Dok u gradskom Zelenilu uporno oštre testere, građani koji su ogorčeni planovima za seču platana u Bulevaru Kralja Aleksandra najavljuju prve javne proteste kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo. Fejsbuk grupa “Sačuvajmo beogradske platane” narasla je na preko 10.000 članova, dok šira javnost o tome još uvek nije obaveštena zbog očiglednog bojkota te teme u srpskim medijima >> Pročitaj celu vest na sajtu e-Novine <<
Organizatori neformalne grupe za zaštitu beogradske zelene reke započeli su u subotu u 12 časova akciju prikupljanja potpisa za peticiju protiv seče platana, dok je za nedelju zakazana akcija "Zagrlimo platane" kojom će okupljeni građani izraziti svoj protest protiv odluke gradskih vlasti da se poseče jedna od ekoloških znamenitosti prestonice. Paralelno sa organizovanjem prvih protestnih okupljanja počela je i akcija dežurstava kako bi se građani alarmirali ukoliko otpočne najavljena seča stabala. U međuvremenu su se pojavile još dve peticije, jedna je "Molba srpskih intelektualaca" koju je do sada potpisalo 400 ljudi, ali i "Pismo britanskih arhitekata i profesora" koji su u znak solidarnosti sa svojim srpskim kolegama zatražili da se odustane od uništavanja gradskog zelenila.
U međuvremenu je Sekretarijat za komunalne poslove Beograda zainteresovanim građanima dostavio odgovor u kome se navodi da su prema elaboratu Šumarskog fakulteta stabla na kraju svog hortikulturnog veka, a da je period svrsishodne egzistencije drvoreda još nekih 7-8 godina. Kako su u toku pripreme za rekonstrukciju Bulevara, gradske vlasti su odlučile da jednim udarcem reše oba problema i tako je odlučeno da se poseče 329 stabala, dok bi seču preživela 46 platana i dva stabla lipe.
Sadnice drvoreda koji će se još mesec dana nalaziti duž čitavog Bulevara, donete su iz Nemačke u periodu od 1920. do 1930. godine. Beogradu su mladi platani poslati na ime ratne odštete iz Prvog svetskog rata. Nemci su, na osnovu ugovora o reparaciji, posadili zelenilo na više lokacija u centru grada. Tako su stabla zasađena u ulicama Cara Dušana, Džordža Vašingtona i Strahinića Bana, ali i drugim poznatijim centralnim ulicama starog Beograda.
I pored rapidnog rasta broja članova grupe i velike prisutnosti na raznim internet forumima, građani koje je ekipa e-novina pokušala da intervjuiše u Bulevaru kralja Aleksandra, o čitavom slučaju uglavnom nisu bili obavešteni. To se može objasniti i potpunom ztvorenošću medija koji uporno ćute o čitavom problemu. Da li je njihov muk posledica straha od marketinške odmazde gradonačelnika Đilasa ili odsustva senzibiliteta za probleme koji su animirali građane najduže ulice Beograda, ostaje pitanje na koje će njihovi urednici morati da daju odgovor u narednom periodu.
Prolaznici sa kojima smo razgovarali, ali i građani koji učestvuju u raspravi na forumumima opravdano postavljaju veliki broj pitanja. Ono što u osnovi brine zaštitnike prirode kao javnog dobra jeste činjenica da se o važnim zahvatima u gradovima Srbije kojima se narušava i ekološka infrastruktura odluke donose bez odgovarajuće javne i stručne rasprave, građanima iza leđa i bez njihovog znanja. Građani se s pravom pitaju i o tome ko je odgovoran zbog stanja u kome se stabla nalaze i ukoliko je to zaista tačno zbog čega u prethodnom periodu nisu adekvatno sanirana i lečena nekom od brojnih metoda koje se u svetu uspešno primenjuju? U kontekstu opšteg osećanja da je reč o pokušaju vršenja ekocida zarad nečijih komercijalnih interesa, ljudi neretko čitav slučaj porede i sa odnosom prema ljudima. Otuda neretko se može čuti i argument da "kada se čovek razboli, ne ubijate ga nego lečite, pa zašto bi sa drvećem bilo drugačije"? Beograđani govore i o platanskoj mafiji, upozoravaju na neizvesnu sudbinu kolonije od 10.000 ptica koje naseljavaju krošnje stabala u Bulevaru, ali priču smeštaju i u širi društveni kontekst ironično primećujući da smo nakon sveta i homoseksualaca pronašli novog neprijatelja broj jedan - platane!
Građani takođe podsećaju i na brojne primere drugih evropskih prestonica koje imaju drvorede platana, ali i na činjenicu da se na ovako važnim poduhvatima radi godinama i decenijama. Poznat je primer sa kakvom ozbiljnošću je Pariz pristupio zameni drvoreda na Jelisejskim poljima, ali i slučaj Rima gde se dozvola za seču stabla u užoj gradskoj zoni gotovo ne može ni dobiti.
Stanovnicima Bulevara kralja Aleksandra podrška je stigla i od stanovnika drugih gradova u Srbiji koji su prethodnih godina iskusili posledice istog scenarija kada su zelene površine zamenjivane pevajućim fontanama, niskorastućim sadnicama drveća bez krošnji i golim betonom. Tako su bez stoletnih stabala u užem gradskom jezgru ostali Sombor, Vršac, Kraljevo, Smederevo i mnogi drugi gradovi, gde su po pravilu opravdanja za seču bila navodna bolest stabala u sticaju sa predviđenim rekonstrukcijama gradskih trgova, u koje je utrošeno daleko više novca nego što to izvedeni radovi pokazuju. Korupcija lokalnih vlasti i namešteni tenderi po pravilu za posledicu imaju nebrigu o javnom interesu uključujući i sudbinu gradskih zelenih površina.
Jedan od argumenata beogradskog Zelenila bio je i taj da bi tako isturlela stabla mogla da ugroze ljude i imovinu duž Bulevara. Da situacija nije baš toliko kritična pokazala je i noćašnja snežna oluja u Beogradu praćena jakim vetrom tokom koje su platani ostali uspravni uprkos svojoj navodnoj truleži. Da li će uz pomoć građana ostati uspravni i kada zabruje Đilasove testere zavisiće isključivo od spremnosti građana da svojom upornošću i odlučnošću spreče scenario koji su im gradske vlasti namenile.