Život piše neobične priče: Holanđanin traži fatalnu ženu iz Ljubljane koju je 1964. upoznao na Jadranu

Izvor: Svet, 23.Sep.2014, 01:31   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Život piše neobične priče: Holanđanin traži fatalnu ženu iz Ljubljane koju je 1964. upoznao na Jadranu

Da život piše neobične priče, već je poprilično otrcana izreka, no jedna od takvih priča je i ona 67-godišnjeg Holanđanina Martina Hendriksa koji je pre gotovo 50 godina letovao na Jadranu i tu upoznao izvesnu Nadu Medžić iz Ljubljane, a koju sada, nakon toliko godina, želi pronaći i saznati kako je tekao njen život.
Upravo zato javio se holandskoj produkcijskoj stanici “Kro”, koja emituje emisiju “Memories” koja se bavi spajanjem starih prijatelja ili bivših >> Pročitaj celu vest na sajtu Svet << ljubavi, jer ljude zanima šta se svih tih godina događalo nekome koga su davno upoznali i kako je tekao njihov život.
Tako im je Martin ispričao da je tog leta 1964. godine bio na kampovanju, ali nije se mogao setiti mesta u kojem je bio. U kampu je upoznao Nadu. Ona je tu bila, seća se, sa svojom bakom. Kako to obično biva, Martinovo društvo provodilo je večeri uz vino i gitare, a jedne je večeri mladi Holanđanin ugledao Nadu, koja je s bakom sedela malo podalje od njegovog društva.
“Kad su nam se pogledi sreli, nisam mogao odvojiti oči s nje, toliko me je očarala, a video sam da i ona mene netremice gleda. Skupio sam hrabrost, prišao joj i pitao je smem li da sednem pored nje. Sećam se da sam pomislio: “Bože, kako je lepa, tako graciozna i tako lepe plave kose!” Sedeli smo celu noć, moje se društvo pomalo razilazilo, a i njena je baka otišla da spava. Mi smo pak ostali kraj logorske vatre celu noć”, seća se Martin tih dana davne 1964. godine.
Između dvoje mladih planula je ljubav i tih šest nedelja, koliko su proveli zajedno, bilo je, kaže Martin, prelepo i nezaboravno iskustvo.
No, došlo je vreme da se raziđu, da svako ode svojoj kući – on u Holandiju, a ona u glavni grad Slovenije. Seća se još da je ona tada živela u Linghartovoj ulici u Ljubljani i da je govorila da želi postati lekarka. No, oboje su bili toliko zaljubljeni da su se dogovorili da se sretnu i sledeće godine, što se i dogodilo.
U tih godinu dana redovno su se dopisivali. Nije tada bilo društvenih mreža i interneta, pa su s nestrpljenjem čekali dolazak poštara. Ponovo su se našli na kampovanju, nije nam poznato je li na istome mestu, i ponovo su, kaže Martin, proveli predivne nedelje zajedno.
Nakon što se završilo i to letovanje, Nada i on dogovorili su se da će on sledeće zime doći u Sloveniju, u hotel za zimske sportove koji su držali Nadini roditelji, te da će raditi kod njih.
Seća se da je taj hotel bio negde izvan Ljubljane, a Martin kaže kako, nažalost, nikad nije upoznao Nadine roditelje, nego samo baku tog prvog leta.
Ali kad je te 1966. godine spakovao svoje stvari spreman da ode stotine kilometara daleko od svog doma zbog ljubavi prema lepoj Nadi, Martinove je namere osujetio njegov otac i nije mu dopustio odlazak u drugu zemlju.
Naime, Martin je na dan polaska otkrio da mu je nestao pasoš, a posle se pokazalo da ju je njegov otac sakrio jer nije mogao dopustiti da “luda mlada glava” tek tako ode u nepoznato, nego je želeo da mu sin odsluži vojsku i završi fakultet.
Kako se tada nije uspeo izvući, kontakt s voljenom Nadom godinama je slabio i gubio se, pisma su prestala dolaziti.
Ne seća se više tačno, ipak je puno godina prošlo, kako su i na koji način definitivno prekinuli vezu, no takav razvoj događaja doveo je do toga da je ona za njega postala nedostižna ljubav.
“Zbog svega sam bio jako tužan, nemoćan, frustriran, sećam se da sam uništio sva njena pisma i njene slike samo da bih je lakše zaboravio”, kaže Martin.
Nakon toga, Martin je upisao i završio fakultet, postao je profesor prirodnih nauka i srećno se oženio.
Nažalost, njegova je supruga umrla u 50. godini, a on danas ima dvoje dece, sina od 37 i kćerku od 35 godina, kao i dvoje unučadi. U penziji je i živi u selu Beek en Donk, u provinciji Noord Brabant.
“Sad pod stare dane želeo bih ponovno videti Nadu i porazgovarati s njom, da vidim kako je njen život tekao, je li i ona bila srećna kao ja”, zaključuje penzionisani profesor Hendriks.
Izvor: 24 sata
Foto: Ilustarcija

Nastavak na Svet...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Svet. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Svet. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.