Izvor: Blic, 21.Okt.2016, 11:34   (ažurirano 02.Apr.2020.)

ČETIRI NAGAZNE MINE ZA MILA Evo kako bi Đukanovićev trijumf mogao da postane PIROVA POBEDA

Milova pobeda lako bi mogla da se pretvori u Pirovu pobedu uprkos tome što je DPS na poslednjim izborima osvojio najviše mandata. Pitanje je hoće li to biti dovoljno i da li će Đukanović uspeti da odoli svim izazovima.

1. Bošnjačka stranka

Nakon prebrojavanja glasova i podele mandata, postalo je vrlo jasno da Milo Đukanović ne može da sastavi vladu bez manjinskih partija. Njegvih 36 poslaničkih >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << mesta, uz dva satelitske partije Socijaldemokrata, nisu dovoljna da sakupi većinu od neophodnih 41 mandat za sastav vlade. Tu na scenu stupaju manjinske partije koje bi trebalo da mu obezbede dodatna tri mandata. Ipak, po jedan osvojeni mandat Hrvatske građanske incijative i albanske Force ne mogu da nadomeste neophodnu razliku i zbog toga je Bošnjačka partija sa dva osvojena mandata preko potrebna Milu Đukanoviću ukoliko želi da nastavi svoju višegodišnju vladavinu.

Ipak, u svetlu novih geopolitičkih dešavanja na svetskoj sceni i situacija u Crnoj Gori se dodatno komplikuje, a podrška Bošnjaka Milu ne postaje samo upitna već i svojevrsna medveđa usluga ukoliko do saradnje ipak dođe.

Poznato je da su sve bošnjačke strukture i islamske zajednice na Balkanu bliske turskim vlastima koje neretko i kroje politiku na ovim prostorima preko svojih domaćih posrednika. Da je to slučaj i sa crnogorskom Bošnjačkom strankom pokazuje i nedavno otvoreno pružanje podrške turskom režimu tokom pokušaja puča u toj zemlji. Takođe, turska vlada finansira niz projekata koje u Crnoj Gori realizuje muslimanska zajednica, a i predstavnici iz Ankare (same Erdoganove partije) česti su gosti stranačkih konvencija Bošnjaka.

Pročitaj još

Svaka nacija na ovim prostorima teži svojoj matici kao svojevrsnom zaštitniku, a zbog istorijskog nasleđa (Otomanskog carstva), za Bošnjake je Turska nešto najbliže tome i stoga je takva privrženost razumljiva i opravdana.

Turska kao članica NATO koja godinama teži priključenju Evropskoj uniji, ne razlikuje se previše od afiniteta samog Mila Đukanovića, ali nedavno otopljavanje odnosa sa Rusijom moglo bi da promeni politički kurs Ankare, a samim tim i Bošnjačke partije u Crnoj Gori.

Svedoci smo sve tešnje saradnje Putina i Erdogana koji ne samo da su na poslednjem sastanku ugovorili izgradnju Turskog toka i niz ekonomskih pogodnosti, već su dve sile odlučile i da ne stoje jedna drugoj na putu u ostvarivanju sopstvenih interesa u Siriji.

I Putinu je preko potreban saveznik koji će mu pomoći da zadrži uticaj na ovim prostorima zbog sveprisutnijeg prozapadnog duha, a imajući u vidu veliku bošnjačku populaciju na Balkanu, Erdogan je i više nego pogodan partner. Da je i podela Balkana kao interesne sfere bio predmet razgovora dvojice lidera, o čemu je “Blic” intezivno pisao, dokaz je i izostanak reakcije iz Ankare na nedavno održani referendum u Republici Srpskoj.

Tako bi i Crna Gora lako mogla da postane novi Putinov uslov Erdoganu jer se ruski predsednik oštro protivi ulasku te zemlje u NATO, a Milo Đukanović ga je previše puta naljutio, između ostalog i uvođenjem sankcija Moskvi. Prema pojedinim izvorima (nepotvrđenim doduše) Erdogan je već razgovarao sa liderom crnogorskih Bošnjaka Rafetom Husovićem vršeći pritisak na njegove poslanike da ne uđu u koaliciju sa Milom Đukanovićem.

