Izvor: Mondo, 30.Jul.2015, 06:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Od sramote do zvezda!
Otac mu je govorio da je sramota za porodicu, a on je danas jedan od najpopularnijih i najvoljenijih bodibildera, glumaca i guvernera na planeti. Arnold Švarceneger! Danas puni 68. godina, saznajte njegovu životnu priču
Arnold Švarceneger danas slavi rođendan. Iako mislimo da sve znamo o njemu - on je Konan Varvarin i Terminator, on je policajac iz vrtića i najjači guverner koji je ikada šetao planetom, postoje neke stvari o njemu koje niste mogli da vidite na velikom >> Pročitaj celu vest na sajtu Mondo << platnu i u biografiji na Vikipediji.
On je bio sramota za svoju porodicu, jer je sanjao "zabranjene snove".
"Moj otac je bio policajac koji je želeo da idem u vojsku, oženim Hajdi i živim srećno do kraja života. Deca u Austriji su u ono vreme slušala roditelje, išla njihovim putem, a ja znam da sam samo želeo da pobegnem odatle.
Sećam se da sam jednog dana video časopis na čijoj je naslovnici bio Redž Park. Unutra je pisalo: 'Kako je mister univerzuma postao Herkul' i shvatio sam - to je to. Ovo je moja budućnost.
U ono vreme nije bilo bodibildinga u Austriji. Prijatelji su mi se smejali kada sam im ispričao čime želim da se bavim, i govorili mi da sam budala i da ne treba da razmišljam o takvim glupostima. Otac se protivio ideji da postanem bodibilder i rekao mi jednom prilikom da ga sramotim.
Došla je 1965. godina, imao sam 18 godina i moj otac je sredio da se nađem sa njegovim prijateljima iz vojske. Imali su plan za mene - da postanem tenkista. Otišao sam u vojsku.
Foto: YouTube
Nikada nisam prestao da razmišljam o tome šta želim da postanem i stalno sam razmišljao kako da treniram sada kada sam u vojsci? Rekao sam sebi da ću uraditi sve što treba kako bih postao najmišićaviji muškarac na svetu - radio sam svaki dan, trčao pod punom opremom, čistio puške, a onda, kada bi ostali vojnici popadali od umora, trenirao još tri sata!
Ujutru bih ustajao pre svih i nastavljao da treniram. Radio sam trbušnjake, sklekove, čučnjeve. U vojsci nije bilo tegova, pa sam improvizovao.
Jednog dana sam čuo da će u Štutgartu biti održano takmičenje u bodibildingu. Pomislio sam kako da odem tamo, morao bih da pobegnem iz kasarne, a kazna za to je preoštra - odlazak u bunker, potpunu izolaciju od nekoliko dana do nekoliko nedelja.
Svake noći bih razmišljao o tome, da li da rizikujem sve zbog takmičenja i nakon nekoliko neprospavanih noći upitao sam sebe: 'Arnolde, šta je s tobom? Niko ne želi to što želiš ti - bodibilding, karijera na fillmu' Tada sam se setio - Rič Bak je to uradio. Rešio sam da se fokusiram, zamislim svoj cilj i idem ka njemu".
To je i uradio - pobegao je iz kasarne i vozom otputovao u Štutgart. Na takmičenje nije poneo ništa, nikakvu opremu, pa je morao da pozajmi gaće drugog takmičara koji je završio predstavljanje.
Foto: YouTube "Činilo mi se da su to najmanje gaće na svetu"
"Sećam se da su mi se te gaće činile kao najmanje gaće na planeti. Izašao sam, bio nesiguran, a oni me stalno vraćali. Ušao sam u prva tri, publika je sve jače tapšala, a onda je došlo vreme da se proglasi pobednik ... čuo sam moje ime".
Arnold je pobedio i, mnogo važnije, shvatio da "ne sanja glupe snove".
Po povratku u kasarnu su ga uhvatili dok je pokušavao da se ušunja. Proveo je nekoliko dana u bunkeru, a onda su ga pretpostavljeni pozvali na raport. "Drali su se na mene, vikali, ja se izvinjavao, a onda je neko od njih upitao 'Je l' istina da si pobedio?'. Rekao sam da, ali sam im se malo ulagivao i rekao da je to zbog vojske, treninga i načina života. Bili su ponosni, ali su mi rekli da moraju da me kazne. Bacili su me u kuhinju da čistim krompir, ali sam tamo krenuo svakodnevno da jedem sve više i više mesa. Te godine sam nabacio 12 kila mišića, a vojska je postala moj tim!
Nadređeni su rešili da mi omoguće sve kako bih mogao da treniram, varioci su mi napravili tegove i zajedno smo napravili 'prenosnu teretanu' tako da kada bismo išli negde na teren, ja mogao da 'strpam' stvari u tenk i nastavim sa vežbanjem".
Glumac kaže da je potom poželeo da se bavi glumom, ali da su mu ljudi oko njega, opet govorili da "priča gluposti".
"Rekli su da neću uspeti - akcenat mi je jak, prevelik sam, sedamdesete su, svi vole Dastina Hofmana i Ala Paćina, pogledaj 'kolicki' su oni, niko neće moći da izgovori moje ime ... isto su mi rekli i kada sam se kadidovao za guvernera ... I? Šta je bilo svaki put kada su mi rekli da nešto ne mogu da uradim?!".
Svaki put si uspeo, eto šta!