Život malu Anđelinu nije štedeo, ali pogledajte kako je postala lokalni heroj

Izvor: Blic, 31.Okt.2014, 23:52   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Život malu Anđelinu nije štedeo, ali pogledajte kako je postala lokalni heroj

Malu Anđelinu iz kuršumlijskog sela Babica do škole i nazad, motokultivatorom, prevozi otac Momir Vukosavljević (38).

Ukupno pređu 22 kilometra, 11 prema isturenom odeljenju škole „Miloje Zakić“ u Merćezu i isto toliko nazad. Put nije lak jer se radi o nepristupačnom terenu po kome se i peške teško prolazi, a reku Toplicu moraju da gaze, jer nema mosta.

Anđelina je jedini đak, a dok sa učiteljicom Bojanom uči prva slova otac Momir je čeka da završi >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << sa nastavom.

- Lakše mi je da je sačekam da se završi nastava nego da odlazim kući i vraćam se ponovo, a i ovde sam dok je čekam nekako bezbrižniji - priča Momir, koga je supruga napustila pre godinu dana.

Mala Anđelina od rođenja preživljava i oseća gorčinu života. Majka ju je pre tri godine ostavila u parku u Kuršumliji i pobegla od kuće. Devojčicu je preuzeo Centar za socijalni rad i potom smestio u hraniteljsku porodicu, jer u to vreme nisu postojali uslovi da se da ocu na čuvanje.

Učiteljica: Anđelina je mali anđeo

Nastavnica je dočeka sa osmehom, čašom soka ili slatkišem u učionici, u kojoj se nalaze dve klupe i dve stolice, tabla, posteri ali i peć na drva. Anđelina i njena učiteljica se ponašaju kao da je razred pun učenika. - Anđelina je pravi mali anđeo. Dobra je i poslušna, vredna devojčica i, ukoliko nastavi da se trudi i radi, biće dobar đak - priča učiteljica Bojana.

- Devojčica je bila smeštena u hraniteljskoj porodici oko godinu i po dana. Nakon što su se stekli uslovi, Centar je odlučio da devojčicu vrati ocu, a doneto je sudsko rešenje po kome je on jedini staratelj - kažu u Centru za socijalni rad.

Ocu Momiru je Anđelina sve što ima i jedini smisao života. O razlozima odlaska supruge ne želi da priča. Nastoji da devojčici nadomesti majčinu ljubav.

Želi da je školuje i izvede na pravi put. Žive u staroj kućici. Nemaju kupatilo.

- Kada dođem iz škole ručamo, igram se malo s tatom i kucama u dvorištu, a potom sednem i učim. Naučila sam ja puno toga da uradim i ništa mi nije teško. Umem da obrišem prašinu, operem šolje, čaše, namestim krevet - priča devojčica kojoj najviše nedostaju drugarice ne samo u školi već i kod kuće, jer je i u selu jedino dete.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.