Đukanović bi takvim epilogom definitivno ispustio vlast u Crnoj Gori, ali, s druge strane, ukoliko Bošnjaci ipak stanu iza starog partnera, oni bi mogli da ga uslovljavaju da igra po Putinovom i Erdoganovom scenariju.

2. Državni udar

Ukoliko se ispostave tačnim optužbe opozicije da je Đukanović inscenirao pokušaj državnog udara na dan izbora u Crnoj Gori, to neće dovesti u pitanje samo legitimitet čitavog izbornog procesa, već će umešani politički akteri morati da snose i krivično-pravnu odgovornost.

Policija i tužilštvo dužni su da da daju precizne odgovore o akciji koja je uznemirila javnost, a trenutnu istragu opstruišu i pokušaji podmetanja lažnih dokaza poput transkripta razgovora Bratislava Dikića sa izvensim Sinđom.

Pročitaj još

U međuvremenu, crnogorske „Vijesti“ prenose da su se uhapšeni Srbi kod sudije izjasnili nevinima pravdajući svoj dolazak u Crnu Goru odlaskom pod Ostrog ili na četnički skup. Kako je utvrđeno, „bandu kriminalaca“ koja je trebalo da uhapsi Mila Đukanovića čine krojač, ribar, keramičari, taksisti, bravar, muzičar, građevinski radnici, vozač, serviser tehničkih uređaja, scenografkinja i doktor kriminalističkih nauka.

3. Opozicija

Crnogorska opozicija nikada nije bila složnija i Milu će biti mnogo teže da kontroliše jedinstveni savez nego pojedinačne protivničke partije. Četiri najveće opozicione partije već su jednoglasno odlučile da ne priznaju izborni rezultat, a kako su i za „Blic“ objasnile, u pregovoru su sa manjinskim partijama oko formiranja manjinske vlade koja bi poslužila kao prelazno rešenje do novih izbora.

Koliko je opozicija odlučna u rušenju Milove vladavine govori i spremnost da za premijera podrže pomenutog bošnjačkog predstavnika Rafeta Husovića, što je "Blicu" potvrđeno iz samog vrha opozicije.

Takođe, lideri opozicionih partija složni u stavu da je vladajuća struktura zadrigla u kriminal i obesmislila čitav izborni proces.

4. Zakoni

Crnogorski zakoni donose se kvalifikovanom (u najvećem broju slučajeva dvotrećnskom) većinom u Parlamentu. Imajući u vidu da bi vlada koju bi Milo Đukanović uspeo da oformi brojala tek jedva prostu većinu u Skupštini, ona bi teško mogla da izglasa bilo koji predloženi zakon koji bi išao u korist vlastodršcima.

Da bi takvi zakoni prolazili, Milo bi morao da privoli i deo poslanika opozicionih struktura da daju glas za usvajanje zakona, a imajući u vidu složnost opozicije koja ne priznaje izbore, teško da bi se neko od njih odlučio da podigne ruku. Takođe, postoje i zakoni koji ne mogu proći bez apsolutne većine što bi predstavljalo gotovo nemoguću misiju.

Bonus: Evropa

Da Milo Đukanović gubi na popularnosti i među evropskim strukturama jasno pokazuje izostanak čestitki najznačajnijih šefova država Starog kontineta. EU i pojedini predstavnici Evropskog parlamenta poslali su udružene čestitke nakon proglašenja rezultata, ali među njima se nisu našla imena Angele Merkel, Fransoa Olanda, Matea Rencija...

Poslednji je posbeno interesantan imajući u vidu višegotišnju istragu italijanske policije protiv Mila Đukanovića zbog umešanosti u šverc cigareta devedesetih godina. Takođe, Mateo Renci je na sastanku u Briselu pre dva dana uspeo da ubedi Nemce, Francuze i Britance da ne produbljuju sankcije Rusiji. Pojedini analitičari navode i da je upravo Milo prepreka napretku Crne Gore i ulasku u NATO, te da bi Evropa bila zadovoljnija drugim izborom.

Takođe, čestitka još nije stigla ni iz kabineta srpskog premijera Aleksandra Vučića.

Uz to, pojedini evropski analitičari takođe sumnjaju u umešanost DPS u navodni državni udar zahtevajući temeljnu istragu.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.