Izvor: Blic, 21.Nov.2014, 21:25 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Amerikanac koji je želeo da bude rob u Severnoj Koreji
Većina Amerikanaca koji putuju u Severnu Koreju strahuju da bi iz nekog razloga mogli da budu uhapšeni. To, međutim, ne važi za 25-godišnjeg Metjua Milera iz Kalifornije, koji se upravo tome nadao.
Severnokorejska državna agencija KCNA objavila je u aprilu da je američki državljanin unapšen na aerodromu u Pjongjanugu, pošto je nameravao da traži azil. Tokom leta iz Kine za Pjongjang, Miler je namerno pocepao svoju turističku vizu. Petnaest dana kasnije, posle niza nesuglasica >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << s vlastima u Pjongjangu, Miler je uhapšen u hotelu u kome je bio smešten.
Severnokorejski analitičari su bili saglasni u stavu da će Pjongjang iskoristiti Milera kao piona u diplomatskom natezanju sa SAD zbog nuklearnog programa i kršenja ljudskih prava, ali Miler tvrdi da je morao dobro da se potrudi da bi bio uhapšen.
Na javnom suđenju u septembru osuđen je na šest godina teškog rata zato što je ilegalno ušao u zemlju i preduzimao “neprijateljske akcije” protiv države.
“Hteli su da odem. Prve noći su mi rekli: ‘Želimo da odeš prvim letom.’ Ali ja sam odbio. Nisam otišao”, kaže Miler.
Dugo je kovao plan. Pošto je bio nezadovoljan izveštavanjem zapadnih medija o zbivanjima u Severnoj Koreji, odlučio je da otputuje tamo i vidi kako stvari zaista stoje.
Kada je njegov slučaj objavljen, međunarodni mediji su teškom mukom pokušavali da saznaju detalje o njegovom poreklu, delimično i zbog toga što je namerno sakrio svoj profil na internetu.
Nedostatak informacija pobudio je sumnje da je došao u Severnu Koreju kao špijun, koje je Miler dodatno raspirio nagovestivši da u svom noutbuk-računaru ima informacije koje se odnose na državne tajne SAD i Južne Koreje, zemalja sa kojima je Severna Koreja zvanično u ratu.
“Nisam tamo došao da bih špijunirao ili nešto slično. Hteo sam samo da razgovaram sa običnim Severnokorejcima o običnim stvarima. Držao sam situaciju pod kontrolom. Bio sam svestan rizika i posledica”, kaže on, ali dodaje da oseća krivicu što je nepotrebno oduzeo vreme svima onima koji su se bavili njegovim slučajem, i Severnokorejcima i Amerikancima.
Miler kaže da je očekivao da će ga mučiti u zatvoru, ali da se iznenadio koliko su se dobro ophodili prema njemu. Dozvolili su mu da zadrži ajfon i ajped “najmanje mesec dana”. Zvanično je uhapšen tek treće nedelje nakon što je stigao, kada su ga premestili u objekat koji naziva “kućom za goste”. Tu su bili zatvoreni i Amerikanac Kenet Bae i još nekoliko nepoznatih zatvorenika.
Četrnaestog septembra je osuđen na šest godina “teškog rada” i premešten je u konvencionalniji zatvor u predgrađu Pjongjanga, gde je prenosio kamenje i čupao korov.
Na suđenju se izvinio Severnoj Koreji. “Pre nego što sam otišao nikada ne bih pomislio da bih mogao da osetim krivicu, pa u tom smislu smatram da je ono što sam uradio greška, čak iako sam postigao svoj cilj”, kaže on.
Miler i Bae oslobođeni su posle posete Severnoj Koreji šefa američke Nacionalne obaveštajne službe Džejmsa Roberta Klepera. On je poneo kratko pismo američkog predsednika Obame, u kome je stajalo da će oslobađanje biti shvaćeno kao pozitivan gest.
Kakve god posledice Milerov postupak imao na odnose Vašingtona i Pjongjanga, on je zadovoljan što je imao priliku da sazna više o Severnokorejcima i kaže da nema “primedaba” na njih.
Posebno se sprijateljio s prevodiocem koga je upoznao prvog dana boravka u zemlji: ”Svaki dan smo se sastajali, razgovarali i igrali bilijar.”