodu pokušamo privući sponzore za jedan balon u kojem će deca moći trenirati." - kaže Šuput.

Za kraj, dajemo ti vremena da razmisliš... Kada pogledaš unazad, možeš li reći kada ti je u karijeri bilo najlepše, i da izdvojiš tri najdraže pobede u karijeri?

"Hm... Znate kako, svako vreme je nosilo nešto novo, svaki grad, svaki klub. U Apatinu sam na početku igrao tako reći poluprofesionalno, ali sam ovde stekao mnogo prijatelja, žena mi je Apatinka. U Spartaku sam preskočio tri prepreke zaredom, tri ranga, bio u vrhu liste strelaca, to je bila odskočna daska. U Vojvodini sam nakon toga igrao sa Gurovićem, Čankom, Savanovićem, Nemetom, Kibu Stjuartom... Strašan tim. Posle dolazi najveća satisfakcija, san, a to je igranje u Partizanu, gde sam imao problem sa povredom. Nakon toga Hemofarm, pa Bamberg... U Nemačkoj sam prve dve godine praktično sam nosio ekipu, nismo osvojili ništa, ali u naredne tri godine smo osvajali duplu krunu! Potom je došla Cedevita, o tome sam već govorio. U sportu ima uspona i padova, gubio sam sa Bambergom u Evropi 40 razlike, promašio protiv Panatinaikosa šut za pobedu, ali sam i tim istim Grcima dao 20 poena u velikoj pobedi za Bamberg, tako da... Hajde kad već moram, izvojiću igranje u Partizanu i evroligaške nastupe kao nešto što ću svakako najviše pamtiti." - završio je razgovor za 025info, Predrag Šuput.

Glavni i odgovorni urednik

email: rajko@025info.rs

Nastavak na 025info.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta 025info.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta 025info.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.