Sami sebi nanosimo najveću štetu
Slađana Milošević. Princeza srpske muzičke avangarde. Lepa, talentovana, originalna. Hrabra da uvek i do kraja bude to što jeste. Pametnija nego što je to potrebno rokerki i nadarenija nego što je to ova sredina ikad mogla da svari. Za njen novi materijal 'Animal tested' srpski izdavači nisu imali sluha. Englezi jesu.
Oni će joj >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << uskoro objaviti ploču, a u Srbiju će biti uvezena. Zašto 'Animal tested'?
'To je suprotno od onoga što piše na komercijalnim proizvodima kojima čovek želi da potvrdi svoju humanost prema okolini' kaže za 'Blic' Slađana. 'Ali, u svemu tome čovek je zaboravio da sebi nanosi najveću štetu. Jedan od nivoa značenja je taj da je na čoveku sve testirano jer je on na vrhu lanca evolucije. Drugo i važnije značenje koje sam ja prvenstveno imala u vidu jeste dvojna priroda čoveka. Animalni, nagonski deo koji on mora da savlada i Božanski duh koji mora u sebi da osvesti. U 12 kompozicija sažeta je moja percepcija o sebi i svetu'. Kome je ploča namenjena?
Sve pesme se bave ovim trenutkom i sažimaju mudrost do koje svako individualno dolazi. Namenjena je svima. Umetnici imaju odgovornu funkciju u ovom svetu. Ako im je već data sposobnost da verbalizuju i materijalizuju ideje misli i ritmove, onda su oni bitan činilac u razvoju ljudskog društva. I čini veliku štetu svako ko pretenduje da bude umetnik, a ne inkorporira u svoj rad tu vrstu odgovornosti.U Jugoslaviji je veliki broj onih koji se pretvaraju da se bave umetnošću. I u književnosti i u muzici i u pozorištu. I zato su destruktivni. U kom smislu?
Tradicionalizam u umetnosti je kontraporduktivan jer se umetnost u svetu već odavno razvija kroz andergraund, alternativu i eksperiment.
Strah od eksperimenta i promene kod nas je već ozbiljna dijagnoza.
Ovde se veoma dugo svi ljudi koji drugačije razmišljaju doživljavaju kao pretnja sigurnosti i ustaljenom načinu života, toj učmaloj i dosadnoj svakodnevici. To je razlog što i ne dolazi do promena. Kako trgnuti srpski narod?
Više od 20 godina pričam da je ključ razvoja jednog društva podizanje opšteg nivoa kulture, ali to niko ne čuje. I što je najstrašnije i kod novih snaga u politici kulturni programi ne postoje. Svi se bave ekonomijom, raspodelom materijalnih dobara i vlasti, a duhovni napredak je opet po strani. Svet je daleko otišao u korišćenju mentalnih, psiholoških i intelektualnih kapaciteta i mi smo u velikom civilizacijskom raskoraku. Ako mislimo da smanjimo taj jaz, svest našeg naroda mora se podići na nivo na kojem je moguće akceptirati i aismilovati nove sadržaje. Kod nas se svest i kultura naroda sistematski uništvaju, a i muzičari su već godinama vrlo zloupotrebljeni u tom smislu.
Ja se protiv toga borim od prvog dana i nosim teške rane. Sve što nam se dešava ima korene u prošlosti, jer naše društvo od davnih vekova nije uspelo da uhvati ritam sa kulturnim dešavanjima u Evropi. Imali smo sporadična uključivanja u te tokove, ali još uvek se tražimo i u ekonomskom, kulturnom i religijskom smislu. Dok određen broj ljudi ne dosegne potreban nivo svesti promene nisu moguće i to ne zavisi ni od kakvih lidera. Potrebna nam je kritična masa osvešćenih ljudi. Da li su misleći ljudi i umetnici na potezu budući da se opozicija pokazala nesposobnom?
Apsolutno, ali mi nemamo moć. Postoji samo jedna vrsta elite, ona politička. Nemamo ni kulturnu, ni duhovnu etitu. Imamo politiziranu SANU, politiziranu muziku, sport, pozorište; najpre nam je potrebna depolitizacija kulture. A to svako od nas treba da zahteva kroz svoje javne istupe. Po teoriji sistema, svaka individua čini da taj sistem funkcioniše drugačije i zato ne treba odustajati. Spot za vašu novu pesmu 'Legalizujte slobodu' je zabranjen. Nije ga emitovao čak ni onaj Studio B. Zašto?
Tekst govori o finansijskom kremu moćnika koji upravljaju našim životima. Tekst je apel da se čoveku dozvoli da sam definiše svoju slobodu. Na žalost, većini ljudi je dovoljno samo da su im osnovne potrebe zadovoljene. Bogatima sloboda i ne treba jer je sami propisuju, tako da se izgleda tom temom bave samo inetektualci. Svedoci smo ograničavanja slobode na najsuroviji način od fizičkog ugnjetavanja pa do gušenja kulture. A to nije slučajno. Nekada je robovima bilo zabranjeno da se opismene, jer bi time stekli svest o sebi, glas i moć da se bore. A u Srbiji, na pragu 21. veka, zabranjeno je necenzurisano informisanje?
Izolovani smo i onemogućeni sa saznamo kuda svet ide i šta se u njemu dešava. Za neke je ovo dresura, za neke teror ali efekat je isti. Naša svest se sužava. Kako do slobode o kojoj pevate?
Treba se boriti protiv manipulacije na svakom koraku. Ne pristajati na nju. Ako je televizija pustila neku ogavnu emisiju treba je zvati i protestovati. Ljudi treba da se više angažuju oko svoje sadašnjosti. Srpski problem je u tome što ovde svi misle da se svet završava na vratima njihove sobe. Vaš svet je i ono gde ste zakoračili i pljunuli i svako koga ste na ulici nazvali ružnim imenom je deo vaše šire porodice. Znači promena mentaliteta je ključ, a on se menja kulturnim sadržajima. I zato je uloga medija ogromna. I treba da već jednom da se otresemo negativnih heroja koje mediji forsiraju. Mi smo sada u stanju ogromnog akumuliranog nezadovoljstva, koje jeste i rezonatno, ali od toga koliko ćemo biti istrajni zavisi šta ćemo postići. Šta mislite o inicijativi nekih rokera da ne sviraju u Srbiji dok traje teror od strane režima?
To je njihovo pravo, ali ja sam apsolutno protiv povlačenja. Uvek sam za konfrontaciju sa onim što degradira ovo društvo. Za ofanzivu. Mislim da je stara definicija intelektualca kao pametnog i povučenog prevaziđena. Intelektualac je danas aktivan, on ne kritkuje i ne tumači život sa distance, nego ga menja učestvujući u njemu. U velikim i dugotrajnim krizama rastu depresija i apatija i čovek gubi energiju za borbu, ali voljom se moramo otrgnuti. I pružiti Otpor?
Naravno. maja đoti