Film o ratu bez rata
Sem Mendez (40), Britanac portugalskog porekla, u svojoj domovini je godinama bio izuzetno cenjeni pozorišni reditelj, osvajač mnogobrojnih prestižnih nagrada. Iako je pre toga radio sa Džudi Denč i Ralfom Fajnsom, svetsku pažnju je privukao tek nakon postavke sada već legendarnog komada 'Plava soba', u kome je Nikol Kidman šetala naga, a sa kojim je >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << 1999. stigao sve do Brodveja.
U Njujorku su ga primetili saradnici Stivena Spilberga i ponudili mu scenario za film 'Američka lepota'. Ostalo je istorija. Film je osvojio pet 'Oskara' te godine, uključujući i one za najbolji film i režiju, što je velika retkost kada je reč o debitantskom ostvarenju. Tri godine kasnije snimio je drugi film, gangstersku dramu 'Put bez povratka' sa Polom Njumenom i Tomom Henksom, a drugog dana Festa (25. februara, Centar 'Sava', 17 sati i 26. februara, DKC, 12.30) biće prikazano njegovo treće ostvarenje, 'Marinac', drama-komedija o Zalivskom ratu, zasnovana na memoarima vojnika koji se borio u Iraku, sa Džejkom Džilenhalom, Piterom Sarsgardom i Džejmijem Foksom u glavnim ulogama.
'Blic' je ekskluzivno dobio intervju sa čuvenim rediteljem zahvaljujući beogradskoj distributerskoj kući 'Paramaunt'.
U filmu postoji jedna antologijska scena kad marinci gledaju 'Apokalipsu sad'. Da li ste morali mnogo da ubeđujete Frensisa Forda Kopolu da vam dozvoli da je iskoristite u svom filmu?
- To je sjajna scena i mi smo je preuzeli. Frensis je bio zabrinut da će to biti upotrebljeno kao dokaz, kao što je slučaj u knjizi, da 'Apokalipsa sad' nije antiratni film, već da je to film u prilog ratu i da je to upravo primer toga zbog načina na koji smo je mi prikazali. Ali ironija je upravo u tome što 'Apokalipsa sad' neće biti okrnjena ni za jotu ovim filmom. Jer, ona će i dalje biti najveći antiratni film svih vremena, a ironija je što ga još uvek prikazuju kao film u prilog ratu. Pretpostavljam da je suština u tome da ispada da koliko god se trudili, nikada nećete odvratiti mladiće od ratnih filmova, kao što nikada nećete odvratiti mladiće od rata. Čak i u najmorbidnijoj, najbrutalnijoj borbi ima nečega što će mlad čovek protumačiti kao junaštvo ili nešto veličanstveno, jer će među muškarcima uvek postojati poriv da idu u rat i bore se - šta god vi uradili, to će biti tako. Čak i u ovom filmu, koji je velikim delom ratni film bez rata, ljudi će videti to isto. Kako će 'Marinac' biti protumačen u svetlosti sadašnje situacije u Iraku?
- Ljudi kažu: 'Ah, pa film nije politički'. A ja mislim da je i te kako politički. Pravljenje filma je pre svega veoma politički čin. Ako pogledate sve velike ratne filmove kojima se ja divim, zaključićete iz svih tih filmova da je rat uzaludan - 'Apokalipsa sad', 'Lovac na jelene', 'Full Metal Jacket' - sve se završava ništavilom. Nema poruke. Nema lakog izlaza. Nema onog 'reci mi da sam dobar čovek'. Osećam da će biti protumačen kako u svetlosti onoga što gledaoci donesu sa sobom u bioskope, tako i onoga što budu videli na ekranu. Ukoliko ljudi očekuju 'pregrejanu' političku poruku, biće razočarani, zato što hoću da ovaj film i kroz deset godina bude sve ono što je i danas. On nije napravljen da bude deo aktuelne političke rasprave o tome šta konkretno radimo u Iraku u ovom trenutku.
Mislim da smo svedoci potrebe ljudi da neko izađe i kaže nešto protiv rata, ali to nije zadatak ovog filma i ja ne pokušavam to da uradim. Dakle, da li je bilo teško napraviti takav film?
- Da, bilo je gadno i mora biti gadno zbog onoga o čemu se u filmu radi i imaćemo mnogo različitih reakcija. Koliko god da ste na to pripremljeni, to je vaše čedo i želite da bude dobro primljeno. Ono što će meni mnogo značiti jeste broj ljudi koji će otići u bioskop da ga pogleda. Ukoliko bioskopske blagajne budu pune, to će mi biti dovoljno, jer dovesti 'meinstrim' publiku na ovakav film, u osnovi umetnički film o ratu bez rata, biće veliki uspeh. CDC/JS